Predjedničke laži i videovrpce

Prvi je puta ovih dana na portalu Javno.hr objavljena podugačka audiovideo snimka razgovora sa sastanka koji je 25. svibnja 2007. održan na inicijativu Mesićevog savjetnika Saše Perkovića s Vladimirom Zagorcem u bečkom hotelu SAS Radisson, kako bi umirovljeni general postao svjedokom u kaznenom progonu pojedinih sudionika hrvatske političke scene tijekom devedesetih, i pomogao otkrivanju tajnih računa za nabavku oružja s kojih je novac navodno netragom nestao. Snimke razgovora potvrdile su ono što je Zagorec ustvrdio u nedavnom razgovoru koji je dao za Hrvatski list, a koji smo prenijeli na Portalu. Naime, iz snimke je lako vidljivo da je Perković, u Mesićevo ime, nudio svojevrsnu razmjenu Zagorcu. Perković je od umirovljenog generala tražio bilo kakve dokumente kao znak dobre volje, a zauzvrat bi mu Mesić kako se čini pomogao u sudskom procesu koji je protiv njega pokrenut na način da mu se osigura status takozvanog svjedoka eksperta.

Koliko je Mesićeva želja i namjera da inkriminira hrvatski politički vrh s početka devedesetih jaka najbolje pokazuje činjenica što su se tijekom razgovora spominjala imena Franje Gregurića, Borislava Škegre, Ljube Ćesića Rojsa, Franje Tuđmana, generala Ivana Čermaka, Hrvoja Petrača, Franje Lukovića, ali i Ivića Pašalića za kojeg je Perković, citiramo, kazao: «E to bih posebno zamolio ako nije problem». Uz Mesićeve namjere posebno se ističe i frapantna nesposobnost njegova poslušnika Perkovića koji u žaru same operacije nije predvidio mogućnost da ih možda snimaju austrijske tajne službe. Kako je ured predsjednika u više navrata demantirao prvo da se sastanak uopće dogodio, a nakon što su u javnost dospjeli dijelovi transkripata s istog, priča se u toliko promijenila u koliko su Mesićevi ljudi i on osobno počeli tvrditi da se sastanak ipak dogodio, ali ne iz razloga koje navodi Zagorec.

Ono što se do sad samo naslućivalo, sada se izgleda u potpunosti potvrdilo, a to je da predsjednik Hrvatske ipak obmanjivao hrvatsku javnost. I to je ono najbitnije. Manje su u čitavoj priči bitni i Zagorec i njegova navodna kaznena djela, jer takvih se u RH proteklih godina na žalost dogodilo mnogo, a događaju se i danas, i rutinski zataškavaju. Ali posve je nedopustivo da čovjek koji bi svojim ponašanjem trebao predstavljati vodeću moralnu vertikalu hrvatske politike uopće, na ovakav način opravdano bude diskreditiran pred očima javnosti, a još je gora činjenica što živimo u državi u kojoj on kao takav za spomenuti skandal iliti aferu, najvjerojatno ne će dati nikakva smislena objašnjenja. A ako ovako velike stvari prolaze bez posljedica, opravdano se postavlja pitanje na koji se način i s kojim i kakvim ciljevima vodi najviša politika u Hrvatskoj.

Očito je da su građani ove zemlje u potpunosti nemoćni protiv moći ljude koji njome žare i pale i najvjerojatnije im samo ostaje čekati, konkretno što se mandata predsjednika Mesića tiče da konačno završi i otpremi ga u vječni politički zaborav. Naravno, ako on u međuvremenu ne nađe novoga načina da produži «vijek trajanja» na hrvatskoj političkoj sceni, na žalost svih onih koji smatraju kako je upravo on odgovoran za mnoge loše stvari koje su se, barem što se zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, dogodile u posljednjih nekoliko godina. Na žalost, ako je suditi iz ovoga primjera, za zaključiti je kako su on i ljudi poput njega spremni baš na sve da ostvare svoje ambicije. A zašto i ne bi, kad znaju da će i ovako, i onako, za sve što eventualno učine proći nekažnjeno. Ili možda ne će?

M.M.B.