Jutarnji bi smjenjivao Miklenića

Motive Branimira Pofuka za svoje reagiranje ne možemo sa sigurnošću znati, ali vrijedi primijetiti kako je široj javnosti postao poznat nakon ne tako davnog angažmana na HRT-u. Naime, bila mu je povjerena «Emisija opće prakse» u kojoj je kao urednik s još tri sugovornika Igorom Zidićem, Igorom Mandićem i Zvonkom Makovićem svakoga tjedna oko sat vremena promišljao o aktualnim temama.

Dakle, Pofuka se ne slaže s Miklenićem i to je njegovo pravo. Sporni dio teksta čak i citira. Nas, recimo, čudi kako Pofuka ne nalazi ništa čudnoga u tome da na interni dopis od nekoliko rečenica, koje ne sadrže baš nikakve prijetnje, 28 urednika, producenata i novinara HTV-a odmah odgovorilo dopisom Hrvatskome helsinškom odboru. Pofuk se pak čudi, zapravo on to naziva dimnim floskulama, Miklenićevoj ocjeni kako postoje snage koje ne žele «da se rasvijetljena i istinom oslobođena prošlost prepusti povjesničarima i da se pozornost usmjeri na važna pitanja sadašnjega hrvatskog društva». Nas Miklenićeva ocjena ne čudi, štoviše potpuno se s njom slažemo. I to je naše pravo. Možemo tako nastaviti s redom čuđenja novinara Jutarnjeg lista i redom naših čuđenja i zaključiti kako se s njim gotovo u ničemu ne slažemo, jednako kao ni on s nama.

No, problem nastaje kada se dođe do Pofukovih zaključaka:

«Meni logika nameće zaključak da je velečasni Miklenić ili površan i neprofesionalan, ili zlonamjeran ili jednostavno glup novinar i urednik. Što god bilo uzrok, posljedica je da on u svom najnovijem pamfletu laže, a samim tim je štetan i opasan.»

Ako je novinar Jutarnjeg lista tako siguran u svoje argumente onda nam nije jasna potreba za ovakvim izražavanjem. Inače, primjećujemo kako ispadi poput ovoga postaju sve češći u Jutarnjem listu, a jedan od njih je prenesen u obliku komentara i na našem Portalu prošli tjedan. Reklo bi se kako provokacije ovakve vrste više odaju nervozu autora nego bilo što drugo. Ipak, oni unose u javni način komuniciranja i sirovost i prostakluk kakav do sada nije bio tako čest. Je li im to diže tiražu neka utvrde sami u Jutarnjem listu.

Na samom kraju teksta Pofuk se bavi i ostavkom. Čijom? Miklenićevom. Kao da se u slučaju Glasa Koncila radi o javnim novinama, a ne crkvenim. Ako bi neki medij u Hrvatskoj biti javan onda to nije Glas Koncila nego Hrvatska televizija, koja je tako ustrojena Zakonom o hrvatskoj radioteleviziji. U tom zakonu piše kako je HTV dužna njegovati, poticati, proizvoditi, razvijati i/ili koproducirati sve oblike domaćega audiovizualnog stvaralaštva koji pridonose razvoju hrvatske kulture, umjetnosti i zabave te pridonositi međunarodnom predstavljanju hrvatskoga kulturnog identiteta. Što ćemo sada?

M.M.B. i M.M.