Sramotni kriteriji za izbor sudca Ustavnog suda

Novoimenovani sudac Ustavnog suda Marko Babić godinama je bio uspješan vinkovački odvjetnik. Svoje usluge uredno je naplaćivao, ali državi nije plaćao porez na promet i usluge te na godišnji promet odvjetničkog ureda. Kako je izvijestio HTV, dug je narastao na 270.000 kuna. Međutim Babić ga nikada neće morati platiti jer je nastupila apsolutna zastara. Prema zakonu, zastara nastupa ako se tijekom šest godina ne poduzmu nikakve radnje prisilne naplate po kojima bi dužnik morao podmiriti dugove. Praksa je porezne uprave da dužnicima koji imaju više od 10.000 kuna duga najprije šalje tri opomene, a potom blokira račun te tako naplati dug. Sucu Babiću navodno ni jedan račun nije blokiran. Sporost i neefikasnost porezne uprave u slučaju ustavnog suca Marka Babića nitko nije želio komentirati.

Šute naravno i Porezna uprava i Ministarstvo financija. Porezna uprava vrlo je ažurna kada je riječ o malim građanima i opomenama za dugovanja u iznosu od nekoliko desetaka ili stotina kuna, za koja uredno i sustavno "sjedaju" čak i na mizerno male mirovine, koje su ionako nedostatne čak i za samo preživljavanje, međutim jedan sloj ljudi u Hrvatskoj očito prolazi nekažnjeno. I ne samo to, gospodin Babić je za svoj neplaćen porez (osim naravno zastarom) nagrađen i imenovanjem na mjesto suca Ustavnoga suda, poziciju koja bi trebala podrazumjevati visoke moralne standarde i principe ljudi koji je obnašaju. Ovaj primjer najbolje ukazuje na apsolutno neodgovarajući način odabira kandidata za tu prevažnu funkciju.

Unatoč tome što je prošla godina dana od trenutka kad je cijeli postupak imenovanja počeo, a ionako se dobro zna već osam godina kad će sucima isteći mandat, hrvatska je vlast dopustila da Ustavni sud radi u krnjem sastavu, kao da je riječ o nepotrebnom tijelu, a nakon toga stvar je nevjerojatnom brzinom okončala. Naime, sudeći prema brzini kojom je procedura provedena u Saboru može se zaključiti kako u Hrvatskoj danas priprema za jednu primjerice imalo važniju nogometnu utakmicu traje kudikamo dulje nego što traje izbor ustavnih sudaca. Natječaj je zaključen 28. travnja, a samo deset dana nakon toga novi suci su već izabrani. U međuvremenu je obavljena provjera ispunjavaju li kandidati formalne uvjete natječaja ( a ne zaboravimo da je u to vrijeme pao i produženi vikend za Praznik rada). U svakom slučaju premalo vremena, što najbolje dokazuje izbor suca s upitnom moralnom pozadinom, kao u slučaju gospodina Babića.

Postavlja se pitanje zar parlamentarna većina u Hrvatskoj koja kao i svaka izabrana vlast uopće po naravi stvari odlučuje o tim i takvim pitanjima, zaista nije imala bolji izbor od javnosti ranije poznatoga utajivača poreza? Može li se takvom jednom čovjeku povjeriti da odlučuje na Ustavnom sudu koji je najviša sudbena instanca jedne države. U pravnoj se državi nipošto ne bi smjelo dogoditi da takva osoba sudi na najvišoj razini jer vrlo je diskutabilno može li i hoće li on i njemu slični stavljati lisice na ruke onih s čijom su pomoći zasjeli na svoje pozicije. Ovo je na žalost građana Hrvatske samo još jedna u nizu potvrda da su mito, kriminal i korupcija infiltrirani od podzemlja pa do najvišega političkoga vrha i teško će ta očita sprega biti razvrgnuta ako nadzor budu provodili ovako "časni i neovisni" suci. Ne znamo samo tko je u ovom slučaju više odgovoran, Babić koji je iskoristio priliku ili vlast koja mu je tako nešto dopustila.

M.M.B.