Kada te vučji čopor uzme na zub

Ti mediokriteti ne napadaju Lošu zbog njega, već zbog domovinskog rata , a na te treba pucati iz svih "oružja"!
Zato treba odgovoriti , neka ti plaćenici vide da ima sve više ljudi koji ne će ostati pasivni!

Dobro je za povijest da je konačno izašao popis!
Pretjerano je bilo mješati Dijanu Čuljak ,Mirjanu Hrgu i Mislava Bagu sa ovim okorjelima.
Ni Vesni Pusić i Miloradu Pupovcu ovdje nije mjesto jer oni rade po svom političkom programu , a to je i Sanaderov program.

NAČELA DOKTRINE INFORMACIJSKOG RATA PROTIV HRVATSKE: TKO SU PRIPADNICI 'VUČJEG ČOPORA' KOJI SVAKODNEVNO INDOKTRINIRAJU HRVATSKE GRAĐANE
Hrvatski list, 16.5.2008. Piše Davor Domazet-Lošo

Mediji najpogodniji za djelovanje «vučjeg čopora»


· Dok danas Hrvatskom vlada šutnja, udružbeni 'vučji čopori' ne prekidaju svoj lov na njima omiljenu lovinu – Domovinski rat
· Tipični primjer doktrine 'vučjeg čopora' ili kako loviti na hrvatskom velikom lovištu je emisija Denisa Latina, nazvana Latinica
· Sveznajući 'vučji čopor' ili 'vučji čopor' opće prakse udarna je snaga političke ispravnosti za proizvodnju pristanka u javnom mnijenju
· Hrvatski sveznajući 'vučji čopor' čine novinari Denis Kuljiš, Drago Hedl, Branko Mijić, Ivan Zvonimir Čičak, Davor Gjenero, političari Vesna Pusić, Milorad Pupovac, svećenik don Ivan Grubišić, odvjetnik Anto Nobilo, profesori Žarko Puhovski, Ivo Banac, psiholog Mirjana Krizmanić, etnoantropolog Sandi Blagonić, kulturnjak Zvonko Maković, sociolog Dražen Lalić, a svjesno im to po zadanom planu omogućavaju voditelji moderatori Mislav Bago, Dijana Čuljak, Aleksandar Stanković, Denis Latin, Dubravko Merlić i Mirjana Hrga


Trinaest godina nakon završetka Domovinskog rata ništa tako uvjerljivo ne pokazuje da sukob na prostoru zvanom bivša Jugoslavija nije slučajan, kao istodobno hrvatsko dobivanje pozivnice za pristupanje NATO-u i haaško suđenje trojici hrvatskih generala zbog tzv. 'udruženog zločinačkog pothvata'.
Kako objasniti da jedna te ista zemlja u istom trenutku može biti poželjan partner, a s druge pak strane biti optuživana da je nastala na zločinu? Ovu hrvatsku kvadraturu kruga moguće je razumijevati samo ako se pođe od pretpostavke da su Slobodan Milošević i njegova 'velika Srbija' bili operatorom upravljane krize koju je nadzirala tzv. međunarodna zajednica, točnije pojedini njezini protagonisti, na primjer Velika Britanija i njezini 'vučji čopori'. Naime, Britanci osmisle isplaniraju a potom preko Beograda ili nekoga drugog tu ideju-plan lansiraju preko političkog, diplomatskog ili medijskog ‘vučjeg čopora’.

BRITANSKE IDEJE I PLANOVI NA VELIKOM RATIŠTU
Prva britanska ideja-plan bila je rat na velikom ratištu (prostor Hrvatske i Bosne i Hercegovine) svrstati u građanske ili vjerske sukobe, a korijene mu pronaći u «višestoljetnim etničkim mržnjama». Druga ideja-plan odnosila se na to da je Srbe poželjno i svrhovito proglašavati vojno nepobjedivima, a Srbiju najboljim jamcem opstanka i očuvanja Jugoslavije.
U okvirima te ideje međunarodno priznanje Hrvatske prikazivati kao 'preuranjeno’, kako bi se mogla opravdavati uloga JNA u ratu U Hrvatskoj i srpska agresija na Bosnu i Hercegovinu. Kvaka 22 ovog britanskog plana sastojala se u tomu da se uz pomoć međunarodnih snaga što dulje osporava hrvatski suverenitet na jednoj treći hrvatskog ozemlja, a ako se Hrvatska odluči na operaciju oslobađanja i ako ona poluči rezultate, nju, tj. operaciju učiniti dvojbenom i prikazati je kao «katastrofalan potez» kako se to izrazio britanski veleposlanik u Hrvatskoj Bryan Sparrow, odnosno prikazati je operacijom 'etničkog čišćenja'.
Ideja se sastojala u tomu da nikako Srbiju ne osude kao agresora, nego sve strane u sukobu proglašavati krivima, kako bi se tijekom vremena sustavnim djelovanjem udružbenih i medijskih 'vučjih čopora' postigla dovoljna razina proizvodnje pristanka o 'simetriji krivnje'. I konačno vrhunac, britanska ideja-plan ‘zajednički zločinački pothvat’ ili slučaj ‘Gotovina i ostali’.
To je temeljni razlog zašto je Haaško sudište postalo ‘neprincipijeln om’ batinom u rukama tzv. međunarodne zajednice. Ono je i sredstvo i mjesto gdje se 'utvrđuje' simetrija krivnje i 'dokazuje' građanski rat, u kojem su Srbi tek za zanemarivu nijansu bili zločestiji. Zato je Kazneni sud dobio nalog ili zapovijed da «sve strane proglasi krivima, a razlike u krivnji odrediti brojem optužnica i visinama kazna».


RAT U AFGANISTANU OTVORIO VRATA BRITANCIMA
Hrvatski su generali zanimljiv slučaj u zagonetki zvanoj Haaško sudište. Poslije 2000. odnosno kada je trećesiječanjsk i ‘vučji čopor’ naložio da se u Hrvatskom saboru izglasa nadležnost Haaga nad oslobodilačkim operacijama i kada je Slobodan Milošević završio u tom istom Haagu tužiteljstvo je počelo dizati optužnice protiv hrvatskog političkog i vojnog vodstva, u kojima su se i hrvatsko političko i vojno vodstvo optužuje kao ‘zločinačka organizacija’ koja je ‘zločinačkim pothvatima’ počinila agresiju na Bosni i Hercegovinu, a u oslobodilačkim operacijama u Domovinskom ratu i etničko čišćenje.
U ovako sročenim optužnicama svoje prste imala je politika Velike Britanije, koja je nakon što su 11. rujna 2001. Sjedinjene Američke Države stožernu gravitacijsku točku svojih interesa prebacile na Afganistan, a kasnije i na Irak, preuzela glavnu ulogu u ‘nedovršenom miru’ na tzv. ‘zapadnom Balkanu’.
Za to vrijeme pojedinci i skupine iz Hrvatske (politički, udružbeni i medijski ‘vučji čopori’) i u koordinaciji s istomišljenicim a u Srbiji i Bosni i Hercegovini radila je na pripremi optužnice, ali je i zakulisno utjecala na Haaško tužiteljstvo.
Istodobno u medijskom je prostoru vođen rat, koji je jednostranim prikazima događaja i činjenica proizvodio stereotipe o odgovornosti za rat i počinjene zločine. Informacijski rat u hrvatskim i inozemnim medijima, prije svega britanskim, postao je djelotvorno sredstvo proizvodnje pristanka po doktrini političke ispravnosti. To je rezultiralo stvaranjem novih i obnavljanjem starih mitova i ‘povijesne istine’, koje se drži dokazima iako ih nitko nikada nije dokazao.


OTVARANJE RATNIH IGRA KROZ MEDIJSKI PROSTOR
Prije svega to se odnosi na mit o Tuđman-Miloševi ćevoj podjeli Bosne i Hercegovine i ‘etničkom čišćenju’ Srba u Hrvatskoj. Namjerno i sračunato stvorena su snažna, posve oprečna, uvjerenja i ‘znanja’ o nekim događajima. Pritom često protagonisti takvih ‘uvjerenja i znanja’ ne iznose nikakve argumente i činjenice za ono što tvrde i u što vjeruju. I ne samo to, nego je Haško tužiteljstvo svoje optužnice često potkrepljivalo proizvodima tog informacijskog rata, pozivajući se na njih kao dokaze i činjenice, iako je najčešće, da se ne kaže isključivo, bila riječ o očitoj propagandi i planiranim i plasiranim dezinformacijam a. Jedna od ključnih osoba koja i sam proizvod ukupnih događanja raspada bivše Jugoslavije, ali i jedan od generatora krivih lažnih predođba o tim zbivanjima jest Stjepan Mesić.
Ukratko rečeno, Hrvatska ni u vremenima dok je bila veliko ratište, a poglavito sada kad je postala velikim lovištem nije bila omiljena glavnim zapadnim igračima iz prostog razloga što je samom svojim postojanjem 'stvara' probleme onima koji sebe smatraju upravljačima nadziranog nereda. Još uvijek, ne smo u anglosaksonskim metropolama, ima političkih sila ili 'vučjih čopora', koje Hrvatima nikako i nikada ne će oprostiti raspad Jugoslavije, pobjedu u Domovinskom ratu, samostalnu državu i vjernost Svetoj Stolici.

TAKTIKA ČOPORA POPUT NJEMAČKIH PODMORNICA
Doktrina političke ispravnosti, u mnogo čemu je istovjetna doktrini po kojoj su njemačke podmornice djelovale u Drugom svjetskom ratu, i ako se povuče usporednica među njima, to znači:
- neograničeno djelovanje u podmorničkom ratu znači što više potopljenih brodova, odnosno u 'političkoj ispravnosti' više pribijenih neistomišljenik a na stub srama;
- i kod jedne i kod druge doktrine nema pojedinačnog napada, poželjan je skupni, u obliku čopora, čija je brojnost 6-8, a broj jurišnika može narasti na dvadeset, odnosno pedeset;
- polazište za napad kod jedne i kod druge doktrine je ophodna crta, na kojoj se žrtva čeka;
-obje doktrine naznačavaju važnost prethodnice. Po jednoj to znači pravodobno otkriti neprijatelja, a po drugoj označiti, stigmatizirati osobu(e) napada;
- zavaravajući napad u podmorničkom vučjem čoporu, podrazumijeva odvlačenje snaga osiguranja, a u 'političkoj ispravnosti' napasti pojedinca kako bi se tukla institucija;
- istodobni, kao i uzastopni napad i kod jedne i kod druge doktrine ima za svrhu da se u što kraćem vremenu postigne što više torpednih pogodaka, odnosno da se što više otrovnih medijskih strelica zabode u odabranu metu;
- noćni napad i napad iz zaronjenog stanja i u jednoj i u drugoj doktrini znači napasti žrtvu na najnižem pragu obrambene sposobnosti;
- silina napad i poželjna djelotvornost u obje doktrine postiže se napadom više čopora, dakle brojnošću napadačkih snaga;
- u izvedbi operacije kod obiju doktrina zapovijeda se s jednog mjesta, bilo da je riječ o zapovjedništvu na kopnu kao u slučaju njemačkih podmornica, ili iz jednog političko-obavj eštajnog središta kada nastupa 'politička ispravnost'.
Slijedom navedene komparativne analize, obilježje doktrine političke ispravnosti bilo bi: pribiti na stup srama što više političkih i ideoloških neistomišljenik a, u što kraćem vremenu, sa što više pogodaka istodobnim ili slijednim napadom primjenjujući taktiku čopora na najnižem pragu obrambene sposobnosti žrtve napada, pri čemu se zapovijedanje napadnim snagama provodi iz jednog središta.

VUČJI ČOPORI U HRVATSKOM LOVIŠTU
Dok Hrvatskom vlada šutnja, udružbeni 'vučji čopori' ne prekidaju svoj lov na njima omiljenu lovinu – Domovinski rat. Tako je 25. siječnja 2008. udružba simptomatičnog naziva Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću organizirala okrugli stol u Novinarskom domu u Zagrebu na temu «Mediji, politika i nedavna povijest: pisanje udžbenika i prezentacija zbivanja iz novije hrvatske povijesti». Okrugli je stol bio prigoda za predstavljanje i raspravu o publikaciji «Jedna povijest, više historija», koja je uključivala i Dodatak udžbenicima za najnoviju hrvatsku povijest.
Stampedo nevladinih udruga na zemlje središnje i istočne Europe krenuo je nakon Helsinške konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, održanoj 1975. s uvođenjem tzv. 'treće korpe' o ljudskim pravima i demokratskim slobodama.
Od tada su s političke scene nestali klasični špijuni, a zamijenili su ih djelatnici tzv. nevladinih udruga, kako bi se iza fasade ljudskih prava i demokratskih sloboda prikrio 'intelektualni terorizam' o kojemu je u svojoj novoj knjizi progovorio Jure Vujić.
Ono što je u svom planu politička ispravnost zacrtala to su nažalost udružbeni i medijski 'vučji čopori' proveli u djelo. Uspjeli su u posljednjih sedam godina poništiti smirenu, činjeničnu povjesničku diskusiju i predočavanje neprijepornih činjenica kako bi Hrvate neprekidno vraćali u ishitrenu i samorazarajuću raspravu o 'fašizmu ' i 'antifašizmu'.


OD 'LATINICE' DO HTV-OVOG 'OTVORENOG'
Tipični primjer doktrine 'vučjeg čopora' ili kako loviti na hrvatskom velikom lovištu je emisija Denisa Latina, nazvana Latinica. Osmišljena u laboratoriju za psihološke operacije na malim se ekranima uprizoruje početkom devedesetih godina prošlog stoljeća, tj. od vremena kada je politička ispravnost odlučila pisati 'povijesnu istinu' 'zapadnog Balkana', nakon što je postalo razvidno da će Hrvatska na velikom ratištu unatoč nepovoljnim predviđanjima i prognozama izići kao pobjednik.
Obmana i prokazivanje dvije su bitna načela ili odrednice emisije tipa Latinica. Njima se gotovo bez izuzetka napada duh hrvatskog čovjeka i naroda. Nakon velikog ratišta i krvi i ruševina, tj. tvarne (materijalne) dimenzije Latinicom i sličnim emisijama poput Otvorenog, Kontraplana ili u U sridu prešlo se na metafizičku dimenziju ratovanja.
U takvom ratovanju veliko ratište je zamijenjeno velikim lovištem na kojemu prevladavaju psihološko-prop agandna djelovanja. Ona se temelje na psihologiji pojedinca i mase, a u praksi uvijek znače zlouporabu. Preciznije, njima se nastoji ovladati sviješću naroda putem manipulacije, tj. obmanjivanja i prokazivanja, ali i rastrojavanja čovjekove osobnosti i njegova integriteta. Bez ikakve dvojbe ovaj tip djelovanja u svojim temeljima je krajnje nemoralan. U njemu nema izravnih fizičkih žrtava, ali zato ima percepcijskih. To dakle, nije napadaj u sferi fizičkog, nego duhovnog.
Sveznajući 'vučji čopor' ili 'vučji čopor' opće prakse, a prema dogmi političke ispravnosti ima zadaću uvijek i svagda nanjušiti 'neprijatelja' a onda ga napasti, ili prosvjetljavati 'neuki' puk kako bi se instalirala prihvatljivost kao element proizvodnje pristanka. Za ispunjenje tako zahtjevne zadaće potrebni su mediji, prije svega televizija, i na njoj voditelji moderatori i naravno izvršitelji ciljeva koje je postavila 'politička ispravnost'.
Pripadnici sveznajućeg 'vučjeg čopora' se regrutiraju (popunjavaju) iz raznovrsnih područja društvene djelatnosti. Ovaj 'vučji čopor' nema čvrstu strukturu kao recimo udružbeni ili medijski, jer po doktrini političke ispravnosti on djeluje iz 'zaronjenog stanja' i u 'noćnim uvjetima', dakle maskiran je. Prepoznaje se po nastupima u medijima, osobito na televiziji. Neki od članova tog 'vučjeg čopora', a ponekad više njih zajedno nastupaju u istoj, ili u različitim emisijama, i gotovo svakodnevno su 'gosti' u domovima diljem Hrvatske.

TREĆESIJEČANJ SKI VUČJI ČOPOR
Sveznajući 'vučji čopor' ili 'vučji čopor' opće prakse udarna je snaga političke ispravnosti za proizvodnju pristanka u javnom mnijenju. 'Čopor' nema čvrstu strukturu. Članovi se popunjavaju iz svih područja društvenih djelatnosti.
U hrvatskom slučaju, sveznajući 'vučji čopor' čine novinari (Denis Kuljiš, Drago Hedl, Branko Mijić, Ivan Zvonimir Čičak, Davor Gjenero), političari (Vesna Pusić, Milorad Pupovac), svećenik (don Ivan Grubišić), odvjetnik (Anto Nobilo), profesori (Žarko Puhovski, Ivo Banac) psiholog (Mirjana Krizmanić), etnoantropolog (Sandi Blagonić) kulturnjak (Zvonko Maković), sociolog (Dražen Lalić). Po hrvatskom velikom lovištu tumaraju svaki dan posredstvom elektronskih i pisanih medija, a što im svjesno i po zadanom planu omogućavaju voditelji moderatori tipa Mislav Bago, Dijana Čuljak, Aleksandar Stanković, Denis Latin, Dubravko Merlić i Mirjana Hrga, kao njihovi vjerni jataci.
Dolaskom 2000. na vlast trećesiječanjsk og 'vučjeg čopora' hrvatska stvarnost odjednom gubi svaku romantičnost i postaje sivom. Kao da se ispunilo Watzlawickvo predskazanje, i od tada Hrvatska ulazi u dugo razdoblje mamurnosti i kojem kao da kraja nema. Umjesto razračunavanja s ideologijom komunizma, uslijedilo je razračunavanje s izranjavanom Hrvatskom tek izašlom iz rata.
Trećesiječanjski 'vučji čopor' svjesno je pristao u djelo provesti zadaću zastrašujuće demoralizacije ljudi koji su bili izloženi agresiji, kojima je oteta imovina i čije su obitelji uništene ili raseljene. Od tada, dakle, od 3. siječnja 2000. Hrvatska i Hrvati postali su laboratorij u kojem se provjerava naputak Zbigniewa Brzezinskog, i koji govori o tomu da se čovjek i narod najlakše dovodi u stanje proizvodnje pristanka, ako mu se «sustavno otima samopouzdanje, i volja za život, ako ga se neprestano kritizira i ne dopusti mu se da nešto znači, a sve u njemu smatra se lošim.»


STRATEGIJA BRZEZINSKOG IPAK POBJEDIVA
Slijedom 'naputka Brzezinski' po prešutnom nalogu ustoličenog trećesiječanjsk og 'vučjeg čopora' podređeni medijsko-udružb eni 'čoporčići' otpočeli su svoj lov na hrvatskom velikom lovištu uporabom verbalnog streljiva, poput, govora mržnje, fašizama, deset mračnih deset godina, detuđmanizacije , rigidne desnice i to u državi čija je nezavisnost i sloboda izborena s mnogo krvi njezinih branitelja i velikim žrtvama njezinih žitelja. Tim verbalnim streljivom prvo se počelo pucati na branitelje i generale, a potom na sve one koje su oni označili kao protivnike 'demokracije i ljudskih prava'. Po naputku političke ispravnosti politički trećesiječanjsk i 'vučji čopor' svjesno je pristao da žrtvu i patnju, ali i ponos i dostojanstvo ne samo jednog naraštaja hrvatskih žitelja podaštavaju do mjere da će suicid hrvatskog branitelja tijekom vremena prestati biti bilo kakva vijest.
Za pouku: Svaka je strategija pobjediva, pa i ona ‘vučjeg čopora’ unatoč tomu što je obilježena pridjevom britanski.