U iščekivanju Godota...

Iako smo takozvanu aferu Pukanić u više navrata i iz više različitih kuteva promatranja obradili na ovome Portalu, razvoj događaja u konkretnom slučaju, kao i mnoštvo novih informacija koje vezano uz tu temu pristižu, nalažu nam da i dalje komentiramo slučaj, koji bi se najlakše moglo opisati kao prikaz cjelokupne problematike hrvatskoga društva na jednom jedinom primjeru. No, iako je taj primjer samo jedan, toliko je opsežan i moćan da za sobom povlači i uvlači gotovo sve vladajuće strukture ove države, koje svojim ponašanjem odnosno pasivnošću samo naznačuju vjerojatnim i svoju moguću upletenost u cijelu priču. Više smo puta prozvali predsjednika Mesića za neadekvatan i inertan pristup, odnosno svojevrsnu, vjerojatno samo prividnu nezainteresiranost za raščišćavanje slučaja koji je u nekoliko dana doslovce poput uragana prodrmao hrvatsku javnost, no izgleda ne i našega predsjednika koji je ostao na nedopustivo distanci kvalificiravši problem kao jednu obiteljsku dramu.

Konstatirali smo kako je prilično čudno da osoba koja se inače voli upetljati u mnoge stvari koje i daleko izlaze iz resora njenih ovlasti ovoga puta reagira kao da se baš ništa nij dogodilo i kao da se ne radi o vrištećem problemu sprege izvršne vlasti, mafije, sudske vlasti, obavještajnog podzemlja i financijsko-medijskih moćnika. No nezadovoljavajuća, bolje rečeno gotovo nikakva reakcija premijera Sanadera odnosno hrvatske vlade također zaslužuje više no kritičan stav. Naime, jedina reakcija spomenutih daje se isčitati iz nekoliko rečenica ministra zdravstva Darka Milinovića koji ističe kako bi prema dosadašnjim nalazima mogle stegovno odgovarati liječnice opće medicine Jasna Lulić i Hitne medicinske pomoći Dunja Tomljanović.

»Još se ne isključuje ničija odgovornost, pa ne isključujem i stegovne mjere za moje pomoćnike i državne tajnike Antu Zvonimira Golema i Doricu Nikolić, pa i svoju ako se tome pokaže tako» - kazao je u nedjelju na izvanrednoj konferenciji za novinare Milinović. Dakle, o činjenici odakle službenicama Centra za socijalnu skrb Črnomerec pravo da traže odvođenje u bolnicu osobe koja je navodno duševna bolesnica, pri čemu Centar nije njezin skrbnik i na čiju je intervenciju liječnica primarne zdravstvene zaštite Jasna Lulić zahtijevala da se Mirjana Pukanić odvede u bolnicu – niti slova, a izgleda niti namjere za tako nešto. Skandalozno. Čitavu dramu tragičnijom čini i okolnost da je čitav prizor upadanja liječnika i policije u stan privatne osobe popratilo i mnoštvo novinara tako da je čitava hrvatska javnost u nekoliko navrata bila u prilici vidjeti i snimljene materijal istog. Također, Milinović kao ni njegovi nadređeni nisu se potrudili odgovoriti kako je moguće da osoba bude prisilno hospitalizirana osam dana u psihijatrijskoj ustanovi, a onda nakon odluke suda puštena i to bez ikakve terapije.

Ne znači li to da su time na najgori mogući način povrijeđena njena ljudska prava, ali i što je gore da za to najvjerojatnije ne će odgovarati nitko ili bar nitko zaista odgovoran. Jer svima je jasno da je optužena liječnica opće prakse samo najslabija karika u cjeloj priči, a time i najpodobnije žrtveno janje, koje o pozadini svega može ili ne mora progovoriti. A ako zbog pretjeranog zanimanja javnosti niti to ne bude dovoljno, možda «padne» i glava ministra Milinovića. No, to bi također značilo samo obično mazanje očiju. Iako svjesni da će najkrupnije «ribe» i ovoga puta najvjerojatnije ostati neokrznute, što dulje će trajati medijski pritisak veća je šansa da se dobiju još neki odgovori na još nekoliko nekima neugodnih pitanja. I zato ponovno o tome pišemo i zato ćemo o tome i nastaviti pisati. Jer to j jedini način da se odstrani zloćudni tumor ovoga društva i da svi zajedno počnemo lakše disati.

M.M.B.