Žabokrečina

Sve ono što se posljednjih nekoliko dana provlačilo u medijima vezano uz aferu Pukanić, svodi se na potrebu postavljanja samo jednog jedinog pitanja: Koliko je zapravo taj čovjek moćan? Drama, koje smo tako bili svjedoci, samo je najsvježiji, ali možda i najeksplicitniji prikaz stvarnoga stanja i razine demokracije u ovoj državi. Postavlja se pitanje zašto je taj čovjek toliko nedodirljiv i zaštićen poput ličkoga medvjeda. Koje on to moćne prijatelje i čime drži u šaci i što to govori o njima samima, ali i o narodu koji te ljude uporno bira na njihove pozicije. Jer, nitko nije direktno birao Ivu Pukanića, ali jest njegove prijatelje  koji mu kako izgleda i omogućavaju sve diskutabilne poteze koje je proteklih godina, bez ikakvih konzekvenci povlačio. A bilo ih je mnogo - od javnog prijateljstva s osuđenim otmičarom malodobne osobe i neslužbenim šefom hrvatske mafije, poigravanja s Haaškim sudom i onima koje je on progonio, do njegovih žestokih obračuna preko stranica vlastitog lista sa svima onima koji ga, kako on sam voli reći mrze.

Tu je i navodni fizički pokušaj sprečavanja novinarke Nove TV Mirjane Hrge da odradi emisiju posvećenu njegovoj supruzi. To što je ona nakon odrađene emisije, koja je usput budi rečeno i emitirana tek osam dana nakon samoga incidenta izjavila da se Pukanić ponio kao gospodin, dok se čitava nacija u HRT-ovoj emisiji Otvoreno čiji je Pukanić bio gost dan kasnije mogla uvjeriti u suprotno, možda govori više o njoj kao novinarki nego o njemu kao čovjeku ili gospodinu. No, spomenuta sapunica iz dana u dan dobiva novi zaplet i postaje sve zanimljivija (ali i degutantnija) i na žalost, usputno otkriva mnoge očigledne boljke hrvatskoga društva u cjelini. Drugačiji se zaključci nakon što je profesoru i borcu za ljudska prava Ivi Bancu ozbiljno pozlilo od straha čak i od same pomisli na to da se nalazi u konfliktu sa svojim zastrašujućim imenjakom ne mogu ni izvući.

Tome se pridodaje činjenica da je Mirjana Pukanić prema svojem suprugu dosad uputila niz stravičnih optužbi (od zlostavljanja do drogiranja). Prema njenim tvrdnjama Pukanić je navodno donosio drogu koju je skrivao po stanu. Ova kaznena prijava policiji, međutim, nije prva informacija da je I. Pukanić u vezi s narkodilerima i da uživa drogu. U listopadu prošle godine kada je pozvala policiju tvrdeći da ju je suprug silovao, M. Pukanić je policiji također davala izjave o tome da se u njenoj kući uživa kokain. Policiju je čak uputila da zavire u sef, no oni to nisu učinili!? Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže, ali zašto nikakva ozbiljnija istraga nije pokrenuta? Ovdje se nameće nekoliko pitanja koja bi se morala uputiti nadležnim osobama u policiji - Zašto policija nije u listopadu 2007. otvorila istragu o drogi kod Pukanićevih kada im je M. Pukanić prvi put to rekla? S druge strane, kako može liječnik naložiti policiji stavljanje lisica M. Pukanić i kakvu će mjeru prisile upotrijebiti?

Zašto se Stipe Mesić, inače sklon komentiranju svega bitnog i nebitnog u državi, danima izbjegava očitovati o kršenju ljudskih prava Mirjane Pukanić, a veze s Ivom Pukanićem uporno pokušava prikriti? Jedino imalo dobro što bi čitava ova bolesna priča mogla iznjedriti jest mogućnost definitivnog odlaska «moralne vertikale» društva Ive Pukanića s javne scene, a možda se pritom dogodi da sa sobom povuče i još koju krupniju ribicu, iako je tako nešto u ovoj državi teško za očekivati. Pa ipak, situacije koje prijeđu određenu granicu i postanu izvan kontrole ponekad zahtijevaju i radikalne mjere, poput žrtvovanja onih malo manje jakih u hranidbenom lancu. Kada bi se tako nešto i dogodilo, bio bi to bar jedan korak u rješavanju tereta koje nam je bivši 50-godišnji sustav uz pomoć svojih vjernih ideoloških sljedbenika svima zajedno ostavio u naslijeđe. Žabokrečina je to iz koje još dugo vremena ne će biti moguće isplivati.

M.M.B.