Dostignuti demokratski standardi i predinfarktno stanje prof. Banca

Predsjednik HHO-a Ivo Banac u srijedu oko 12.30 hitno je primljen na bolničko liječenje zbog sumnje da je doživio infarkt. Njemu je pozlilo tijekom razgovora uživo u eteru Radija Trsat o zbivanjima vezanim uz slučaj Mirjane Pukanić. «Zanimljivo je da je g. Bancu pozlilo baš u trenutku kad je govorio o sveopćem strahu koji danas vlada u politici i medijima» – rekao je direktor Radija Trsat Alen Fuček. Navodimo što je Banac govorio neposredno prije no što mu je pozlilo:

“Netko, a mislim da možemo pretpostaviti tko, želio je da gospođa Pukanić završi uz ustanovi za mentalno oboljele ljude. Međutim, intervencijom organizacija za zaštitu ljudskih prava i sudskom odlukom, to je osporeno. Da se to dogodilo nekoj javnosti nepoznatoj osobi, na tome bi i stalo. Ali, radi se o supruzi čovjeka koji je iznimno moćan u javnosti, koji povezuje nekoliko svjetova u našoj zemlji. I nikada prije nisam doživio takav strah, i u politici, i u medijima i drugdje kad je riječ o jednoj javnoj osobi. Svi se gospodina Pukanića strašno boje. Možemo pretpostaviti zašto je to tako. Mislim da nije važno da u to ulazimo, ali za nas koji se brinemo za ljudska prava pojedinaca, u ovom slučaju gospođe Pukanić, moram reći da je teško razočaranje vidjeti do koje mjere čitavi segmenti sustava pokušavaju...”

U tom trenutku Ivo Banac na trenutak izgubio je svijest. Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da se proteklih petnaestak godina profesor Banac svoju karijeru izgradio prvenstveno na kritiziranju Tuđmana, načina na koji je vodio državu, opisujući njegovu vlast kao nedemokratsku, i da ne nabrajamo dalje. S druge strane, u vrijeme Tuđmanove vlasti nismo primijetili da je Banca, i osobe iz sličnog političkog okruženja, išta sprečavao po medijima izjavljivati doslovce što ih volja, o bilo kojem političaru uključujući i «autoritativnog» predsjednika Tuđmana. Naravno zato što se kritizirati moglo bez ikakvoga straha da bi se radi toga nekome nešto moglo dogoditi, a upravo je Banac dobar primjer kako se iz toga mogla izvući i korist. Odjednom, u današnjoj Republici Hrvatskoj, koja je napravila «golemi napredak» u ispunjavanju demokratskih i europskih standarda naspram Tuđmanove ere, Ivo Banac zbog jedne «obične» - kako to sadašnji predsjednik običava kazati obiteljske drame - od samog spominjanja jednog od aktera koji je po profesiji novinar doživljava predinfarktno stanje?

Ne govorili to onda zapravo najbolje o društvu u kojem živimo i stvarnom stanju demokratskih standarda koje smo "dosegli". Ne ulijeva valjda Ivo Pukanić strah «u medijima i drugdje» sam po sebi. U svezi neuspjelog atentata na život Ive Pukanića, čije okolnosti su u dijelu medija pobudile višestruke sumnje, predsjednik Mesić bio je vrlo rječit  – atentat bi se mogao ponoviti. No, istovremeno, predsjednik Mesić uporno već danima izbjegava dati bilo kakav komentar vezano uz slučaj gospođe Mirjanu Pukanić – sugerirajući svojom glasnom šutnjom što po njemu valjda (ne)treba poduzeti.

A što se profesora Banca tiče, njemu, kao uostalom i svakome želimo da se što prije oporavi, ali i da se pritom iskreno upita, zašto ga je baš sada «strefilo» a ne recimo za doba strašnog Tuđmana. Odgovor na to, istovremeno bi mogao biti i odgovor na mnoga druga pitanja u ovoj državi.

M.M.B.