Igra mačke i miša

masi drugovi, u svm dosadasnjim vladama, dali su se kroz proteklih 15ak godina "preveslati" kroz zonu ZERPa, od svojih slovenskih "proleterskih-i nternacionalist a". Nasjedali su slatkorječivost i janeza (i J.Janse), vjerovali kako malo zrtvovanje teritorija (Racan) za "rjesavanje" svih otvorenih pitanja na relaciji Hr-Slo, nije "nista strasno"... naravno, slovenci su oduvijek, bez obzira na stranačku pripadnost, vodili igru u smjeru svojih interesa, dok su hrvatski pregovarači nastupali sa pozicija "stranke", a ne DOMOVINE ! Zato sa slovencima još uvijek NIŠTA NIJE RIJEŠENO, 18 godina nakon nastanka naših država. Još uvijek Ljubljanska banka ne vraća dugove nikome od "divljih balkanskih plemena" (od Kosova, Makedonije BiH i Hrvatske). U HRVATSKOJ više nitko ne postavlja pitanje, za ozbiljno, oko Nuklearke krško, neisporuke struje više od godine dana, otpuštanja sa radnih mjesta u NC Krško, svih HRVATA (toliko o NACIONALIZMU u slovenaca), ali i u svim firmama, pogotovo pograničinim u kojima su radili HRVATI iz obližnjih mjesta u HRVATSKOJ (primjer Hrv. Zagorje). O granici, nedavnim rušenjima malograničnih prijelaza (na pr. mostova, blokiranja cesta...) ne treba niti trošiti riječi. Zapravo treba, jer, ako 2012 g. bude u EU, opet ce seti isti mostovi i cestovne veze trebati napraviti - naravno na hrvatski trošak ! Nesposobni hrvatski političari komunističkog porjekla, godinama su vjerovali svojim kameradima u slovenskim vladama, pili, jeli i grlili se s njima vjerujući im, kako se "status quo" po svim otvorenim pitanjima održava zato jer su "izbori kod nas, pa su izbori kod vas, pa nikada nije pogodni trenutak da se išta mijenja...". Sada kada je stvar došla do mogućeg procesa pri međunarodnom sudu, Slovenvci nemaju kamo, već nastavljaju UCJENAMA s EU blokadama. Treba otvoreno reći i naši političari i diplomacija bi to trebali "obznaniti" kroz, prvenstveno EU diplomaciju, da je razlog SLOVENSKOG posizanja za HRVATSKIM teritorijem, jedino i isključivo u slijedećem:
ISKOMPLEKSIRANOST MALE NACIJE, koja nije 1945 ostvarila svoje teritorijalne ambicije na zapadnim granicama, te u Slovenski teritorij uključila područja sa svojom manjinom u Austriji i Italiji. I dok su sa Italijom odavno bili "pomireni", da ukidanjem ZONE A i B, nikada više Trst i okolica nema šanse biti priključen Sloveniji, za Korušku je nada tinjala, sve do pojave Heidera u Austriji. Ubrzo su Slovenci po osamostaljenju shvatili da ni prizivanje "nacizma" u Austriji, ne daje nikakvu mogućnost da se dočepaju Koruške, pa su sve svoje snage okrenuli mogućoj kompenzaciji na "istočnim" granicama. I djelovali svo vrijeme vrlo usklađeno sa fino podijeljenim ulogama u teatru zvanom parlament, dobri i razumni dečki, koji su pregovarali sa Hrvatskom (Janša i vladajući), zločesti dečki, koji su isticali maksimalističke teritorijalne pretenzije poput granice na Mirni ili pripojenje cijele ISTRE (Zmago Jelinčić), te "terenski" cirkusanti (J.Joras) koji svako malo privlače medijsku pozornost radi stvaranja impresije u EUROPSKOJ javnosti (neukoi političari i ostala javnost), kako izmedju Hrvatske i Slovenije postoji teritorijalni spor !
Upravo zbog "ekipe hrvatskih kamerada", koji tu perfidnost slovenaca nisu već davno uočili, HRVATSKA je došla u poziciju da mora pred međunarodnim sudom dokazivati što je istina i pravda. A sa međunarodnim sudovanjem, barem smo se u posljednjim godinama mogli uvjeriti, svašta je moguće ! No, sada, kada nema drugog izlaza, dobro je da se i pokrenuo sudski spor, jer će samo to, ma kakvna kompromisna odluka (a biti će, što znači uglavnom na našu štetu) omogućiti će Hrvatskoj budućnost, bez ovih utega... Stoga sporove treba odmah i pokrenuti sa C.Gorom, BiH i Srbijom, što prije, te ne čekati da "prođu izbori ovdje ili ondje", što znači još desetljeća "statusa quo" na granici, a situacija je sa svim susjedima "stabilizirana" , na Hrvatsku štetu!. Posebno "boli" situacija na Dunavu, gdje očito i neki međunarodni krugovi, žele, većinom, HRVATSKI Dunav, napraviti "graničnom crtom (sredina Dunava), zbog "geostrateških interesnih igara". potencijalna "bomba" je i spor sa C.Gorom oko jadranskog podmorja uz Prevlaku, kojeg Hrvatska može "izgubiti", a što je važno zbog budućnosti (turizam, ribarstvo, eksploatacija morskog dna). No, kako obični građani mogu vjerovati hrvatskoj diplomaciji, kada ministar, "nema pojma" koliko poglavlja pregovaramo sa EU, koja su otvorena, koliko ih možemo završiti u ovoj godini, koje će biti prvo na redu za zatvaranje... Koliko sam iz TV snimke mogao zaključiti, i glavni "pregovarač sa EU", g.Drobnjak baš nije siguran o kojem se poglavlju radi (prvo poglavlje za "zatvaranje"), pa malo "nagađa"... Ukratko, diplomacija nam je nekako na "klimavim nogama", jer još uvijem ne funkcionira princip da u njoj se izgrađuju KARJERNI diplomati, već političari dobivaju ambasadorske i ministarske fotelje kao "nagradne funkcije" ili zbog "poslušništva" ...
Ova je godina, zbog početka 4godišnjeg mandata, kada Vlada mora, jednostavno MORA, sva "neugodna" pitanja što prije pokrenuti, kako bi ih do kraja mandata RIJEŠILA.