Memoari Carle del Ponte

Bivša haaška tužiteljica Carla del Ponte usprkos velikim zaslugama koje nosi za svoje neosporne napore da svojim pristranim i tendencioznim radom na Međunarodnom sudu prekroji istinu o Domovinskom ratu, ipak smatra da još nije učinila dovoljno. Iz tog razloga, del Ponte uz pomoć «američkoga» novinara Chucka Sudetica izdaje knjigu pod nazivom «Lov: Ja i ratni zločinci», koja će se u talijanskim kjnižarama pojaviti slijedećega tjedna. Već pojedini djelovi objavljeni u Večernjem listu jasno daju naslutiti o kakvoj se istini i činjenicama zapravo radi. Zapravo, knjiga sama po sebi predstavlja logičan nastavak SF priča na kojima je Carla temeljila i svoje optužnice protiv hrvatskih generala.

Njena se «objektivnost i znanje o povijesnim okolnostima sukoba iz devedesetih godina na ovome području svodi na nekoliko potpuno neutemeljenih, subjektivnih i iskonstruiranih zaključaka, koji su za veći dio svjetske javnosti, a zbog kontinuiteta njihova ponavljanja kako u medijima, tako i u obliku već donijetih presuda, na žalost možda postali i istina. Evo nekih ključnih navoda prema kojima se vidi kako je haaška tužiteljica nastupila u svom poslu koji se nije trebao odnositi na političku ocjenu, već na lov s dokazima na ratne zločince. "Jugoslaviju je devedesetih godina uništio relativno mali broj muškaraca i žena, od kojih su mnogi bili privrženi korupciji, spremni na poticanje svojih ljudi da počine velika nasilja.

Glavni i odgovorni za to su bili Slobodan Milošević u Srbiji i Franjo Tuđman u Hrvatskoj te njihovi štićenici", piše Del Ponte te kaže kako su muškarci i žene, koji su osvojili vlast u namjeri da je zadrže i prošire, pretvarali strahove svojih naroda u histeriju stavljajući ih u položaj jednih protiv drugih". Kao i već ranije spomenute optužnice protiv hrvatskih generala, a koje bi vrlo vjerojatno – gotovo sigurno bile podignute i protiv vodećih hrvatskih dužnosnika onoga vremena da su poživjeli dovoljno dugo, ova knjiga ima samo jednu jedinu svrhu – izjednačavanje agresora i žrtve, odnosno, zadavanje poslijednjega udarca istini o hrvatskoj borbi za neovisnost, kao i njenim herojima.

Postavlja se pitanje, koje se nameće iz samog naslova knjige: s kojim je to ratnim zločincima del Ponte bila? Osim Miloševića i nekoliko napoznatih srpskih koljača,nije uhvatila niti jednoga. Gdje su Mladić i Karadžić? Gdje je vrh JNA?

Što se «ratnih zločinaca» tiče, najveći dio knjige posvećen je generalu Gotovini i problemima oko njegova uhićenja. Iako u nemogućnosti da u procesu protiv njega osobno sudjeluje, očito je odlučila dati svoj doprinos, pa makar i putem ove knjige, kako se ništa ne bi moglo prepustiti slučaju. Postavlja se pitanje kada će i da li ikad hrvatska politika smoći snage oduprijeti se ovakvim zlonamjernim pokušajima opstruiranja pravde i reći dosta ovoj i svim tragičnim figurama poput nje koje se nalaze i dijeluju širom svijeta.

Hoće li ikada smoći snage izvući glavu iz pijeska u kojem se nalaze već gotovo jedno desetljeće? Odgovor na to pitanje dati će vrijeme, kao i na ono kako će i na koji način završiti velika djeliteljica «pravde» del Ponte, jad i bijeda koju bi vječno trebalo biti sram za sve što jest učinila i ono što je neopravdano propustila učiniti. Tragično utjelovljenje i prikaz svjetskoga principa prava i pravde koji se na žalost temelji najviše na izopačenim interesima i raspodjeli moći, a najmanje na brizi za nevine žrtve i stradanja ljudi, krinkom pod kojom čine svoja nedjela i nepravde.

M.M.B.