Nemiri na Kosovu koordinirani su iz Beograda

Kako susjednoj Srbiji 11. svibnja ove godine predstoje parlamentarni izbori, za očekivati je da će na svjetlo dana, a u žaru unutardržavne političke borbe izaći bar dio prljavštine koju srbijanski dužnosnici kriju kao zmija noge. Čini se da je Dragan Šutanovac, srbijanski ministar obrane i dužnosnik Tadićevog DS-a, započeo prvi napad. On je naime izjavio kako su nemiri na Kosovu koordinirani i rukovođeni izravno iz Beograda. Događalo se to uglavnom bez znanja Vlade, a o svemu su odlučivali tehnički premijer Vojislav Koštunica i Slobodan Samardžić, ministar za Kosovo i Metohiju. Izjava ministra Šutanovca za dnevni list "Blic" prvo je službeno priznanje o sudjelovanju Beograda u planiranju paljenja graničnih prijelaza između Kosova i Srbije, organizaciji masovnih prosvjeda Srba u Mitrovici te nasilnog zauzimanja zgrade suda nakon čega su intervenirali KFOR i UNIMK, a sve je rezultiralo i ljudskim žrtvama.

Poznata je činjenica da je Kosovo bolna točka svakoga Srbina, a time i idealno sredstvo političke manipulacije, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu. Ovo što se danas događa u Srbiji, čista je borba za vlast, a koriste se najniži mogući udarci, jer stanje u današnjoj Srbiji je gore nego ikada. Ljudi gladuju, uništena su im gotovo sva proizvodna poduzeća. Dakle, do sad smo bili svjedoci raznoraznim i viševrsnim pokušajima srbijanskih dužnosnika da u situaciji kad gube Kosovo, barem nešto izvuku na vanjskopolitičkom planu. Međutim, ova se aktualna politička koplja ne lome toliko zbog patriotizma, Kosova i srpskih žrtava od prije četiri godine, nego za političko biti ili ne biti.

Što se Hrvatske tiče, ništa se značajno nakon parlamentarnih izbora u Srbiji najvjerojatnije ne će promjeniti, jer razlika između radikala Koštunice i «demokrata» Tadića više je u nazivu, nego u praksi ponašanja, pogotovo što se animoziteta prema Hrvatskoj tiče. Predsjednik je Tadić to nedavno i demonstrirao, napavši ničim izazvan Hrvatsku u trenutku iznošenja stajališta Srbije o proglašenju samostalnosti Kosova pred UN-om. Iz istoga se razloga ni gore spomenutoga Šutanovca ne treba promatrati u vidu nekakvoga srbijanskog političara «novog doba» jer on to nije. Na unutarpolitičkoj sceni, možda se i koriste sva dopuštena i nedopuštena sredstva, možda se u tome ode i malo predaleko, no činjenica je da su srpski političari veoma složni kada se radi o očuvanju njihovih nacionalnih interesa. Šteta je što se za hrvatske političare ne može reći isto.

M.M.B.