Slovenski premijer Janez Janša izjavio je u četvrtak da će za mjesec dana održati novi sastanak s političkim strankama posvećen odnosima s Hrvatskom i najavio da bi arbitraža mogla biti jedini put za rješavanje otvorenih graničnih problema. "Nekakva arbitraža, odnosno pomoć trećega, vjerojatno je jedini put do prihvatljivog kompromisa", rekao je Janša u razgovoru za Slovensku televiziju na pitanje hoće li će sporne granične točke s Hrvatskom biti riješene preko Međunarodnog suda pravde u Den Haagu, kako se načelno dogovorio krajem kolovoza prošle godine na Bledu s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.Janša je dodao da rješenje graničnog pitanja na kopnu nije jednostavno jer postoji "nekoliko desetaka točaka" gdje su se u vrijeme dok su Slovenija i Hrvatska bile republike bivše Jugoslavije miješale jurisdikcije jedne i druge republičke vlasti.
Tom pitanju u Sloveniji se zadnjih dana opet pridaje neproporcionalno velika medijska pažnja, a Janša je nekim manjim strankama zamjerio da od toga rade glavnu temu uoči izbora. Naime, nacionalistički populizam u odnosima s Hrvatskom, koji prezentira Zmago Jelinčič, u vrijeme Janeza Drnovšeka bio je marginalna pojava, a u vrijeme premijera Janeza Janše postao je "mainstream" slovenske politike - tvrdi u komentaru od srijede ljubljansko "Delo", uoči sutrašnjeg sastanka Janše i predsjednika političkih stranaka na kojemu bi moralo doći do "objedinjavanja" političke strategije prema susjednoj državi. Zanimljiva je okolnost da se većina slovenskih političara (predvođenih Jelinčičem) konstantno izjašnjava kako Hrvatska zapravo danas provodi tvrdu nacionalnu politiku, poslijedice čega su aktualni međudržavni sporovi tih dviju zemalja, a takvo mišljenje dijeli i većina slovenskih građana.
Fakti međutim dokazuju upravo suprotno. Naime, nacionalizam i očuvanje nacionalnih vrijednosti u Hrvatskoj je danas na poprilično niskim granama. Sporovi koje slovenski dužnosnici izvlače kao argumente, nikako ne postoje od jučer. Još od proglašenja hrvatske neovisnosti između tih se dviju zemalja mogao osjetiti lagani antagonizam, nekakav rivalitet. Iako su Hrvatska i Slovenija već gotovo dvadeset godina samostalne države još uvijek nije riješeno gotovo niti jedno sporno pitanje i odnosi se zatežu iz dana u dan sve više. Nisu riješena pitanja kopnene i morske granice, pitanje štediša Ljubljanske banke, sporne su još uvijek neke stvari oko nuklearke u Krškom, slovenski izlaz na otvoreno more ... ima toga podosta. Kao ključni dokaz da hrvatska politička elita ne prakticira čvrstu nacionalnu politiku i najnoviji je udarac, koji su im – žele li to oni priznati ili ne, zadali slovenski političari i prisilili ih da se odustane od već proglašenoga ZERP-a.
No slovenski pritisci nakon toga se događaja nipošto nisu smanjili, već su se naprotiv nastavili pojačanim tempom, kao i antihrvatska propaganda slovenskih medija. Poslijedica takve politike "pile naopako" nije samo ambicija da se Hrvatska diplomatskim putem stjera u kut i prisili na dodatne ustupke (iako je već na najboljem putu) nego i znakovito i sve izraženije međusobno zahlađenje odnosa među takozvanim "običnim" ljudima. Primjerice, pokazuju to i rezultati nedavno provedene ankete koju je objavilo slovensko Ministarstvo vanjskih poslova, prema kojoj su odnosi Slovenije sa Srbijom, prema percepciji običnog slovenskog građanina, "normalniji" od odnosa s Hrvatskom. Iako posve neutemeljena i nepravedna, slovenska se politika do sad pokazala iznimno učinkovitom, bez obzira koliko se hrvatska politička elita pravila da takvo što ne primjećuje. I ne će stati samo na onome što su postigli do sad. Uostalom, zašto i bi, kad su svjesni da ih preko ograde čeka samo bezopasni pas koji laje, ali ne grize.
M.M.B.
{mxc}