Što je gore - slovenska histerija ili hrvatska ravnodušnost?

treba dodati da je ponašanje Slovenije prema Hrvatskoj, a tu mislim na teritorijalnu pretenziju, uvjetovano kompleksom male nacije, koja je nakon II svjetskog rata \"izgubila\" granice i teritorije na koje je mislila da ima pravo. Pri tome mislim na područja koja su danas u Austriji, te posebno područje, slovencima nikada prežaljenog TRSTA i okolice. Istini za volju, svi ovi krajevi, bili su nastanjeni i slovencima, no globalno sagledano, ne i dominantno slovencima. Naravno, pojedina sela i zaselci bili su i vjerojatno su i danas, naseljeni slovencima. Gubitak ovih teritorija, SLOVENIJA, sasvim otvoreno, želi kompenzirati na svojim istočnim granicama, dakako, na račun Hrvatske. Nesposobni i nestručni političari, raznih boja i orjentacija, koji su kroz protekla razdoblja slobodne Hrvatske, a posebno u Račanovo vrijeme, bili u prilici napraviti granični sporazum s Slovenijom,potp omognuti \"nekarjernim\" , već zapravo KARJERISTIČKIM diplomatskom podrškom, ovu činjenicu uopće nisu prepoznali. U Sloveniji su NAIVNO gledali \"dobrog susjeda\" koji će nama pomoći da se oslobodimo Balkana i zakoračimo u Europu. Hrvatski političari, zaokupljeni brigama oko međustranačkih borbi i ostvarenja osobnih ambicija, smetnuli su s uma da, svojom nekompetentnošć u kroz, barem, 15 godišnje prošlo razdoblje (primjer: rastjerivanje stručnjaka kod Račana, koji su sada opet okupljeni radi pripreme sudskog spora sa Slovenijom), dugoročno su učinili HRVATSKOJ ogromnu štetu. Ta šteta, u formuliranju međudržavne granice, kao \"kolateralna žrtva\" danas je,jasno, ODUSTAJANJE od proglašenja GOSPODARSKOG pojasa, pa zatimi i \"okljaštrenog\ "-proglašenog ZERPa ! Hrvatski političari svo ovo razdoblje, nisu bili sposobni prepoznati stoljetne konstante u odnosima Slovenije spram Hrvatske, a to su: ostvarenje gospodarskih interesa Slovenije na račun Hrvatske pomoću saveznika SRBIJE, te ostvarenje TERITORIJALNIH pretenzija na istoku, jer su propali planovi Slovenskog teritorijalnog proširenja na zapadu !
Tko to ne vidi, bolje je da se ostavi politike ili je u nju ušao isključivo zbog ostvarenja osobnih ciljeva (čitaj : punjenje vlastitih đepova) !
Hrvatski političari nikako da povežu konce u razumjevanju SLOVENSKOG političkog prostora, a to su već po stvaranju Slovenije 1991, podjeljene \"uloge\" političkih subjekata, zbog ostvarenja dugoročnog cilja - teritorijalne ekspanzije na istok !
U toj podjeli, J.Janša je \"prijatelj\", Zmago Jelinčić je \"zločesti dečko\", \"nerealni, nacionalist političar\", a periferni komedijanti poput J.Jorasa služe za povremenu medijsku halabuku.
Ti medijski naručeni i eksploatirani za javnost, ispadi clownovva, \"crnoburzijans kih malograničnih švercera\" poput Jorasa, naravno služe nizu slovenskih parlamentarnih političara da službeno u parlamentu postavljaju \"nerealne\" maksimalističke , unaprijed usuglašene, ciljeve, kojima se \"pumpa\" slovenska javnost. Tada naravo, na scenu srtupaju \"umjereni\" Janše i sljedbenici, koji takve \"ciljeve\", svode u \"realne\" okvire, kojima se, zapravo, \"educiraju\" EU političari, da su \"pravedni\" ciljevi rješenja GRANIČNOG problema! Kroz ovo barem 15 godišnje razdoblje, ponavljajući \"100 puta laž o postojanju graničnog problema\", to je postalo u EU okvirima \"istina\" ! A istina je samo da Slovenija ima \"granični problem\", ne i Hrvatska. Samo je nesposobnost hrvatskih političara dovela do toga, da je slovenski \"problem\" sada postao i HRVATSKI.
Naravno da, Slovenija vrlo mudro, koristi poziciju JAČEG, te uz efikasno lobiranje hodnicima Bruxellesa, hrvatsku diplomaciju čini defanzivnom, s jedinom nadom u \"pravednost\" međunarodnog suda u Haagu, koji će, uz vrlo visoke troškove, trebati donjeti konačnu i obostrano obvezujuću odluku.
Hoće li ona i biti pravedna ? Hoće li pomicanje slovenske granice, na štetu Hrvatske, biti još jedan od uvjeta za primanje u EU ?
Uz sve ovo treba dodati i par činjenica, koje razotkrivaju SLOVENSKO \"prijateljsko\ " ponašanje spram Hrvatske od osamostaljenja. To je dobro znana činjenica da Hrvatska praktično \"živi\" od mora i turističke sezone. Slovenija je, naravno tiho i daleko od javnosti, sve ovo vrijeme ucjenjivala Hrvatsku da \"popusti\" oko granice, kako bi se započela gradnja autocesta iz Austrije i Italije prema Hrvatskoj, a koje neizmjerno olakšavaju putovanja građanima EU do hrvatske obale. Do danas, Slovenija uporno izbjegava graditi te pravce, pa makar njeno stanovništvo (Maribor i okolica),posebn o ljeti, neizmjerno pati od prometnih gužvi.
Druga je činjenica da se VINJETE uvode u Sloveniji upravo sada, čime se svim individualnim turistima, koji familijarno osobnim kolima namjeravaju na odmor u Hrvatsku, nameće novi namet koji to putovanje na godišnji odmor i poskupljuje. Ovo će dakako odvratiti brojne turiste, posebno one iz Slovačke, Češke, Poljske, pa i Njemačke, da odmor provedu u Hrvatskoj. Radije će odabrati Italiju ili Francusku i izbjeći plačanje \"godišnje vinjete\" (namet) u Sloveniji.
Mogu li se te dvije činjenice smatrati \"prijateljskom \" gestom Slovenije ?
Da li sada HRVATSKI političari mogu \"otvoriti oči\" ? Možda sih sada i imaju otvorenim, ali štete su počinjene dugoročno, a nitko od političkih garnitura HRVATSKE do sada nije odgovarao (osobno)za promašaje !
Možda je to doista prilika da se pokrene LUSTRACIJA političkog prostora Hrvatske i da se iz njega maknu svi sudionici čije političko djelovanje seže daleko u vrijeme zajedničke propale države. Ima li snage za novu hrvatsku opciju ?