Što drugovi hrvatski političari zapravo još uvijek čekaju i očekuju, kada se zna da ideja o stvaranju takvoga arhiva postoji već duže vrijeme i zašto nisu poduzeli baš ništa da se zaštite nacionalni interesi – ili ono što je od njih još uopće i ostalo nakon što je predsjednik Mesić ničim izazvan prema Haagu vodio politiku koja je rezultirala iskrcavanjem tona strogo povjerljivih dokumenata. Iako ne treba biti naivan i misliti da kopije svih podataka koji su tamo dopremljeni već odavno nisu našle i pismohranama zainteresiranih tajnih službi, postaji ipak još pitanje principa. Naime, nema sumnje kako bi se principa trebalo držati pa makar u mjeri koju ova apsurdna situacija sama po sebi dozvoljava.
Sjetimo se samo reakcije srpskih dužnosnika koji su kada stavljeni pred iste zahtjeve o suradnji kao i Hrvatska od strane Haaškoga suda, reagirali na posve drugačiji način i sa tadašnjom tužiteljicom napravili takav «deal», da na kraju nisu poslali ni ono što su morali, a sve imalo škakljivije podatke zagrnuli velom tajnosti. Iz tog razloga Srbija, država koja je pokrenula ratove devedesetih, danas kao i vjerojatno niti u buduće za počinjene strahote u Hrvatskoj i BiH nije i ne će odgovarati. Pa čak i na najmanju naznaku da bi del Ponte u svojoj knjizi mogla objaviti za njih sporne ili inkriminirajuće dijelove, službeni je Beograd vrlo jasno poručio da nikada ne će dopustiti da njihova tajna dokumentacija završi u rukama neovlaštenih osoba. Hrvatska politička elita istovremeno šuti, čeka i «lobira» samo se još uvijek ne zna tko, kako i kod koga, i ima li od spomenutog hrvatskog lobiranja uopće ikakve koristi, odnosno smisla.
Dobro je poznato kako ni jedna inicijativa međunarodne zajednice i ICTY-a nije bila bez nekog alternativnoga odnosno skrivenog motiva. U glavama inozemnih političara već duže se vrijeme kuhaju ideje o svojevrsnom ponovnom ujedinjavanju triju spomenutih država u asocijaciju Zapadnoga Balkana, za koju bi im spomenuti arhiv i dokumenti koji ga čine vrlo zgodno mogao poslužiti u ostvarenju njihovih nakaznih integracija. Kako vjerojatno vrlo dobro znaju što u njima piše i na koji bi ga način mogli iskoristiti (spomenuti su dokumenti nepoznati i skriveni još samo valjda hrvatskoj javnosti), najbolje bi bilo da ga stvarno i pohrane u Sarajevu (glavnome gradu buduće asocijacije), a samo se čuvanje dokumenata može povjeriti gospodinu Hidajetu Biščeviću, provjerenom hrvatskom diplomatu. Pa kad je bal, nek bude bal.
M.M.B.
{mxc}