Programsko vijeće HRT-a zatražit će od Etičkoga povjerenstva nacionalne radiotelevizije mišljenje o nedavno prikazanim emisijama "Latinica" i "Nedjeljom u dva", nakon što je nekoliko vijećnika na jučerašnjoj sjednici iznijelo niz opravdano negativnih stavova o tim serijalima. Burnu raspravu o HTV-ovim «uspješnicama» otvorio je Juraj Njavro podsjećajući da je nacionalna televizija zaradila više od 20 tužbi zbog emisije u kojoj urednik Denis Latin, kako kaže Njavro, manipulira javnošću. Nezadovoljstvo "Latinicom" iskazao je i Siniša Grgić koji kao najveći problem prepoznaje "škare u rukama Denisa Latina" kojima se, kako je rekao, često izvrću riječi koje nisu u skladu s urednikovim stavovima.
Što se tiče samoga sadržaja njegovih emisija, Latin iz tjedna u tjedan svojim preciznim izborom tema pomoću kojih vještinom uspješnoga manipulatora sustavno poništava apsolutno svaki trag državotvorne politike iz vremena Franje Tuđmana i Domovinskoga rata, obmanjuje javnost i iskrivljuje istinu. Na taj se način, primjerice temom o ratnim dogovorima bivših hrvatskih i srpskih vođa zapravo potvrđuju stavovi tužiteljstva Haaškoga suda, a hrvatska nacionalna televizija postaje njegovom ekspoziturom. Žalosno je da taj Latinov princip rada zapravo jedino može i funkcionirati na HRT-u, koji živi većinom na državnim jaslama, jer, opravdano se postavlja pitanje koja bi od komercijalnih televizija mogla i htjela financirati zapanjujuće količine antihrvatskoga smeća, koje Latinica svakoga tjedna marljivo proizvede.
No glavnina problema ne leži čak ni u diskutabilnom odabiru tema, jer svaka se od njih može objektivno i argumentirano rasčlaniti, pod uvjetom, naravno, da je uredniku emisije tako nešto u interesu. Ali, što zaista radi Denis Latin? Prvo odabere temu koja po njegovom mišljenju predstavlja plodno tlo za sijanje laži i poziva goste koji njegove blago rečeno subjektivne stavove svojski potkrepljuju. No ni to mu nije dovoljno, pa kirurškom preciznošću reže, rezucka i izrezuje čak i svaku naznaku drugačijega mišljenja, barem onoga koje je dovoljno argumentirano da poljulja njegovu novokomponiranu istinu koja ionako stoji na prilično kratkim i labavim nogama. Ono što se Denisu Latinu ne može osporiti jest njegova neupitna inteligencija, jer upravo je ona i uzrok uspješne manipulacije istinom i činjenicama.
Također, ne može mu se osporiti ni novinarsko znanje, jer Latin vrlo dobro zna da će cijeli njegov sastavljeni mozaik izgledati još bolje i javnosti prihvatljivije ako uspije postići dojam da emisija nije ranije snimljena, prekrojena, režirana i montirana, već odrađena uživo. I to je zapravo onaj završni dodir, ukrasna mašna koji će svaki poklon učiniti primamljivijim i ljepšim. Što se u ovom konkretnom slučaju uopće može reći o HRT-u, na kojem je samo pet vijećnika podržalo prijedlog o tome da se Latinica emitira uživo. Prijedlog je propao, baš kao i svaka iluzija o spomenutoj televiziji kao nacionalnoj i njenom novinarstvu kao kvalitetnom, nepristranom i objektivnom. Ovo zadnje ne govori toliko o Denisu Latin, već govori puno, odnosno sve o programskom vijeću HRT-a.
M.M.B.
{mxc}