Luda kuća

Luda kuća

Kako piše Večernji list, saborski je Odbor za izbor i imenovanja u utorak poslijepodne bez rasprave i jednoglasno podržao kandidaturu Branimira Glavaša za člana Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Nakon što je ovaj prijedlog podigao veliku prašinu, uslijedila su objašnjenja premijera Sanadera kako niti jedan zastupnik HDZ-a zasigurno nije glasovao za Glavaša. Sličnu je izjavu dao i zastupnik srpske manjine Ratko Gajica, navodeći kako je tijekom glasovanja bio suzdržan. Bez obzira na ove (i druge) izjave, podatci i činjenice govore drugačije - sve kandidature za popunu brojnih radnih tijela Sabora dobile su jednoglasnu potporu svih nazočnih članova Odbora, a bilo ih je pet iz HDZ-a, dva iz SDP-a, po jedan iz SDSS-a, HNS-a i IDS-a te manjinski zastupnik Nazif Memedi.

Spomenuti događaj samo potvrđuju tezu kako je hrvatska politička scena, kao uostalom i sam Sabor danas zapravo jedna velika luda kuća, u kojoj se očito ne zna tko pije, tko plaća, tko, što i kako govori danas, a kako sutra - i za koga su se tijekom glasovanja neki podigle ruke ili nisu. Tako nije ni čudno ako se dogodi da jedni te isti zastupnici, jednih te istih stranaka najprije žustro osuđuju Glavaša (i prije nego što je sudski postupak počeo, odnosno presuda izrečena), insistiraju da ga se ostavi u zatvoru unatoč veoma narušenom zdravlju kao posljedici dugotrajnoga štrajka glađu, snebivaju se na pomisao o mogućnosti da Glavaš kao legitimno izabrani zastupnik uđe u Sabor i brani se sa slobode, ali onda im nakon svega odjednom nije ni najmanje neobična pomisao da taj isti čovjek postane član saborskog odbora upravo za ljudska prava i prava nacionalnih manjina - pored svih ostalih razno raznih odbora koji postoje unutar Hrvatskoga sabora. Bez obzira na to da li je Glavaš kriv ili ne, i politički autisti uzeli bi u obzir da se radi o jedinom saborskom zastupniku koji je još uvijek u sudskom procesu pod optužbama za ratne zločine nad srpskim civilima.

No, čak i bez obzira na očitu rastrojenost i diskutabilnu sposobnost pripadnika hrvatske političke elite da uopće obnaša svoje odgovorne funkcije, u ovome konkretnome slučaju nejasnim ostaje i intencija samog Branimira Glavaša. Naime, iako je dan kasnije odbio svoju kandidaturu bez dodatnih objašnjenja, stječe se dojam da on takvim nejasnim postupkom i sličnim gafovima, zapravo ide na ruku onima koji sipaju optužbe na njegov račun.

Istina, ostaje pitanje - na koje još nema jasnog odgovora - kako je uopće došlo do njegove kandidature. Naime, očigledno je da je spomenuta kandidatura s političke strane gledano samo kontraproduktivna za Glavaševu poziciju. A da ne spominjemo da se time cijeli sudbeni proces opet gura u sferu politike, a ne prava - što je od početka osnovni problem čemu smo posvetili niz kritičkih priloga na ovom portalu. Zato bi u delikatnoj situaciji u kakvoj se Branimir Glavaš danas nalazi on trebao biti puno obazriviji. Napokon, u njegovom sudskom procesu politika je naočigled prisutna u pravilu na njegovu štetu, a prema nizu informacija koje su se pojavile u javnosti procesu je prethodio za pravnu državu neshvatljiv istražni postupak koji se ticao ne samo njega, nego i drugih optuženika

M.M.B.