Nove afere - stari trikovi
Nakon što je konstituiranjem novoga saziva Sabora, a nakon dugotrajnoga štrajka glađu, popraćenog angažmanom dijela hrvatske intelektualne elite i Katoličke crkve (vidi primjerice: Apel Ustavnom i Vrhovnom sudu RH u vezi s Branimirom Glavašem), Branimir Glavaš je ipak pušten iz pritvora da se brani sa slobode. Međutim, afere vezane uz njegovo suđenje nikako ne prestaju, dapače, čini se da nikada nisu bile jačeg intenziteta. Tako je, paralelno s njegovim izlaskom na slobodu buknula afera s rušenjem kuće u Dubrovačkoj ulici 30 u Osijeku u kojoj su, po optužnici u tzv. slučaju selotejp, pripadnici Samostalne uskočke satnije 1991. zatvarali i zlostavljali srpske civile, a zatim ih odvodili i likvidirali na obali Drave. Rušenje se dogodilo prije zakašnjelog dolaska policije sa sudskim nalogom o zabrani daljnjeg rušenja. Mjesec dana kasnije redakcija splitskoga tjednika Feral Tribune najavila je (u ponedjeljak) da će se obratiti Europskoj komisiji i svim međunarodnim tijelima zaduženim za pregovore s Hrvatskom i upozoriti ih na, kako kažu, skandalozni tijek suđenja Branimiru Glavašu i sramotne događaje koji ga prate, za što odgovornim smatraju službenu hrvatsku politiku.
Međunarodnu akciju Feral pokreće nakon što je Glavašev odvjetnički tim najavio da će tužiti i tražili milijun kuna odštete zbog naslovnice tog tjednika na kojoj je preslika prijetećeg pisma koje je dobio Feralov novinar Drago Hedl s naslovom "Glavaševe prijetnje". U Feralu ističu da prijetnje smrću novinarima i svjedocima, javna diskreditiranja ljudi uključenih u istragu ratnih zločina u Osijeku te otvoreno zastrašivanje nezavisnih medija koincidiraju s puštanjem Glavaša iz pritvora na slobodu. To se, kažu, dogodilo kad su političkom odlukom suspendirane odluke sudskih tijela, a rezultat su prijetnje smrću, zastrašivanja, javno manifestiranje bahatosti te pretvaranje sudskog postupka u potpunu lakrdiju. Suzdržavajući se na ovome mjestu od nekih dubljih analiza i komentara, postavit će mo samo nekoliko pitanja, koja svakako potiču na razmišljanje.
Prvo, da li navodne Glavaševe prijetnje upućene novinarima ikako mogu biti u njegovom interesu i da li bi ih zaista čovjek koji je netom pušten na slobodu, okružen svojim odvjetničkim timom prvo povukao potez koji na kraju krajeva ide samo i isključivo na njegovu štetu? Drugo, kako spomenute novine i novinari uopće sa sigurnošću mogu tvrditi da su prijetnje, ako uopće postoje, pristigle baš od Branimira Glavaša - kako se to uopće može dokazati i kako mogu biti sigurni da se u ovome slučaju ne radi primjerice o podmetanjima? Umjesto da se u «strahu» za svoje živote obraćaju Europskoj komisiji i strukovnim udrugama, radeći time isključivo na štetu i protiv ugleda Republike Hrvatske, postavlja se pitanje ne bi li se u ovome slučaju trebalo dogoditi upravo suprotno. Naime, čini se kako bi upravo strukovne udruge trebale istražiti pozadinu spornoga pisanja Ferala i zatražiti konkretne dokaze za iznesene tvrdnje. Ako nema dokaza, a po pravilima novinarske struke, ne bi li autori i nakladnici trebali odgovarati zbog iznošenja neistinitih navoda i povrede časti i ugleda optuženog Glavaša? Ako «ugroženi» novinari zaista stoje iza svojih tvrdnji o Glavašu i njegovim navodnim prijetnjama, zašto se za zaštitu nisu obratili policiji i državnom odvjetništvu, nego je to na kraju učinio Glavaš i njegov odvjetnički tim?
I na kraju, recimo kako je Feral poznat po svojoj dugogodišnjoj tradiciji padanja u financijske probleme. Zanimljivo je kako se nekako svakoga puta kad ponestane novca, koje li koincidencije «pojavi» neka velika afera, po kojoj je ugrožena sloboda govora i tiska. Pa se Feralu financijski pomaže kako bi sloboda govora i tiska u Republici Hrvatskoj bila spašena. Da li ova zadnja afera znači da je Feral opet u financijskim problemima?
M.M.B.
{mxc}