Tko, odnosno, da li itko danas brine o sudbini Hrvata u BiH?

Tko - i da li itko danas brine o sudbini Hrvata u BiH?
 

Da će situacija nastala proglašenjem nezavisnosti Kosova imati velike reperkusije na razvoj zbivanja u Bosni i Hercegovini, iz dana u dan postaje sve jasnije i očitije. Pisali smo na portalu o nemaloj mogućnosti srpskih nastojanja da u razmjenu za, sad već svoju bivšu pokrajinu za sebe ušićare neku pogodnost na drugome području, a svi znaju da najveće pretenzije Beograd trenutno ima prema Republici Srpskoj. A najnovija zbivanja u BiH upravo potvrđuju teoriju o tome da je proglašenje nezavisnosti Kosova tek početak prvoga poluvremena utakmice. Naime, prije par dana iz Sarajeva su počele pristizati vijesti o navodnom nestanku originala Daytonskog sporazuma što su ga 1995. u Daytonu parafirali, a potom u Parizu potpisali tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milošević i predsjedatelj Predsjedništva BiH Alija Izetbegović. Sam Izetbegović osobno je u Sarajevo donio originalni primjerak Daytonskog sporazuma, no sada više nitko ne zna gdje je taj dokument od nedvojbene povijesne vrijednosti završio.

U tijelima vlasti države BiH do sada su se služili kopijama Sporazuma. Kako pak tvrdi Press RS originalni dokument Daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno verzija na engleskom jeziku potpisana u Parizu 14. prosinca 1995. godine po povratku srpskog izaslanstva iz Pariza, pohranjen je u sefu tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika. Nitko od njih se, međutim, ne usuđuje se tvrditi da je „originalni Dayton" još uvijek kod Karadžića, Krajišnika ili, pak na nekom trećem mjestu. Ne zna se ni što se dogodilo s druga dva primjerka, jer su i hrvatsko i bošnjačko izaslanstvo dobili po jedan, a nijednog originala nema. Teško je za povjerovati da Tuđman i Milošević nisu dobili posebne primjerke, a jedan je uostalom prema pravilima o sklapanju međunarodnih ugovora i konvencija trebao ostati pohranjen i u SAD-u. Kako bilo da bilo, originalni je primjerak Daytona ovih dana vrlo tražena roba i to iz nekoliko razloga.

Najvažniji je svakako da se utvrdi istinito pravno i činjenično stanje sadržaja ugovora jer su se iz usta nekih od članova Predsjedništva BiH, ovih dana mogle čuti jasno izražene sumnje u istinitost i podudarnost između originalnoga teksta ugovora i kasnije, od strane prvoga visokog povjerenika za BiH Carla Bildta navodno izmijenjene verzije. Najglasnije je takve tvrdnje izrekao član predsjedništva Nebojša Radmanović. Prema informacijama kojima raspolažu u Radmanovićevu uredu, u originalnom tekstu navodno stoji kako članovi Predsjedništva BiH mogu tražiti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa kad se donose odluke u vezi s financijskim ustanovama i međunarodnim obvezama BiH. Bildtovim izmjenama to im je pravo navodno osporeno. Glasnogovornik OHR-a Oleg Milišić potvrdio je kako je Carl Bildt doista tehnički intervenirao 1996. godine u svezi s odredbama Daytonskog sporazuma koje se odnose na Ustav BiH, no pri tom je istaknuo kako je to odavno poznata činjenica. Kazao je i to kako OHR prikuplja potrebne informacije da bi Radmanoviću odgovorio na adekvatan način. A, ako je sporna činjenica zaista poznata već duže vrijeme, onda je zasigurno signifikantno da se ona od strane srpskih predstavnika na svijetlo dana izvlači baš sada.

Ono što je u ovome trenutku također nejasno jest da li su hrvatski političari u RH. kao i oni u BiH, svjesni važnosti trenutka i imaju li određenu viziju što će se i kako će se ova situacija odraziti na ionako već nezadovoljavajući položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Ili će Hrvati u BiH opet ostati u drugome planu, gotovo potpuno zaboravljeni i zanemareni od strane hrvatske političke elite, zabavljene jedino i isključivo svojim jalovim natezanjima. Vijesti koje dolaze iz Bosne i Hercegovine ukazuju da predstavnici druga dva naroda  znaju što hoće. A vjerojatno je danas više nego ikad trenutak da se pametno i staloženo porazmisli o svim posljedicama prelijevanja napetosti s Kosova na Bosnu i Hercegovinu. Nažalost, hrvatski političari već dugo vremena demonstriraju isključivo kolonijalni mentalitet, i teško je očekivati da su u stanju se zapitati što bi bilo važno za nacionalne interese Hrvata, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u Republici Bosni i Hercegovini.

M.M.B.