Promičimo ljepote hrvatske obale, ali i kulturne znamenitosti

Promičimo ljepote hrvatske obale, no ne zaboravimo pritom ni kulturne znamenitosti

Hrvatsku, koja je na reviji ETC-a imala zapažen nastup, predstavljala je figura Marka Pola koji na povodcu vodi dalmatinskog psa s crvenom kravatom, uz sliku grada Korčule u pozadini i zvuke Šibenske balade, klape Šibenik. Voditeljica Hrvatskog turističkog ureda u New Yorku Nena Komarica, ocijenila je hrvatski nastup vrlo uspješnim, ističući doprinos Europske turističke komisije u promociji hrvatskog turizma u SAD-u. Hrvatska je i dalje "hit" na američkom turističkom tržištu, naglasila je Komarica, izrazivši očekivanje da će unatoč očekivanoj recesiji u SAD-u posjet američkih turista Hrvatskoj u 2008. porasti za 10 do 12 posto, na oko 250.000 gostiju. Takve procjene potvrđuje i nedavna odluka Saveza američkih turoperatora (USTOA) da Hrvatsku proglasi destinacijom godine 2008.

Nakon uspjeha na američkom, hrvatski se turizam ovih dana počeo probijati i na još «neosvojenom» japanskom tržištu. Japan je poznato skupa zemlja, a Japanci među najpoželjnijim turistima. Hrvatska turistička zajednica otvorila je ured u Tokiju što će, nadaju se, dovesti još više turista iz te dalekoistočne zemlje. Većinu Japanaca naša je zemlja zainteresirala nakon Svjetskog nogometnog prvenstva koje se održavalo kod njih. Iako broj japanskih turista raste - lani ih je došlo oko 83 tisuće - njihovo tržište tek treba osvojiti. Japanaci obožavaju putovati. Godišnje ih u inozemstvo pođe grad i pol veličine Tokija - 18 milijuna. Kao i kod kuće i u stranim su zemljama odlični potrošači - dnevno potroše i do 400 dolara. Hrvatsku u ponudi trenutačno ima 191 agencija i 14 japanskih turoperatora.

Za svaku je pohvalu promicanje hrvatskih ljepota i ulaganje u turističku promidžbu Lijepe Naše, no isto tako valja primijetiti da se premalo novca općenito ulaže u očuvanje i prezentaciju kulturnih vrijednosti kojih u Hrvatskoj sigurno ne nedostaje. Ideja o dalmatineru s crvenom kravatom oko vrata svakako je zgodna i široj američkoj javnosti vjerojatno laka za zapamtiti, no ovakav pristup ne bi trebao isključivati iznalaženje načina za ozbiljnijim promicanjem i hrvatske kulturne baštine. To ujedno znači da bi se dio sredstava prikupljenih od turizma mogao uložiti ne samo u promidžbu, već i u obnovu raznih zapuštenih znamenitosti. Ne želi se ovim reći da nije potrebito i svrhovito reklamirati čisto more i lijepe plaže, no to isto ne bi trebalo činiti na uštrb hrvatske kulturne baštine, upoznavanje koje može biti barem jednako, ako ne i više zanimljivo i edukativno. Zamislimo samo koliko bi baš gore spomenutim Amerikancima, koji u svojoj državi čuvaju kao svojevrsne atrakcije građevine starije od 100-200 godina, bilo zanimljivo prošetati i pogledati hrvatske crkve i dvorce iz davne prošlosti. Na kraju krajeve, čak i mnogi hrvatski građani kada zađu u neki kutak Lijepe Naše ne znaju što bi vrijedilo razgledati. 

Što se promidžbe tiče, vrijedilo bi razmisliti o izradbi kvalitetnih, opsežnih i ažuriranih internetskih stranica na kojima bi se na nekoliko svjetskih jezika omogućilo upoznavanje Republike Hrvatske. Na njima bi posjetitelj trebao biti u stanju brzo saznati točne informacije vezane uz područje koji želi posjetiti, od prometne infrastrukture, preko kulturnih, športskih i turističkih sadržaja, pa do prirodnih znamenitosti. Ovakav projekt zahtjeva nešto veća sredstva, i nešto više vremena da bi se ostvario - što za državu i ne bi trebao biti veliki problem. S druge strane, populacija koja informacije prvo traži po Internetu svakim danom postaje sve brojnija, te će jednog dana koji nije tako dalek mjesto koje se postiže na tražilicama, kao što je Google, imati posebnu financijsku težinu u turizmu.

M.M.B.