Nedopustiva sabotaža ljudskih prava

Nedopustiva sabotaža ljudskih prava

Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava (HHO) ocijenio je u utorak da roditelji osnovnoškolaca iz Jagodnjaka koji nisu srpske nacionalnosti imaju pravo tražiti sve što je najbolje za obrazovanje i školovanje svoje djece, ali vjeruje da je neprihvatljivo da utječu na izbor nastavnika, inzistirajući na etničkoj pripadnosti, a ne stručnoj osposobljenosti. Dvadesetak roditelja učenika iz baranjskog mjesta Jagodnjaka, većinski naseljenog srpskim stanovništvom, 20. siječnja prosvjedovalo je u Osijeku, nezadovoljni što ni nakon brojnih zahtjeva i upozorenja njihovoj djeci nije osigurano pravo na pohađanje nastave na hrvatskom jeziku.

Zbog toga je dio djece počeo pohađati školu u obližnjem Čemincu, a roditelji, koji ne priznaju voditelja za nastavu na hrvatskom jeziku, zatražili su razrješenje ravnatelja škole Milovana Ležaje te povratak hrvatskih nastavnika i sastavljanje novoga školskog odbora. U HHO-u misle da nije dobro ako se prava djece na školovanje instrumentaliziraju u pokušaju rješavanja i nekih drugih pitanja koja zadiru u nadležnost državnih, odnosno prosvjetnih institucija. Cijeli je slučaj, misle, poprimio neželjene i nepotrebne političke konotacije, a dio medija se, kažu, više bavi podmetanjem i manipulacijama, nego objektivnim informiranjem.

Pravo je pitanje međutim, zašto je HHO, kao organizacija čija bi primarna zadaća trebala predstavljati zaštitu ljudskih prava šutjela prije tri mjeseca, kada su hrvatski nastavnici, upravo zbog nepodobne etničke pripadnosti dobili otkaz u toj istoj školi u Jagodnjaku? Zašto se, jednakim žarom kakvim sada pokušavaju utjecati na «etnički neutralan» izbor nastavnika, nisu borili za prava onih koji su iz tih istih razloga otpušteni, te za djecu u ovoj državi čija su Ustavom zajamčena prava u ovome konkretnom slučaju grubo povrijeđena. Stječe se dojam da hrvatska podružnica spomenute svjetske organizacije ne djeluje u skladu s njenim temeljnim Statutom i načelima, brinući se pritom da se ljudska prava i slobode dosljedno štite i čuvaju.

Reagirajući samo u određenim situacijama i to u pravilu onima koje im iz određenog razloga odgovaraju, ispada da unutar same organizacije postoji previše politike i političkih ambicija pojedinaca koje se onda pokušavaju ostvariti na posve neprimjerenom i pogrešnom mjestu, odnosno, unutar i preko institucije u kojoj bi politika kao bilo kakav čimbenik utjecaja trebala u potpunosti biti isključena. Postavlja se zato pitanje, znaju li čelnici Helsinškog odbora na svjetskoj razini, što i kako ta organizacija na području Hrvatske zapravo radi i kakva se time šalje poruka ljudima koji žive na ovim prostorima.

Na žalost, umjesto da vođeni onim što bi trebalo biti njihova primarna zadaća, dakle brigom za zaštitu ljudskih prava – uvijek i dosljedno, bez obzira čija su i tko ih ugrožava, oni čine upravo suprotno i, što se najbolje vidi na primjeru djece iz Jagodnjaka kojima je posve neomogućeno pohađanje nastave na hrvatskom jeziku. Odnosno, svojim neadekvatnim ponašanjem i selektivnom reakcijom doslovno omogućuju sabotažu prava te djece u najgorem mogućem obliku. Ako se nisu javili do sada, bolje bi im bilo da su i dalje ostali pasivni.

Ovako, podružnica Međunarodne helsinške federacije u Hrvatskoj svojim djelovanjem, umjesto da doprinosi instituciji ljudskih prava, ova prava potpuno relativizira. A za one kojima su ljudska prava prvenstveno političko sredstvo, iz čega je jasno koliko do njih zaista drže, ne bi trebalo biti mjesta u demokratskoj Hrvatskoj - a pogotovo ne u organizaciji koja se bavi zaštitom ljudskih prava.

Bilo bi zanimljivo znati da li u središnjici Međunarodne helsinške federacije znaju kako se ponašaju pojedini njezini članovi u njihovoj podružnici u Hrvatskoj. Kada bi znali, možda bi našli načina kako konsolidirati vlastite redove i vratiti povjerenje i poljuljani kredibilitet, što su ga, kao jedini postignuti cilj iza sebe ostavili – i dalje ga ostavljaju njihovi protagonisti na području Lijepe Naše.

M.M.B.