Najveći "hitovi" predsjednika Mesića

Najveći "hitovi" predsjednika Mesića

Predsjednik države Hrvatske i ove nas je godine "počastio" novogodišnjom čestitkom i porukom "svome" narodu. Na žalost u njoj, kao ni u onima prethodnih godina, nije naveo ništa što bi upućivalo da se u sljedećoj godini mogu očekivati određeni pomaci nabolje. Iako je ustvrdio kako su u proteklih godinu dana učinjeni veliki koraci približavanju EU-ji i NATO-u (zaboravivši pritom spomenuti pod cijenu kojih hrvatskih interesa koji su usput žrtvovani), zaključio je kako su mnoge stvari u ovoj državi još uvijek zabrinjavajuće, kao da se probudio iz zimskoga sna i govori o problemima koji nisu itekako plod velikim dijelom i njegovih, mahom diskutabilnih političkih poteza.

Kad je riječ o gospodarstvu, Mesić ističe kako u godini na izmaku nije učinjeno sve što smatra nužnim i nezaobilaznim. Iznimno visoku zaduženost Hrvatske ocijenio je opasnom, a pretežitu ovisnost zemlje o prihodima od turizma "nečime što nas niti može, niti smije zadovoljiti". "Nedovoljno proizvodimo, nedovoljno izvozimo, nezaposlenost je i dalje prevelika. Tako dalje ne ide!", rekao je Mesić. "Obećanja nisu dovoljna, kao što nije dovoljno ni ono što je do sada postignuto", ocijenio je, pozivajući na provođenje reforme pravosuđa i javne uprave te odlučnu i ozbiljnu borbu protiv nezaposlenosti i korupcije, koja je, rekao je, prodrla u sve segmente društva.

"Tako dalje ne može i ne smije biti. Spremnost na borbu protiv korupcije mora u godini 2008. biti razdjelnica koja će dijeliti one koji su za demokratsku, europsku Hrvatsku, zemlju vladavine prava, od onih koji su protiv takve Hrvatske", rekao je. Bez obzira na Mesićev neosporni talent vrebanja i ukazivanja na tuđe pogreške, fascinantno je kako ga pamćenje ostavlja kad su u pitanju njegova neispunjena obećanja i politički potezi zbog kojih će ovu državu još dugo boljeti glava, a predsjednik bi se, da ima imalo političke ili moralne časti zbog njih već odavno morao povući sa političke scene i pokriti po ušima.

Pa ipak, niti u prigodama kad im sam zato itekako da materijala, pripadnici hrvatskih javnih medija nikako da ga priupitaju što je sa svim njegovim političkim gafovima, od kojih su se mnogi zbili baš u ovoj protekloj 2007. godini. Zašto ga nijedan novinar nije upitao da li još uvijek misli da je Hrvatska agresor u BiH? Zašto ga ne pitaju s kojim je ovlastima dokumente označene kao državna tajna dao progoniteljima naših generala - a da se za neke od tih dokumenata pored toga nije jasno da li su prepravljani? Zašto ga ne pitaju s kojim je ovlastima slao svog kurira Sašu Perkovića da nudi generalu Zagorcu odustajanje od progona ako mu u zamjenu ponudi bilo što protiv bilo koga iz Tuđmanova doba?

Posljednji biser u nizu, s kojim je i ovu svoju predsjedničku godinu priveo kraju svakako je izborna politička kuhinja i sada najnovije makinacije i silan trud koji ulaže da Hrvatska od 1. siječnja 2008. ne počne primjenjivati ZERP. Nabrojane stavke samo su dijelić većih Mesićevih «darova» koje je udijelio hrvatskome narodu, onih manjih-svakodnevnih na ovome se mjestu ne želimo ni prisjećati, već ih sve skupa što prije zaboraviti. I zahvaliti Bogu što i uz ovakve političare, ova država ima još kakvu-takvu perspektivu, koja će nadajmo se biti i bolja, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog činjenice da je ovaj sadašnji - posljednji predsjednički mandat Stjepana Mesića.

M.M.B.