Prejudiciranje drugostupanjske presude

Prejudiciranje drugostupanjske presude

Što se tiče situacije u BiH, Mesić ni ovog puta naravno nije propustio istaknuti odnosno u potpunosti izjednačiti Republiku Srpsku i Herceg-Bosnu. Kao da su tamošnji Hrvati protjerali, pobili, i etnički očistili stotine tisuća ljudi. Kao da od Bosne i Hercegovine ne bi bilo danas ni slova B da oni nisu u početkom rata pružili jedini organizirani otpor velikosrpskoj agresiji. Toliko o tome.

Što se Kosova tiče, Mesić je, nazovimo to tako, svojim «šalama i pošalicama» uspio zabaviti prisutne na račun potpredsjednika srbijanske vlade Božidara Đelića. Nacija bi time valjda trebala biti ushićena - barem kako se čini iz pisanja hrvatskih medija. Na stranu to što se hrvatski predsjednik ne bi smio postavljati kao predsjednik Jugoslavije, već bi trebao prvenstveno štititi interese Republike Hrvatske. Naime, koliko se može saznati iz agencijskih vijesti, za niz neriješenih pitanja između Republike Hrvatske i Republike Srbije Mesić nije pokazao nikakvu elokventnost.

Sada dolazimo i do susreta predsjednika Mesića i glavne tužiteljice Suda u Haagu Carle del Ponte. U svezi sa suđenjem "vukovarskoj trojci", ovaj prvi istaknuo je kako ima podršku ove druge za sljedeći plan: "Ono što mi možemo učiniti jest optužiti svu trojicu, tražiti njihovo izručenje ili možemo, prema sporazumu koji imamo sa Srbijom, dati joj sve dokaze u vezi s činjenicama koje su poznate našim organima i tražiti od Srbije da im sudi uz međunarodni monitoring".

Koliko znamo, suđenje u Haagu Mrkšiću i Šljivančaninu nije završeno ili barem ne bi trebalo biti. Donijeta je samo i jedino prvostupanjska presuda na koje se žalilo i tužiteljstvo i obrane optuženih. Znači li ovaj posljednji dogovor predsjednika Mesića i glavne tužiteljice da je ishod drugostupanjske presude već poznat? Jer, kako drugačije objasniti izjave iz kojih se može zaključiti samo jedno, a to je da se od žalbenog procesa unaprijed «peru ruke» i stvara alibi da će se pravda za Vukovar "kobajagi" tražiti u Beogradu.

U svakom slučaju, posljednja izjava onih koji su najneposrednije bili uključeni u haaška zbivanja najbolji su pokazatelj kolika haaška suđenja farsa. Do njih više ne drže ni oni sami. Da je postojalo prave pravne i političke želje da zločinci budu pravedno osuđeni, jedno bi suđenje pred neovisnim i nepristranim Međunarodnim sudom bilo i više nego dovoljno. No, nije bilo dovoljno iz razloga koje Carla del Ponte jako dobro zna i koje smo raščlanili podrobno na ovom portalu kroz pet nastavaka serijala "Slučaj vukovarske trojke - Kriminalne radnje haaških dužnosnika".

Stoga bi Mesiću i svim onima koji su svojim odnosom prema sudbonosnim procesima i odlukama koje će kroz kratko vrijeme postati i jedina službena povijesna o ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bilo bolje da se konačno počnu posipati pepelom i pruže šansu nekim novim osobama koje bi pokušale popraviti i spasiti što se spasiti može. Naravno, ovaj prijedlog čista je utopija, kao što je iluzorno za očekivati da će krvnici s Ovčere, ali i ne samo oni, biti ikada primjereno kažnjeni, ali i da će se iz njihovih presuda moći jasno iščitati što se to zaista na ovim prostorima devedesetih godina 20 stoljeća dogodilo. Zasad situacija u tom smislu ne obećava ništa dobrog, barem za nas koji se Hrvatima zovemo, ali i jesmo.

M.M.B.