"Tko se mača laća, od mača će i poginuti"

"Tko se mača laća, od mača će i poginuti"

Kako su mnogi od komentara s ovog Portala imali, kako se to kasnije pokazalo «proročku providnost», nije i ne treba biti iznenađenje što se to isto dogodilo ponovno. Točnije, radi se o SDP-u i njihovom dojučerašnjem kandidatu za premijera Ljubi Jurčiću. Konstatirali smo ranije kako im je Jurčić poslužio samo kao svojevrsni paravan sa štihom patriotizma i nacionalne retorike koji bi SDP-u priskrbio podršku i onih malo "desnijih" birača, a sve po Račanovom receptu kako iskoristiti Budišu. No, ovog se puta situacija malo zakomplicirala, pa je Milanović, kao pravi kapetan broda koji neumitno tone, a pitanje je samo vremena kad će i potonuti, morao s «broda» odbaciti sav suvišan teret kako bi se što duže uspjeli održati na površini.

Jedna od prvih stvari kojih se «kapetan» Milanović riješio, bio je njegov premijerski kandidat u kojeg se sve do prije nekoliko dana nepokoklebljivo zaklinjao. Svojim je izjavama o njihovom dogovoru na riječima ostao vjeran, iako su ga postupci – kojima se pojavljivanje Jurčića u javnosti postupno ali sigurno smanjivalo, sve više demantirali. Način na koji se SDP «pod mus» i na brzinu odrekao svoje karike koja im je u samoj kampanji itekako poslužila, pokazuje zapravo paniku u njihovim redovima i poteze očajnika koji se love za posljednje pa i najmanje slamke spasa. No, Milanović je usput pokazao i ono što je do sad pokušavao sakriti «kao zmija noge». Pokazao je ogromnu i beskrupuloznu ambiciju i želju za vlasti, zbog koje je – kako vidimo, spreman ukloniti sve koji mu eventualno stoje na putu prema cilju, ne birajući pritom ni sredstvo ni vrijeme.

Nakon što je odluka o povlačenju premijerske kandidature Jurčića obznanjena, isti je pomalo neuvjerljivim izjavama o postojanju prethodnog dogovora s Milanovićem o tom pitanju pokušao spasiti obraz i sačuvati političko dostojanstvo koje su mu njegovi dojučerašnji saveznici na moglo bi se reći podmukao i nesportski način pred javnošću oduzeli. Ako se radi samo o njegovoj pukoj naivnosti koja mu je dopustila da povjeruje da SDP-ovce zaista zanimaju njegovi gospodarski programi, svima nam je zajedno bolje da takva osoba i nije na čelu države, a okružena vukovima i lisicama kojima u politikanstvu i perfidnosti nije ni do koljena. Ono što je postalo zanimljivim jest njegova retorika koja se spram sporne situacije u odnosu na protekla dva dana znatno promjenila. Jurčić je tako izjavio kako nije za vlast pod svaku cijenu i da svojoj stranci zamjera način na koji je njegovo povlačenje jednostrano prezentirano u javnosti, iako je bilo dogovoreno da će to učiniti zajednički nakon njegova povratka iz Hercegovine.

Te njegove izjave upućuju na to, kako je sad već vjerojatno i SDP-ovcima jasno da brod tone i da su šanse za eventualno sastavljanje Vlade opasno male. Njegovo trenutno odbijanje davanja bilo kakvog opširnijeg intervjua i čekanje s iznošenjem činjenica kakve one zapravo jesu, govore o tome da se čeka trenutak kad će biti potvrđeno povjeravanje mandata za sastavljanje Vlade HDZ-u, i kad će legitimno, bez mogućnosti da utječe na sudbinu svoje stranke moći iznjeti svoju istinu. Istinu koja se vjerojatno uvelike razlikuje od one Zorana Milanovića, a ta se razlika najbolje očitovala i u neujednačenosti njihovih izjava gdje je Jurčić tvrdio kako je odluka o povlačenju samo njegova, dok je Milanović ustvrdio kako je o tome odlučilo vodstvo stranke.

Istina će na vidjelo izaći veoma brzo, s tim da bi mladog i nadobudnog aktualnog predsjednika SDP-a dugoročno mogla skupo stajati. No na to je trebao biti spreman od onog trenutka kad je u dogovoru s Vesnom Pusić odbio čestitati relativnom pobjedniku izbora i krenuo putem s kojeg, barem što se njegove predsjedničke funkcije u stranci tiče – najvjerojatnije povratka nema. «Tko se mača laća, od mača će i poginuti».

M.M.B.