Ispod svake razine

Komentar - ispod svake razine

O činjenici na kakve je niske grane cijela predizborno-postizborna situacija u Hrvatskoj svela državnu političku elitu dovoljno govori i samo letimično bacanje pogleda na dnevne i tjedne tiskovine, te tko ih u istima i na koji način kudi ili pak zagovara. Naime, neke od njih, koje su kroz duže vrijeme imale tendenciju da budu ili postanu - nazovimo to tako - ozbiljna novina, u posljednje vrijeme pisanjem nekih svojih kolumnista i komentatora ozbiljno odlaze ispod svog standarda u nekom sasvim drugom smjeru. Najbolji primjer tog i takvog novinarstva jesu komentari Vjesnikova gosta kolumnista Davora Gjenera.

Svatko tko je u posljednjih nekoliko godina imao priliku pročitati bar nekoliko njegovih tekstova vrlo lako može zaključiti kako su njegove današnje kolumne koje izlaze u spomenutom listu uvelike različite od onog što smo iz njegovih usta ili pera do sada bili naviknuti slušati ili čitati. Riječ je naime o očitoj promjeni strana koja se najbolje očituje u otvorenoj podršci političkim potezima premijera Sanadera, odnosno u hvalospjevima promućurnom vodstvu ove države u dijelu koji se odnosi na njega i njegovu stranku. No, problem nije u tome što je Gjenero promjenio «poslodavca», problem leži u okolnosti da se ništa drugo osim toga u razini njegova pisanja na žalost nije promijenilo.

Osoba koja se voli predstavljati suvremenim političkim analitičarem, ipak bi više računa trebala voditi o vjerodostojnosti argumenata pomoću kojih izvodi i opravdava osobne zaključke. Konstantu u njegovom pisanju čine dakle osnovne pogreške - ovdje za primjer izdvajamo njegovu zadnju interpretaciju ustavnih odredbi pozivanjem na koje opravdava ponašanje jednih na račun drugih političkih opcija. Iz ovakav pristup, čak kada je i u nečem u pravu, njegovi tekstovi ništa ne znače. Primjerice, većini ljudi je savršeno jasno da je trenutna postizborna situacija u koju nas je svojim postupcima – ne želeći povjeriti mandat za sastavljanje Vlade relativnim pobjednicima – doveo predsjednik Mesić u koliziji s ustaljenim običajima ponašanja modernih demokratskih zemalja u sličnim situacijama.

S druge strane, Ustav je, kao i većina zakona u mnogim odredbama napisan preopćenito i upravo svojom nedorečenošću i nepreciznosću spram nekih pitanja daje mogućnost svojevrsnim manipulacijama i subjektivnim tumačenjima istog. U ovom konkretnom slučaju, nigdje u Ustavu ne piše točno što bi predsjednik Mesić trebao napraviti. Stvar je po tom pitanju dakle vrlo jasna. Stoga je apsolutno suvišna uloga koju je na sebe preuzeo Gjenero da i on svojim tumačenjima i argumentima potkrijepi razmišljanja stručnjaka, iskritizira Mesićeve savjetnike (ali ne i njega samog) što su njega jadnog «ni krivog ni dužnog» svojim diskutabilnim namjerama doveli u nezavidan položaj.

Takva podrška Sanaderu potpuno je nepotrebna, uzmemo li u obzir činjenicu da je Gjenero (i ovog puta) u obrani svojih ili tuđih mišljenja iskoristio potpuno pogrešne argumente. Tako se on našao pozvanim upozoriti nas, ali i pravne stručnjake da se ne treba obazirati na članak 97 Ustava koji nabraja predsjedničke ovlasti u tom smislu, već da su za ovu situaciju ključni članci 109 i 110 Ustava koje na ovome mjestu citiramo:

Članak 109.

Članove Vlade predlaže osoba kojoj je Predsjednik Republike povjerio mandat za sastav Vlade.
Odmah po sastavljanju Vlade, a najkasnije u roku od 30 dana od prihvaćanja mandata, mandatar je dužan program Vlade i Vladu predstaviti Hrvatskom saboru i zatražiti glasovanje o povjerenju.
Vlada stupa na dužnost kad joj povjerenje iskaže većina svih zastupnika u Hrvatskom saboru.
Predsjednik i članovi Vlade polažu svečanu prisegu pred Hrvatskim saborom. Tekst prisege utvrđuje se zakonom.
Na temelju odluke Hrvatskoga sabora o iskazivanju povjerenja Vladi Republike Hrvatske, rješenje o imenovanju predsjednika Vlade donosi Predsjednik Republike uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora, a rješenje o imenovanju članova Vlade donosi predsjednik Vlade uz supotpis predsjednika Hrvatskoga sabora.

Članak 110.

Ako mandatar ne sastavi Vladu u roku od 30 dana od dana prihvaćanja mandata, Predsjednik Republike mu može produžiti mandat za najviše još 30 dana.
Ako ni u tom roku mandatar ne uspije sastaviti Vladu ili ako predložena Vlada ne dobije povjerenje Hrvatskoga sabora, Predsjednik Republike povjerit će mandat za sastav Vlade drugoj osobi.

Što je novog i inovativnog iz tih vrlo općenitih odredbi koje uopće ne spominju kome bi predsjednik trebao dati mandat za sastavljanje Vlade Gjenero uspio izvući, nikome vjerojatno nikada ne će biti jasno. Jasno je samo da svojim paušalnim i nepotpunim zaključcima uopće ne doprinosi rješavanju problema, a najmanje uspjeva u pružanju podrške Sanaderu i njegovim suradnicima što mu je valjda bio cilj. Zadnja Gjenerova naklapanja i guranja glave u ono što očito "ne razumije" predstavlja tek još jedan u nizu njegovih jeftinih politikantskih pamfleta. Sličnih autora i uradaka u hrvatskim novinama ima naravno bezbroj, ali bi se barem u Vjesniku koji se dotira iz novaca poreznih obveznika ipak mogla zadržati nekakva razina pisanja. Ili možda gazde misle da u Hrvatskoj išta više treba imati nekakvu razinu.

M.M.B.