Što je trulo u državi Hrvatskoj?

Što je trulo u državi Hrvatskoj?

Predsjednik SDP-a Zoran Milanović za Večernji je list dao svoj prvi intervju nakon izbora. Iz tog se razgovora točnije, između redaka o njemu samome, a i njegovoj stranci koja ga je za svog prvog čovjeka izabrala, može  saznati nevjerojatno mnogo. Pritom se ne misli na nekakve senzacionalne informacije o podršci njegovih budućih koalicijskih partnera ili eventualnim sklopljenim dogovorima u tom smislu, već se misli na beskrupuloznu ambiciju jednog mladog čovjeka, čija politička bahatost i narcisoidnost već opasno pleše na granicama normale. Njegov stil i nastup neodoljivo podsjeća na političare nekog drugog vremena, kojima izbori i mišljenje ljudi i nije bilo od neke prevelike važnosti – uostalom, zar nije i sam Milanović izjavio kako mu je Josip Broz Tito drag?Ta izjava, govori o njemu i njegovim političkim planovima i programima sto puta više od svih napisanih izbornih programa njegove stranke.

Stavljati komunističkog diktatora i krvnika pola milijuna pretežno Hrvata nakon Drugog svjetskog rata na nekakav pijedestal, govori o kroničnom nedostatku nacionalne svijesti u mladog gospodina i kroničnom višku nostalgije prema vremenima koja su za ovu državu predstavljala najgoru noćnu moru. No Milanović i njegov mentor Mesić očito ne misle tako dok zajedno hodočaste po brojnim antifašističkim okupljanjima u Lijepoj Našoj i vjerojatno se s čežnjom prisjećaju vremena kad se nitko nije morao brinuti o nekakvim tričarijama poput apsolutne ili relativne pobjede na izborima, odnosno o izborima općenito. Uostalom, i SDP-ova je «urbana» mladež svojim pjevačkim repertoarom u izbornoj noći, kojim su obuhvatili cijelo područje i sve ljude od Vardara pa do Triglava, jasno pokazali tko su im uzori Ako je slušati dvojac MM i njihovu interpretaciju ustavnih odredbi u tom smislu, lako je zaključiti da su ovi parlamentarni izbori kao i silan novac na njih utrošen bili potpuno nepotrebni.

Milanović je spreman ići toliko daleko da je sve one koji ne misle poput njega vezano uz Ustav i njegove odredbe (čak i suce Ustavnog suda kojima bi to trebala biti nekakva specijalnost) u stanju proglasiti nekompetentnima pa čak i glupima. Dokle će ga njegova prevelika samouvjerenost u politici dovesti – ostaje za vidjeti. Zabrinjavajuća je samo okolnost da je takva osoba koja svoje ideološke stavove zamotane u paket modernog socijalizma gotovo uopće i ne skriva, nego se njima i hvali, ipak dobila veliku podršku građana Hrvatske, što pokazuje trenutno problematičnu razinu nacionalne svijesti velikog broja ljudi u Lijepoj Našoj. No, ipak, takva situacija ne čudi onda kada se uzme u obzir ne mali doprinos i trud velikog broja medija, čije se emitiranje svodi na sofisticiranu političku propagandu tih i sličnih opcija. A istina je takvima uvijek prva žrtva.

M.M.B.