Lice i naličje SDP-a

Lice i naličje SDP-a

Proteklih se dana pričalo gotovo jedino i isključivo o rezultatima izbora i o reakcijama čelnika političkih stranaka kako su primali vijesti sa terena u svojim izbornim stožerima. No u jednom je od njih zabava otišla u posve neočekivanom smjeru, barem za one kojima SDP-ovim zabavama nikada ne nazoče. Tako Jutarnji list piše kako su se u izbornom stožeru druge po snazi političke stranke u Hrvata, oko dva ujutro, orile pjesme iz sljedećeg repertoara: “Od Vardara pa do Triglava”, “Po šumama i gorama”, “Druže Tito, mi ti se kunemo”, “Računajte na nas”, “Na Kordunu grob do groba”i slično.

Riječ je o šatoru SDP-a na Iblerovom trgu i njihovoj (kako su sami potvrdili) alkoholiziranoj mladeži. Pjesma je utihnula tek na zahtjev dvojice policajaca koji su se pojavili na stražnjem ulazu u šator i zamolili jednog od SDP-ovaca da stiša pjevače. Policajci ipak nisu reagirali zbog stihova pjesama, nego zbog buke na koju su se žalili stanari okolnih zgrada. Glasnogovornica stranke Gordana Grbić po tom pitanju ustvrdila kako predsjednik Zoran Milanović u to vrijeme nije bio u šatoru i kako ne vidi u čemu je problem:

«Repertoar pjesama koje su se pjevale bio je raznovrstan, bilo je i “Vile Velebita” i hrvatskih budnica. Kad se netko u tri sata ujutro, uz pomoć malo alkohola, malo razmaše, ne znam je li to odmah za psihološko i politološko razmatranje. Ne treba iz svake malo življe atmosfere izvoditi povijesne zaključke» - rekla je Grbić. Zakonskih problema nema i ne može ni biti, jer na sreću više ne živimo u društvu u kojem se radi jedne otpjevane pjesme može ostati bez posla, ili proći još mnogo gore. Problem leži u činjenici da ovakvo ponašanje SDP-ove mladeži, većina koje se u tim i takvim vremenima još nije ni rodila, jasno otkriva nakaradno naličje SDP-ove politike. Naime, ako takvu mladež odgajaju u SDP-u, onda ne treba imati puno mašte da bi se vidjelo kuda bi SDP-ovci vodili Hrvatsku ako se opet dočepaju vlasti.

Postavlja se pitanje komu ili čemu takve pjesme služe, kako ih ta «urbana» mladež uopće zna i što im one zapravo znače? Pritom alkohol nije i ne može biti nikakvo eventualno opravdanje, jer što trijezan misli pijan pjeva, kako vidimo u ovom slučaju. A dok pripadnici druge stranke po jačini u Hrvatskoj ne nauče što zapravo znači riječ nacija i dok se (pogotovo pripadnici mlađih generacija) ne počnu u skladu s time i ponašati, Hrvatska će ostati rob svoje komunističke i jugoslavenske prošlosti.  Kao što je ovaj primjer iz SDP-ovog izbornog stožera zorno pokazao, u Lijepoj Našoj ne postoji ni ljevica ni desnica, već postoji na žalost još uvijek i samo politička podjela na Hrvate i Jugoslavene. Gotovo nevjerojatno nakon Domovinskog rata koji je trajao približno koliko i 2. svjetski rat, i nakon više od 15 godina samostalnosti.

U jučerašnjoj Latinici pojavio se sličan sindrom – mlada devetnaestogodišnja studentica gostovala je u emisiji o karizmatičnim ljudima, prvenstveno političarima i predstavila se kao «štovateljica lika i djela Josipa Broza Tita». Što to ona koja se rodila desetak godina nakon smrti tog totalitarističkog diktatora uopće može štovati? Kojim se djelima osim onog najvećeg – ubijanja oko 450.000 ljudi, pretežito Hrvata poslije Drugog svjetskog rata - ona to divi? Zar se tome divila i ona pijana SDP-ova mladež u izbornoj noći, pjevajući pjesme kojima se tom istom diktatoru i ubojici zaklinju na nekakvu vjernost? Da li se tome divi i voditelj emisije Denis Latin?

Ti i takvi, nazovimo ih, ekscesi bacaju tamnu sjenu na sve vrijednosti stečene Domovinskim ratom i na sve njegove žrtve koje su pale boreći se da Hrvati konačno iz zločinačke organizacije zvane Jugoslavija izađu slobodni i neovisni. Jedino moguće opravdanje tog i takvog ponašanja može biti neznanje i glupost, no iz sveg se viđenog lako može zaključiti da se ovom prilikom radi o sasvim nečem drugom. Nečem, nad čim bi se svi Hrvati danas zaista trebali ozbiljno zamisliti.

M.M.B.