296 tisuća moralnih činova

296 tisuća moralnih činova

Pisali smo kako je HSP 30. rujna ove godine u svim gradovima i većim mjestima u Hrvatskoj pokrenuo potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o suspenziji Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom, odnosno o prekidu suradnje s tim takvim sudom. Podsjećamo, zakonski okvir u tom smislu kaže kako je, da bi peticija ostvarila svoj cilj - dakle obvezatno raspisivanje referenduma s tim istim konkretno postavljenim pitanjem - u dva tjedna potrebno prikupiti glasove koji predstavljaju 10% ukupnog biračkog tijela. Prema podatcima Državnog izbornog povjerenstva o privremenim rezultatima izbora objavljenim u siječnju 2005. godine broj birača (na biračkim spiskovima) bio je 4.402.045 samo na području Republike Hrvatske (dakle bez birača u dijaspori).

I ovog smo puta, kao i prošlog kad smo prvi put o ovoj temi pisali, nazvali sjedište HSP-a gdje nam je ljubazno priopćeno kako je do jučer peticiju potpisalo 296 tisuća ljudi, a tu je brojku jučer na tiskovnoj konferenciji potvrdio i predsjednik stranke Anto Đapić, te kazao kako očekuje da će sakupiti svih 400 tisuća iako je, s obzirom da je vremenski rok od 2 tjedna u kojem su potpisi trebali biti sakupljeni već prošao, njeno potpisivanje sada samo od moralnog značaja. Također je istaknuo kako je Ustavni zakon donesen samo kako bi se omogućilo izručivanje hrvatskih državljana Haškom sudu. "Hrvatska je sve izručila, ona više nema utjecaja na Haški sud i ovo bi bio isključivo moralni čin, kojim bi građani pokazali da ne pristaju na relativizaciju Domovinskog rata".

Odbacio je tumačenja da bi HSP-ova inicijativa mogla naštetiti nastojanjima da se suđenja hrvatskim generalima prepuste hrvatskom pravosuđu. "Iluzija je očekivati da bi Haag pristao na to, a pitanje je i što bi se i time moglo dobiti, s obzirom da se u Hrvatskoj sudi oštrije i teže nego u Haagu", rekao je Đapić. Zbog sveg navedenog vrijedilo bi se zapitati koje su zapravo bile istinske namjere pravaša u ovoj priči? Stječe se dojam da je nedostajalo prave ambicije da se njena svrha, odnosno raspisivanje referenduma i ostvari s obzirom na informacije koje su nam iz sjedišta stranke dali, a vezano uz navodni nedovoljan i nezadovoljavajući angažman ljudi koji su bili zaduženi za prikupljanje potpisa na terenu. Svima je jasno da se imalo agresivnije krenulo u medije, primjerice s nekoliko plaćenih oglasa kojima bi se građane obavijestilo gdje se može potpisati peticija, potreban broj potpisa koji se kreće oko 440 tisuća sigurno bio sakupljen u roku.

HSP je vjerojatno kao stranka izvukao nekakvu korist od potpisivanja peticije budući da su mnogi hrvatski građani u današnje vrijeme već sretni kada se njihov angažman može zabilježiti kao moralni čin, bez ikakve stvarne mogućnosti da se bilo što stvarno u Hrvatskoj promijeni. Ipak, mnogi potpisnici peticije sigurno nisu bili svjesni kako je njihov potpis zapravo, ako se istini pogleda u oči, unaprijed bio predodređen na jalovu peticiju koja se malo poigrala s njihovim osjećajima u ovo predizborno vrijeme. No, HSP se u ovom slučaju nije ničim suštinski ogriješio u pravila koja vladaju hrvatskom političkom scenom. Samo je u cijeloj gužvi oko presude "vukovarskoj trojci" uzeo svoj (manji) dio kolača.

Usput budi rečeno, ni 296 tisuća potpisa hrvatskih građana prikupljenih u dva tjedna nije bilo dovoljno da se dođe na naslovnu stranicu ni jednog jedinog hrvatskog dnevnika. Ne govorili li to već samo po sebi dovoljno u kakvoj demokraciji živimo?

M.M.B.