Hoćemo li konačno zaustaviti političke ucjene?

Hoćemo li konačno zaustaviti političke ucjene?

Slovenski premijer Janez Janša komentirao je u utorak navečer najave o primjeni hrvatskog ekološko-ribolovnog pojasa (ZERP) u Jadranu na članice Europske unije, ocijenivši da to treba gledati u sklopu predizborne kampanje u Hrvatskoj, iako bi takva primjena ugrozila kredibilitet Hrvatske u odnosu na Europsku uniju. "Ukoliko želi ostati vjerodostojna unutar europskog procesa, Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije. Ali na ta pitanja treba gledati prvenstveno u svjetlu predizbornih događanja u Hrvatskoj. Bilo bi vrlo loše da Slovenija sudjeluje u toj kampanji i na našoj strani nije potrebna nikakva nervoza", rekao je Janša u razgovoru za Koroški radio, lokalnu radiopostaju iz Slovenj Gradeca, prilikom posjeta članova svoje vlade sjevernom dijelu države. Janša je dodao da Hrvatska ne može primijeniti ZERP na članice Europske unije na temelju obveze koju je sama dala Europskoj komisiji, odnosno da ne će poduzimati jednostrane korake u tom smislu.

Razmotrimo spomenutu situaciju s pravnog aspekta. Pravo razglasiti epikontinentski pojas imaju sve obalne države svijeta prema Povelji UN iz 1982. godine (uz preduvjet da imaju dodir teritorijalnog mora i međunarodnih voda), što je RH i učinila godine 2003. potaknuta stravičnim slikama obale Galicije gdje je napukli tanker zagadio kilometre i kilometre prelijepe tamošnje obale. No s druge strane, dobro nam poznata, nazovimo je «prestrašena» hrvatska politička elita i ovog puta radi kompromis – računajući kako nas relativno dobro očuvane talijanske i slovenske flote u tom smislu mogućeg ekološkog zagađenja zapravo i ne ugrožavaju, pa zašto bi se onda «nepotrebno» dovodili u situaciju da na bilo koji način ugrozimo i usporimo pregovore ze primanje u EU. Kroz vrlo kratko vrijeme takav se način razmišljanja pokazuje potpuno pogrešnim i kratkovidnim. Jer što se dalje događa?

I Italija i Slovenija su 2005. i 2006. godine proglasile svoje epikontinentalne pojaseve, pa ako izuzmemo ono malo mora što je ostalo «visjeti» ispred teritorijalnih voda Albanije i Crne gore (koja će također proglasiti epi-pojas) u Jadranu više skoro i nema otvorenog mora. U međuvremenu, počelo je (ili se samo nastavilo) haračenje ribljeg fonda od strane telijanske flote, koja za razliku od Slovenijinih par koća, uopće nije beznačajna. Svi znaju, da EU stalno i neumorno iznalazi nove razloge da bi se ulazak RH u EU maksimalno prolongirao, te da je vjerojatnost da se u tom smislu dogodi bilo što ozbiljnije prije 2012. godine ravna nuli. S obzirom na činjenicu da će nam se takvi klipovi od strane Europe sa sigurnošću nastaviti podmetati, krajnje je vrijeme da se sa 75% obalne crte koja je u posjedu Hrvatske konačno izborimo za svoja prava zajamčena međunarodnim poretkom (ako se temeljem svega što smo od istog u zadnje vrijeme doživjeli u njega uopće više možemo i pouzdati).

Jasno je da Slovenija iza priča o ribarenju skriva prave interese i vreba priliku okrenuti situaciju u svoju korist,  vezano uz njihov glavni i najveći motiv, a to je razgraničenje na moru. Sve ostale njihove tvrdnje i zahtjevi zapravo su samo dimna zavjesa. No, ima li ta ista Slovenija kakvih materijalnih interesa u Lijepoj Našoj, koje bi ako se ploča okrene mogla ugroziti svojim nerazumnim zahtjevima i političkim ucjenama koje već duže vrijeme provodi? Ima, naravno. Vrijeme je da oni koji bi trebali predstavljati interese hrvatskih građana koji su ih izabrali, razmisle o tome da se prestanu trpjeti niski udarci te da se loptica konačno počne vraćati na drugu stranu.

M.M.B.