Vlatka Pokos i Stjepan Mesić

Vlatka Pokos i Stjepan Mesić

U ljubavi i politici izgleda, sve je dopušteno. Cilj ponekad i opravdava sredstvo, ali što je previše – previše je. Uzmimo samo najeksplicitniji primjer skandala bivšeg bračnog para Pokos- Radeljak, koji svoje prljavo rublje bez imalo srama već mjesecima razvlače po svim medijima, vođeni pritom svaki svojim interesima, a pozadina svega su moć, novac i naravno – slava. Pa smo tako bili svjedoci kako je jadna Vlatka bez ičeg izbačena na ulicu, njegovom privođenju od strane policije, navodnom ne vraćanju njene garderobe što je dobilo i svoj epilog na sudu.

Pustimo sad na ovom mjestu Radeljaka koji je već u toliko navrata sve o sebi i sam rekao pa bi svaki komentar njegova «lika i djela» na ovom mjestu bio potpuno suvišan. Koncentrirajmo se malo na (uskoro opet) gospodičnu Pokos. Koja je njena priča? Da li bi većina Hrvata koji bar donekle prate pisane i elektroničke medije danas mogla ustvrditi da ne znaju tko je ona? Naravno da ne bi, jer informacije o dotičnoj vrebaju iz svakog ugla, kao i nazovi-novinari žutih časopisa koji u grmlju spremno čekaju sa svojim foto aparatima ne bi li se prvi dočepali kakve poluekskluzive. S druge strane, da li bi većina gore spominjanih Hrvata znala odgovor na pitanje čime se gospodična Vlatka zapravo bavi? E tu dolazimo do problema, no poslužimo se njenom vlastitom kvalifikacijom sebe kao umjetnice, pjevačice i tv voditeljice.

O pjesmama ne želimo previše, na posljetku – ukusi su različiti. Kao voditeljica još i može proći, samo zbog kroničnog nedostatka kvalitetnog kadra u tom smislu, no zadnjih nekoliko godina nije bila angažirana od strane ni jedne televizije i njeno se pojavljivanje u medijima temeljilo uglavnom na zanimanju svekolikog puka o tome u koliko je eura Vlatka obučena u određenoj prilici. I sad je ta ista garderoba, u koju je uloženo prema nekim podacima i nekolko stotina tisuća (uglavnom tuđih) eura – nepovratno izgubljena, jer je to osveta zločestog bivšeg muža, koji očito zna gdje Vlatku najviše boli. Kako bi se utješila, ipak joj je vraćeno nekoliko krzna, za koje je uostalom, da ne povjerujete, dizala i kredite! No jedna joj se stvar ipak mora priznati – od sebe je, ničim izazvana uspjela napraviti proizvod ili kako to ona voli istaknuti «brand» koji osim malo ambalaže i hrpe tračeva ne sadrži ništa..

Zašto joj se onda može odati priznanje? Zato, što su se njenim kredom – neka se piše pa makar i dobro, počele služiti i malo veće face u Hrvata.  O kom pričamo? Koji se hrvatski političar daleko najviše od svih drugih bavi i "hrani" tračevima i malo čim drugim? Pa pogledajmo. Svi smo mi u Hrvatskoj itekako svjesni činjenice da je predizborna utrka u punom jeku. Na međusobna šamaranja nekakvim poluargumentima, koji se izvlače iz ladice samo i isključivo kad bi nekom mogli biti od koristi, a ne zato što to pomaže ovoj državi, već smo navikli. Ono na što se nikad ne ćemo naviknuti su «biseri» kojima nas s vremena na vrijeme ti isti političari iznenađuju.

Jedan od tih bisera, koji bi po formi i sadržaju svakako mogao ući u top 10 svih vremena jest najnovija izjava njihova najplodonosnijeg i najizdašnijeg tvorca predsjednika Mesića. On je naime izjavio kako je počeo dobivati anonimna pisma i prijetnje od – ni manje ni više nego Rusa, te upozorenje da pusti Zagorca na miru, jer da je on veliki hrvatski patriot. Ali i Mesić sebe smatra velikim domoljubom pa kako su ta dva domoljuba došla u «sukob interesa» i jesu li uopće? U svojim izjavama nije naveo ni od koga je pismo, jer to navodno ne zna, ni što točno piše u njemu – jer možda ne može pročitati. Zločesti Rusi su valjda pogrešno pretpostavili da naš predsjednik zna ćirilicu, a kad ono, on ju je već odavno zaboravio. Ali vidi vraga, uspio je po toj istoj ćirilici zaključiti da se radi o Rusima, jer tko bi njemu drugi  ćirilicom pisao prijetnje, sa susjedima koji prakticiraju to pismo on je već dugo, u kako sam kaže – vrlo dobrim odnosima.

I što sad? Niti znamo tko piše, koliko je pisama poslano, kome i zašto. Nitko ih navodno nije ni vidio. Predsjednik je izjavio da Bajić istražuje detalje, no istovremeno rusko veleposlanstvo o svemu tome ne zna ama baš ništa, i tvrde da im se po tom pitanju nitko nije ni obratio. Stječe se dojam da se radi o običnom predizbornom prodavanju magle, jer ne postoji nikakav konkretan dokaz koji bi potvrdio njegove tvrdnje. Tu opet dolazimo do Pokos, jer ona je jadna bar na televiziji javno pokazala Dikanove prijeteće sms poruke, a Stipe nije pokazao ništa. A očekuje da mu vjerujemo, čak je i djelovao prilično uznemireno – možda se ipak radilo o noćnoj mori?

Jadni naš predsjednik, nije njemu lako. Prvo su mu kao osvjedočenom patriotu prije nekoliko godina navodno prijetili iz hrvatske dijaspore, sad Rusi, čudi nas što se do sad nisu oglasili i Talibani, jer on je jedan od istaknutijih boraca protiv globalnog terorizma. Ali nema toga što Stipe ne bi podnio na svojim junačkim (kao i Vlatka na svojim nejakim) leđima, za pokoju naslovnicu, intervju više u novinama i na televiziji i bar koju minutu u dnevniku. Za Vlatku je bilo koje vrijeme dobro, za Stipu – predizborno je najbolje. Jer on misli, ako može jedna Vlatka, mogu i ja. Princip je isti, ostalo su varijacije na temu.

M.M.B.