Jadna naša dijaspora

Lažna briga za dijasporu

S druge strane, jedan od rijetkih stavova koje HDZ unutar zadnjih nekoliko godina nije promijenio, odnosi se upravo na pravo svih hrvatskih iseljenika da izađu na izbore. Naravno, ne zato što, kako često znaju u HDZ-u istaknuti u dijaspori živi još jedna cijela Hrvatska, već - a to znaju i ptice na grani, zato što su tamo kao stranka uvijek dobro prolazili i što im glasovi iseljenika trebaju u slučaju podbačaja u pojedinim dijelovima Lijepe Naše. Najnovije «nevere» izazvali su naputci Ministarstva vanjskih poslova upućeni veleposlanicima i konzulima da se više angažiraju i animiraju iseljenike kako bi izašli na birališta, a što je ocijenjeno zlouporabom diplomacije u predizborne svrhe.

Premijer Ivo Sanader odbacio je tvrdnje, koje je danas objavio jedan dnevni list, da je HDZ u predizbornoj kampanji za 11. izbornu jedinicu (za dijasporu) angažirao konzule i veleposlanike da iskoriste katoličke misije, medije, kulturne i sportske udruge kako bi potaknuli veći odaziv iseljeništva za parlamentarne izbore. Sanader je odbacio takvo tumačenje sastanka, istaknuvši kako je njegov cilj bio izbjeći probleme koji su se događali na zadnjim parlamentarnim izborima, kada kao birači nisu bili evidentirani iseljenici, koji su mijenjali adrese i prebivališta. "Zato se i vrši prethodna registracija onih koji su promijenili prebivališta", rekao je premijer.

Mišljenja čelnika ostalih relevantnih stranaka u tom su smislu podijeljena, i to naravno ponovno u skladu s time koliko su gore navedeni potezi MVP-a za njih povoljni, ili nepovoljni, odnosno radi li se o strankama koje očekuju nešto glasova od iseljenika ili ne. No, kad se podvuče crta ispod svega rečenog može se izvući samo jedan jedini zaključak - dijasporom i njihovim glasovima manipulira se samo i isključivo na temelju uskostranačkih interesa. Stoga, iritira lažna briga s jedne strane za «jadne» građane koji u RH plaćaju porez pa imaju i isključivo pravo odlučivati, a s druge strane za «jadne» iseljenike koje se kad su slali svoj novac i sinove u pomoć za vrijeme Domovinskog rata za porez nije pitalo. No, da će se i jedni, i drugi i treći i sjedeći puta sjetiti dijaspore samo kada su izbori u pitanju ne treba sumnjati.

Treba li vječno podcjenjivati ljude koji, bez obzira na broj kilometara koji ih dijeli od Hrvatske prilično dobro znaju što se kod nas kuha i kako se radi? Odgovor je naravno - ne treba, ali koga to danas u hrvatskih političara briga.

M.M.B.