Deveti krug pakla

Ovih dana pažnju javnosti zaokuplja medijsko prepucavanje bivše glasnogovornice Haaškog suda Florence Hartmann i glavnog tužitelja iz procesa protiv Miloševića Geoffreya Nicea, koji su u mnoštvu međusobnih optužbi prezentirali toliku količinu «prljavog rublja» da je se ne bi posramila ni jedna zločinačka organizacija, a kamoli institucija koja bi trebala predstavljati Međunarodni sud pravde. Pravde? Prije bi se moglo konstatirati – nepravde i to one koja će, ako to ne spriječimo ostaviti najgoru moguću ljagu na imenu Domovinskog rata odnosno borbe hrvatskog naroda protiv srbočetničke okupacije.

No o toj i svim drugim slavnim hrvatskim bitkama sve manje se govori na način na koji one to zasigurno zaslužuju. Umjesto da se ponosimo činjenicom da smo u onako teškim uvjetima kakvi su bili početkom devedesetih, sa slabim ili gotovo nikakvim naoružanjem, samo s velikim srcem u grudima i bezuvjetnom ljubavi prema svojoj domovini uspjeli suprotstaviti jednoj od tad najjačih i najopremljenijih vojski u Europi, što smo to učinili dostojanstveno, pružajući maksimalnu suradnju relevantnim međunarodnim organizacijama za vrijeme rata i nakon njega, danas bi se svega tog trebali odreći ili zasramiti sudeći po ponašanju «mjerodavnih» u zemlji i izvan nje?

Jer kako bi se inače moglo protumačiti ponašanje predsjednika te iste države, koja je doslovno krvarila u borbi za svoju slobodu i neovisnost, prema Haaškom sudu – instituciji za koju se čini da joj je jedna od glavnih zadaća osigurati da Hrvatsku oblati na najgori mogući način. Međutim, predsjednik Mesić i dalje nastavlja uporno i dosljedno provoditi svoju politiku koja Hrvatskoj nije niti će donijeti išta dobro. Taj je čovjek, koji je što je veoma zanimljivo već dobio toliko priznanja od država za koje se nikako ne bi moglo reći da su nam prijateljski naklonjene, toj bogohulnoj instituciji pomogao u tolikoj mjeri da možemo ustvrditi kako je Mesić Haagu koristio više od svih masno plaćenih tužitelja zajedno. A naš predsjednik kao pravi jurista «zna» ocijeniti važnost pro bono rada.

Kad se zbroje i oduzmu svi njegovi potezi i postupci u tom smislu – od svjedočenja u procesu protiv Blaškića kad je dao sve od sebe da pomogne dokazati ulogu Hrvatske kao agresora u ratu u BiH pa sve do nevjerojatnog omogućivanja samom sudu da se dokopa najdelikatnijih dokumenata i tajni koje jedna država može posjedovati, tada nas više ništa što izađe iz njegovih usta ne bi smjelo iznenaditi. Tako nas nije iznenadila ni najnovija izjava kojom je odgovorio na novinarska pitanja vezano uz prepucavanja Hartmann-Nice, u kojoj je rekao: «Ona je iznijela jedno mišljenje. Na tužiteljstvu je, na sudu je da dokaže suprotno. Teško je kad nemaš argumenata».

Hartmann, ali i Nice, su gospodine predsjedniče možda i iznijeli svoja mišljenja koja se razlikuju, ali im je zajednička suštinska poruka da je politika izravno krojila rad Haaškog suda. No, to očigledno neće iznijeti argumente koji bi Vama i vama sličnim bili dovoljno uvjerljivi. A vi to vjerojatno ne biste niti željeli. Jer kad bi se crno na bijelo mogla dokazati zločinačka, ispolitizirana i neobjektivna uloga Haaškog suda, čime bi se u cijeloj priči mogla opravdati politika koju ste vodili.

Svi oni koji pod krinkama "velikog hrvatstva", svjesno ili nesvjesno svojoj Domovini čine veliku nepravdu, koja bi i mnoge buduće naraštaje mogla skupo stajati trebali bi se dobro zamisliti nad svojim ponašanjem. Danteov pakao ima devet krugova. Zar moramo u svaki zaviriti?

M.M.B.


KOMENTARI ČITATELJA 

#1 Znakovi oboljenja MesićaAntun 2007-09-23 16:22
Kako se rijesiti Mesića ? Nemislim da sam jedini, koji se danas to pita u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i iseljeništvu. Naši istočni susjedi su u svojoj bližoj i daljoj prošlosti takve slučajeve riješavali na svoj zavebni način, ne baš previše naklonjen demokratskom, slobodoljubivom i covijekoljubivo m načinu riješavanja, ali se je kratkim i brzim postupkom dolazilo do cilja. Slučaj predsjednika srbske vlade Đinđića je samo jedan u dugom nizu njihove zakrvavljrne povijesti. I kod nas je bilo mišljenja i javnih izjava, da Stjepana Mesića treba poslati Đinđicu na doručak. Ja ne mislim tako. To nije krščanski, niti hrvatski a najmanje ljudski način riješavanja, makar i onda tu prijetnju nisam shvatio ozbiljno. Ali Stjepanu Mesiću u svakom slučaju treba pomoć i to pod hitno. Lječnička pomoć. Za Hrvate je institucija Predsjednika države svetinja, za mene jednako. Osoba Stjepana Mesića je potpuno deseta stvar. Mi smo obnovu državnosti i predugo čekali i uz velike žrtve, da bi i pomisao sada u slobodi na takav vandalski način riješavati se čovijeka, koji nam ali od početka više škodi nego koristi. O njemu je zapravo suvišno bilo sto i reči, jer on o sebi kaže dovoljno sam. Današnji Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je po svemu što je do sad rekao i učinio, ne zaslužuje biti niti čistač u predsjedničkoj palači gdje spava. Biti če mukotrpno za narod i državu uz bolesnog čovijeka čekati i dočekati dok mu izađe rok. Kada danas sastavimo zajedno sav njegov osobni život, sve aktivnosti političkog laktanja, djelovanja u vrijeme komunizma i mijenjanja političkih stranaka kao košulja nakon 1990. stiče se dojam, da je Stjepan Mesić proveo kameleonski život tražeći prilike iz svih političkih tabora kojima je pripadao, ponovo i ponovo osvećivat se Hrvatskoj i Hrvatima za nešto, što je doživio moguče u ranoj mladosti. Podsjetimo se za usporedbu Vladimira Ilića Lenjina Uljanova, koji se u toku i još dugo iza Oktobarske revolucije osvećivao radi gubitka svoga brata u vrijeme carske Rusije. Taj bolesni urođeni ili stečeni instinkt patološkog naslađivanja. kada su obitelji stradalih gasitelja sa Korvata i cijela nacija jecali i žalili izgubljene, trenutak naslade došao je do naročitog izražaja, kada Predsjednik države svojim bolesnim komentarima sipa sol na otvorene rane Hrvata. Podsjetimo se Mesićevih zaprepaščujučih izjava za desetke i desetke tisuča stradalih na Bleiburg-u i njegovih šala i viceva nakon smrti prvog Predsjednika dr.Franje Tuđmana. Čovijek netreba biti psihijatar od struke ustanovit nakon ovakvih i sličnih sadističkih izjava da Stjepanu Mesiću treba lječnička ponoć. Dali je već dovoljno naplatio svoju bolesnu psihu, preostalo nam je sačekat i vidjet koliko če štete još učinit ovome narodu do kraja mandata, a poslije do konca života. Stručna mišljenja psihologa i psihijatra forenzičara u slučaju Mesić bi bila od velike pomoći. Ono što bi mu ja poželio od sveg srcajr, da do kraja predsjedničkog mandata dobije kroničnu upalu glasnih žica, ako ga već moramo gledat, da ga bar ne čujemo. Vjerujem da i oni koji su glasali za njega i svi oni koji od njega imaju izravne osobne koristi već odavno misle ali se boje glasno reći : što je previše je previše, i od Predsjednika države. Valjda čemo naučit jednom zauvijek, da nam se u budučnosti ponovo na dogodi jedan "Mesić".
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

  • 1
  • 2
30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...
28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru 28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru U ponedjeljak, 28. svibnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19,00 sati održat će se predstavljanje knjige Damira Borovčaka «Gvozdansko –... Više...

Tko je na vezi?

  • 52 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal