Nemirni duhovi Prisavlja

Na Prisavlju i dalje vlada napeta atmosfera. Nakon žustrih napada Izvršnog odbora HND-a, ali i nekoliko kolega novinara s nacionalne televizije na novo izabranu glavnu urednicu informativnog programa Hloverku Novak Srzić, u njenu je obranu stao i Glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić. Na izjave koje iz HND-a pristižu o zapanjenosti činjenicom nepoštivanja negativnog mišljenja dijela kolega novinara o Hloverkinom izboru, Sutlić je poručio kako je procedura za postavljanje svih glavnih urednika ista, kako bi svi najprije trebali pomesti pred svojim pragovima te da je jedini kriterij u cijeloj priči stručnost, objektivnost i cjelovita istina.

Ne možemo se oteti dojmu da se ovdje zapravo radi ne samo o borbi za očuvanje vlastitih pozicija, već prvenstveno o nezadovoljstvu koje izaziva činjenica da će Hloverkina riječ u mnogim stvarima u kojima je do sad vladala, uvjetno rečeno potpuna sloboda, ipak biti zadnja. Iako mogućnost da se na HRT-u dogode cjelovitije promjene u smislu načina rada postoji, ona je zapravo vrlo mala i najvjerojatnije se u tom pogledu ništa značajnije promijeniti neće.

Najveća sposobnost koju je većina novinara javne televizije do sad prezentirala, upravo je brzina prilagođavanja «vanjskim» okolnostima. Zbog te se činjenice nameće pitanje zbog čega se konkretno Hloverki prigovara? Da je bila «režimski» novinar? Primjetno je da ni jedna od izrečenih optužbi nije konkretizirana, nitko od nezadovoljnika nije decidirano izrekao što mu to točno vezano uz njen rad smeta i potkrijepio svoje teze opipljivim argumentima.

Ovako se sve svelo na puka naklapanja o ovom ili onom razlogu, pa se stječe dojam da je zajednički nazivnik svih upućenih prigovora zapravo frustracija izazvana navikom da se nikome za ništa što u programu izađe ne moraju polagati apsolutno nikakvi računi. Novinari poput Latina, Bage, Stankovića i Šprajca u proteklih su si nekoliko godina osigurali status «svetih krava» i u ovom im je trenu vjerojatno teško, ako i uopće zamislivo da će u hijerarhijskom smislu iznad njih biti netko tko će možda, ali na žalost još uvijek samo – možda i raditi ono što se od njega očekuje – svoj posao.

Ono što smo do sad mogli gledati, a što se konkretno tiče informativnog programa ostavljalo je dojam kroničnog nedostatka niti vodilje, odnosno urednika koji bi na javnoj televiziji trebali voditi računa o tome zašto je i što to ustvari znači biti – nacionalna televizija. Jer proteklih se godina na najbolji mogući način putem samog programa moglo vidjeti što se događa kad se dopusti ne samo lažna hijerarhija već potpuno otvorene ruke i širom otvoren put jednoj vrsti novinarstva koje bi mogli nazvati mnogim imenima, ali nažalost ne i pro-hrvatskim.

Značajnije promjene poučeni dosadašnjim iskustvom ne bi trebalo očekivati, no iznimka ipak potvrđuje pravilo pa nas nova glavna urednica informativnog programa možda uspije ugodno iznenediti i barem djelomično demantirati naš, po tom pitanju za sad opravdan pesimizam.

M.M.B.

{mxc}