Osma žrtva tragedije na Kornatima – gdje su odgovorni?

Pala je i osma žrtva tragedije na Kornatima – gdje su odgovorni?

Danas oko 13,00 sati, preminuo je i osmi gasitelj požara na Kornatima, 22-godišnji Tomislav Crvelin. Stanje trojice teško opečenih vatrogasaca i dalje je kritično. U šibenskom kazalištu održana je komemoracija kojoj su nazočili premijer Sanader i predsjednik Mesić. Ni oni nisu ostali pošteđeni izljeva opravdanog bijesa, tuge i očaja od strane obitelji i prijatelja poginulih.

Naime, oni se već danima, kako se za sad čini bez puno uspjeha zalažu, da se – vezano uz ovaj slučaj – ispoštuju osnovni postulati pravne države te da se i ovog puta ne dogodi da za tragediju ovakvih razmjera nitko ne bude proglašen odgovornim. To je zaista i u potpunosti neprihvatljivo!

Posve je jasno da neutješnim i ucviljenim obiteljima nije i ne može ni biti nikakva utjeha nekoliko ispraznih, simboličnih fraza i «prigodnih» izraza sućuti da ublaže njihov čemer. Isto vrijedi i za hrvatsku javnost. Koje su to uopće riječi koje mogu biti melem za ranu zadanu gubitkom muževa i sinova? Maloljetnih, golobradih mladića koji su gasili suhu travu, a ugasili svoje živote? 

Voditelj službe spašavanja Stipe Božić, odlučno je demantirao da su vatrogasci branili naseljene objekte. «U blizini gdje je gorjelo nije bilo nikakvih objekata. Vatra bi se sama ugasila. Mrtve smo našli na mjestu gdje nema ni grma. Samo kamen i suha trava».

Kako to da je trebalo četiri sata od zahtjeva za pomoći koji je putem mobitela uputio jedan od vatrogasaca do dolaska gorske službe spašavanja? Kako funkcionira vatrogasna služba kada ljude na terenu ostavlja satima prepuštenima sami sebi, umjesto da ih pažljivo koordinira? Kakav je to sustav veze koji ovisi isključivo o pokrivenosti nekog područja signalom operatera mobilnih mreža? Pa čak i kada se poruka s terena dobije, kako vidimo, nema nikoga tko bi tu poruku obradio na smislen način. Postoji li uopće sustav obrane od požara, ili sve temelji na požrtvovnosti pojedinaca, onih na zemlji i onih nekoliko pilota u zraku?

Nevjerojatnom se čini i okolnost da je zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Šibenik i vatrogasne zajednice šibensko-kninske Dražen Slavica te ljude u vatrenu stihiju poslao bez vode, ignorirajući pritom vapaje očeva da im ne šalje djecu u sigurnu smrt, naredivši bahato: «Slušajte zapovjed»! Postavlja se pitanje, zar je moguće da će ovakav teški propust proći nekažnjeno, odnosno samo tlapnjama o ponuđenoj ostavci?

Zasad se tako čini, a na takvu mogućnost upućuje i reakcija urednika nacionalne televizije koja je prenoseći samu komemoraciju na prvu naznaku mogućeg incidenta brzopotezno prekinula prijenos! Takav potez dodatno je razbjesnio i onako očajne obitelji žrtava. Očito je da u cijelom sustavu mnogo toga ne valja no kako izgleda, ako se i ovog puta dopusti da krivci ostanu nekažnjeni to bi nakraju moglo rezultirati mnogo težim posljedicama za sve sudionike ove tragične priče.

Gospodo Sanader i Mesić, pokušajte ovaj put postupiti ispravno i napokon nešto stvarno promijeniti. Popravite ono što se popraviti može, kad se već stravičan pomor mladih duša «morao» dogoditi. Učinite to za nesebične žrtve onih, koji su dali svoje živote za dobrobit svih nas, učinite to za njihove obitelji i pružite im barem mrvicu utjehe u njihovoj nevolji. Učinite to da budemo sigurni da do ovakve tragedije zbog nečije drzovitosti, nesposobnosti i nemara, više nikad ne dođe. Onima koji gase požare po Lijepoj Našoj, kao i Lijepoj Našoj samoj, parola je bilo dosta!

M.M.B.