okoKako se na kraju svake stare, a u iščekivanju nadolazeće godine zbrajaju računi i podvlači crta, može se zaključiti kako hrvatska «bilanca» ovih dana i nije baš pozitivna, a pitanje je kada će to i postati, ako se stvari nastave odvijati ovako kako već duže teku. Ako bismo radili nekakvu kratku retrospektivu, 2008. godina što se Hrvatske tiče i nije bila godina za pamćenje, baš suprotno. Počelo je donekle pozitivno – u siječnju je Hrvatska postala nestalna članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda na dvije godine, no pozitivnost je odmah poklopila negativnost koja se očitovala u odustajanju hrvatske Vlade od primjene ZERP-a iako se prije parlamentarnih izbora klela da to ne će učiniti. No, politička elita u Hrvata je dosljedna samo i isključivo u svojoj nedosljednosti. Lijepu je Našu također odmah na početku godine protresao i slučaj Jagodnjak, koji je svima demonstrirao kako to izgleda kada se djeci usred Hrvatske brani slušati nastavu na hrvatskom jeziku. U veljači se nije događalo ništa posebno spektakularno, osim što je Kosovo proglasilo neovisnost, u Beogradu su se palile hrvatske zastave, a «demokratski» predsjednik Tadić, veliki prijatelj Mesića i Sanadera usred New Yorka na tečnom engleskom ispljuvao Hrvatsku, onako kako to samo «prijatelji» čine.(mmb)
Add a comment        
 

 
SanaderUgledni engleski političar W. Churchill davno je rekao kako u politici ne postoje prijateljstva, već samo interesi. Da je tome tako dovoljno je pogledati na koji način već stoljećima funkcioniraju svjetske političke elite. Svjetske, ali ne i hrvatske. Jer hrvatska se vanjska politika već odavno ne vodi nacionalnim interesima, već osobnim ambicijama političkih «vođa» kojima ništa nije sveto, pa tako ni domovina. A još malo papra u ionako preljuto jelo ovih je blagdanskih dana svojim nepromišljenim (ili što je možda još gore – promišljenim) izjavama i postupcima dodao premijer Sanader. On se, naime, na otvorenje nove dionice autoceste Šestanovac - Zagvozd - Ravče uputio ni manje ni više no unajmljenim avionom slovenske kompanije Linxair. Sanader je također prokomentirao kako se slovenskim avionom provozao s velikim guštom. A taj je premijerov «gušt» stajao tričavih 4 500 eura ili u prijevodu 32 000 kuna. Pa tko smo mi, građani ove zemlje, a da mu to zadovoljstvo uskratimo, pogotovo ako je za sreću potrebno tako malo. No, ono što je posebno zanimljivo jest pitanje, zašto premijer u nedostatku vladina aviona na otvorenje nije doišao tom istom autocestom koju je prije nekog vremena tako ponosno otvorio. Istom autocestom koju su naravno platili hrvatski građani, kao uostalom i premijerovu vožnju slovenskim avionom. Bilo kako bilo, Slovenci su premijera provozali (ili izvozali) kako hoćete, a Hrvati će to ponovno platiti. I to višestruko.(mmb)
Add a comment        
 

 
ThompsonMarko Perković Thompson je ove subote održao prvi od tri dugo najavljivana koncerta u Boćarskom domu u Pazinu pred 2000 svojih obožavatelja, i time se nadovezao na seriju svojih vrlo uspješnih koncerata u prosincu (Osijek - više od 4000 posjetitelja, Split .- više od 5500 posjetitelja). Koncert je protekao u lijepoj, predbožićnoj atmosferi, bez ikakvih izgreda ili incidenata, a jedino što se u novinskim člancima moglo pročitati u negativnom kontekstu je ono što je publika skandirala prije koncerta. Takvoj je situaciji vjerojatno doprinijela i pjevačeva odluka da njegovi nastupi od sada pa ubuduće budu zatvoreni za neke medije.(mmb)
Add a comment        
 

 
SanaderAktualna događanja i vijesti koje nam svakodnevno pristižu iz EU, a odnose se na slovensko blokiranje hrvatskih pregovora, jasno ukazuju da se Hrvatska i trinaest godina nakon završetka Domovinskog rata nalazi u situaciji da se mora i noktima i zubima boriti za svoju samostalnost i teritorijalnu cjelovitost. O samostalnosti se u pravom smislu te riječi a zbog kukavičko-podaničke vanjske politike teško može govoriti, a sada smo ponovno i teritorijalno ucijenjeni od susjeda nam, ovoga puta Slovenaca. Vrlo je vjerojatno, ali isto tako i teško dokazivo da se Slovenci na takav potez ne bi usudili sami, a da nemaju dobro debelo političko zaleđe, ali o takvim se teorijama može samo nagađati. Ono što je u cjeloj priči ipak kristalno jasno jest da je hrvatski put u Europu ponovno odgođen, još jednim u nizu uvjeta. Ta se taktika, kao što vidimo poprilično uspješno primjenjuje već duži niz godina. Dovoljno je samo prisjetiti se obećanja o tome kako između nas i EU stoji «samo» uhićenje generala Gotovine, a isto je tako indikativno za pogledati prije koliko je već vremena to učinjeno. Mora se priznati, kao fenomenalan instrument europske ucjene poslužio je, a još uvijek dobro služi Haaški sud. I trenutno se na njemu odigrava farsa nad farsama suđenjem hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču za «zajednički zločinački pothvat» u kojem se bahato licitira teško stečenom hrvatskom borbom za slobodu, pretvarajući nas sve zajedno bez ikakvih argumenata iz žrtve u krvoločne ubojice, a sve u svrhu ostvarenja «viših ciljeva». (mmb)
Add a comment        
 

 
Let3Stankovićeva emisija «Nedjeljom u 2» ponovno je uzburkala duhove na Prisavlju, ali i u široj javnosti. Podsjećamo, u goste je pozvao «Milu» i «Prlju», članove riječke rock grupe Let3 nadaleko poznate po svojoj ekscentričnosti i takozvanim performansima koje temelje uglavnom na muško ženskoj spolnosti i svemu što uz nju ide. Iako se Riječani nigdje i nikada nisu pojavili, a da nisu izveli, nazovimo to tako «show», Stanković je odlučio kako je u nedjeljnom popodnevnom terminu na nacionalnoj televiziji hrvatskim obiteljima najprimjerenija stvar na svijetu ponuditi, s oproštenjem, gole guzice. Točno smo to dakle imali prilike vidjeti ili bi imali, a da ih Stanković nije pokrio svojim sakoom. E sad. Teško je povjerovati u njegovu priču o velikoj iznenađenosti takvim njihovim činom, kad se dobro zna da se od spomenutog dvojca ništa drugo ni ne može očekivati jer ništa drugo ni nemaju za ponuditi. Naime recept koji ovi «glazbenici» već dulje vrijeme provode apsolutno ne predstavlja ništa novo, štoviše već je u svijetu odavno viđena, prokušana i isprobana metoda za dobivanje takozvanih deset minuta slave. Slave, koju spomenuti «umjetnici» svojom glazbom najvjerojatnije nikada ne bi doživjeli. No, «moderni» performans na hrvatski način «oplemenjen» je još jednim dražesnim detaljem, koji je nesumnjivo jedan od glavnih razloga zašto ih je Stanković i pozvao u emisiju. Naime, Let3 u svojem estradnom nazovimo to tako djelovanju koristi snažne političke konotacije i to upravo one koje u hrvatskom društvu proizvode najbolje učinke.(mmb)
Add a comment        
 

 
KiklopKako stvari stoje, ovogodišnja književna nagrada Kiklop koju dodjeljuje Sajam knjiga u Istri u kategoriji hita godine ne će se uopće dodijeliti. Naime jedini kriterij za dodjeljivanje te nagrade jest čitanost, odnosno broj prodanih primjeraka, a upravo to je izgleda i sporno. Jer, ove je godine daleko najprodavanija knjiga, ona autobiografska starlete, takozvane Nives Celzijus, koja je svoju «Golu istinu» prodala u 45 000 primjeraka, što je u hrvatskim okvirima, mora se priznati nezanemariva naklada. No, naznaka da bi književna nagrada mogla otići jednoj, do sad isključivo po estradnim skandalima poznatoj starleti uzburkala je duhove u književničkim krugovima, pojedinci su svojim naprasnim ostavkama na mjesta članova Upravnog odbora Sajma knjiga izrazili svoju izrazitu ogorčenost takvom mogućnošću. Bilo kako bilo, odluka Magdalene Vodopije i uprave Sajma da se nagrada ne dodijeli (navodno zbog propusta agencije za istraživanje Puls) podijelila je književnu, knjižarsku, izdavačku i čitalačku javnost, a Nives Celzijus prijeti tužbom. Kako svaka medalja ima dvije strane, valjalo bi razmotriti obje. Kao prvo, sigurno je da gospođa Celzijus nije spisateljica i da je njena knjižica džepnog izdanja zapravo malo deblji oblik bilo kojeg od žutih časopisa u Hrvatskoj, za koju je logično da je, pogotovo u ljetnim mjesecima kad je izašla iz tiska privukla pažnju, nesumnjivo pretežno ženske populacije, željne sočnih tračeva iz svijeta show businessa.(mmb)
Add a comment        
 

 
BajićIako se država Hrvatska u svojih osamnaest punih ljeta od proglašenja samostalnosti do današnjih dana već itekako trebala približiti nekakvim zadovoljavajućim standardima demokracije i pravne države, iz dana u dan na žalost svjedoci smo kako tome još uvijek nije tako. Hrvati su se u Domovinskom ratu uspjeli izboriti za svoju državu, ali su skupine koje su desetljećima držale Hrvatsku u tamnici zadržale moć i danas se uspješno predstavljaju kao demokrati i borci za dobrobit Hrvatske. Tako u Lijepoj Našoj danas u političkom smislu vlada najobičniji bućkuriš. Takozvana trodioba vlasti egzistira samo formalno na papiru, dolazi do nerazumnog miješanja političkih stranaka, nelogičnih «transfera», stječe se dojam da su se pobrkale kruške i jabuke, a jedino pravilo je da pravila nema i da je apsolutno sve moguće. Najbolji primjer institucionalnog kaosa u kojem Hrvatska danas bolje rečeno pluta nego plovi daje i sama slika stanja u kojem se nalaze takozvane nevladine udruge. Pogledajmo samo primjer HHO-a, udruge koja se bavi ili bi se trebala baviti zaštitom i promicanjem ljudskih prava, a već je nebrojeno puta dokazala da se bavi ponajprije promicanjem vlastitih interesa i jedne posebne politike.(mmb)
Add a comment        
 

 
Neven JuricaAko je suditi prema riječima istaknutih hrvatskih političkih glava, hrvatska vanjska politika i diplomacija velikim koracima grabe naprijed. Samo bi možda tu i tamo ipak trebalo pripaziti, a da ne dođe do spoticanja. Jer ono što nikom nije jasno jest iz čega se taj nabujali optimizam crpi. Primjerice, predsjednik je Mesić u New Yorku kao prvi ili drugi čovjek Hrvatske (tko će ga znati) u ponedjeljak navečer uspio skupiti «čak» stotinjak Hrvata. Što je, ako se u obzir uzme da predsjednik u posjet ne dolazi tako često, ne baš posebno impresivna brojka. No, njega to nije omelo a da se ne raspriča o tsunamiju korupcije koja je u ovoj državi, nakon dva njegova mandata, veći problem no ikad prije. No, predsjednik je o korupciji pričao ponajviše u kontekstu novca koji je devedesetih iseljeništvo slalo za nabavku oružja, a dio kojeg je po njegovim saznanjima završio na privatnim računima. Možda i jest, no činjenica je da je oružje ipak kupljeno i da je Hrvatska pomoću njega pobijedila u ratu, a ako je nepravilnosti bilo, bilo je i vremena već sto puta ih istražiti. To što to nije učinjeno možda i najbolje govori o sposobnosti i učinkovitosti vladajućih struktura, i s čime se one zapravo bave. Zapravo, te strukture cijelo vrijeme uporno o problemima govore kao da je na vlasti netko drugi, a ne one same. Obrnuto je, naravno, kada treba hvaliti same sebe. Onda strukture odmah prepoznaju sebe na vlasti i tamo gdje nisu. Ovih dana, tako, strukture su se i njihovi mediji raspričali o «snažnom» uzletu hrvatske diplomacije. (mmb)
Add a comment        
 

 
MesićUsred zemlje Hrvatske, danas je na žalost sve moguće. Ta se tvrdnja istinitom pokazala već nebrojeno mnogo puta pa tako ponovno i ovog ponedjeljka. A da nam početak tjedna bude slađi, pobrinuo se Aleksandar Vučić, bivši tajnik Šešeljeve Srpske radikalne stranke, a danas član Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića. On je naime, u pratnji brojnih srpskih novinara i «jakih snaga hrvatske policije» slavodobitno «dohodočastio» u selo Smoković blizu Zadra, mjesto koje je u tadašnjoj zadarskoj općini za vrijeme Domovinskog rata bilo jedno od glavnih uporišta pobunjenih Srba. No, ono što je posebno zanimljivo, a istodobno i iritantno jesu izjave kojima nas je Vučić usred Lijepe Naše počastio. Najgora je definitivno ona kako, po njegovim riječima, nikada nije čuo za zločin u Škabrnji. U prijevodu, Hrvati, zaboli me za vašu Škabrnju. A ima čovjek i pravo, zašto se ne bi tako bahato ophodio kad mu za tako nešto zeleno svjetlo ponajprije daje hrvatska politika koja izgleda ne posustaje u svojoj nedjelotvornosti, slabokrvnosti i destruktivnosti. A da je tome tako, pokazao je i predsjednik Mesić koji je također dodao svoju "kockicu šećera" u prvu ovotjednu kavu.(mmb)
Add a comment        
Ned, 20-10-2019, 09:37:16

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.