Detalji

Objavljeno: 03. travnja 2008.

Integracija čitave jugoistočne Europe u okvir nepodijeljene Europe predstavlja alternativu "balkanizaciji", napisao je predsjednik Hrvatske vlade Ivo Sanader u komentaru za austrijski dnevni list Die Presse objavljen u četvrtak. "Svijet se nalazi na raskrižju" na kojemu sve međunarodne institucije moraju preispitati svoju ulogu u novom stoljeću, piše još Sanader. Krasno. Ovakav splet politički korektnih, praznih i beznačajnih parola, već dugo nismo imali prilike pročitati na jednom mjestu, što je zapravo hvalevrijedno postignuće ako se u obzir uzme da iz usta hrvatskih političara rijetko kad nešto drugo uopće i izađe. A kada nema i ne zna ništa reći premijer po pitanju NATO-a, jasno je da općenito nema nikakve ideje o tome što bi za Hrvatsku ulazak u NATO uopće trebao predstavljati i o kakvoj se (i da li uopće ikakvoj prekretnici) tu radi.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 02. travnja 2008.

Kako stvari stoje, izgleda da se farsa "igranja demokracije" u vezi s tajnošću jedinstvenoga matičnog broja građana, koji je s početkom izdavanja novih osobnih iskaznica s istih i uklonjen, ovih dana nastavlja. Samo, ovoga se puta famozni JMBG pokušava prigodno iskoristiti hrvatska politička elita, kako bi se na sve moguće načine onemogućilo raspisivanje referenduma za ulazak Hrvatske u NATO. O čemu se zapravo radi? Naime, prema objašnjenjima Aleksandra Hatzivelkosa, jednog od organizatora peticije koja se od subote potpisuje u šezdeset gradova, državna administracija prijeti da će nevažećim proglasiti sve one potpise uz koje nije ubilježen JMBG. Isti "trik" primjenjuje se kao prepreka za objavljivanje registra branitelja Domovinskog rata. Bez obzira na to kakvo je čije mišljenje vezano bilo uz ulazak u NATO, bilo uz mogućnost objave imena branitelja, nedopustiva je ovakva očigledna manipulacija i zlouporaba brige za ljudska prava, u smislu ostvarivanja političkih planova i programa hrvatskih dužnosnika. Isto tako, opravdano se danas više no ikad dovodi u pitanje smisao o povlačenju JMBG-a s osobnih iskaznica uopće.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 01. travnja 2008.

Bivša haaška tužiteljica Carla del Ponte usprkos velikim zaslugama koje nosi za svoje neosporne napore da svojim pristranim i tendencioznim radom na Međunarodnom sudu prekroji istinu o Domovinskom ratu, ipak smatra da još nije učinila dovoljno. Iz tog razloga, del Ponte uz pomoć «američkoga» novinara Chucka Sudetica izdaje knjigu pod nazivom «Lov: Ja i ratni zločinci», koja će se u talijanskim kjnižarama pojaviti slijedećega tjedna. Već pojedini djelovi objavljeni u Večernjem listu jasno daju naslutiti o kakvoj se istini i činjenicama zapravo radi. Zapravo, knjiga sama po sebi predstavlja logičan nastavak SF priča na kojima je Carla temeljila i svoje optužnice protiv hrvatskih generala. Njena se objektivnost i znanje o povijesnim okolnostima sukoba iz devedesetih godina na ovome području svodi na nekoliko potpuno neutemeljenih, subjektivnih i iskonstruiranih zaključaka, koji su za veći dio svjetske javnosti, a zbog kontinuiteta njihova ponavljanja kako u medijima, tako i u obliku već donijetih presuda, na žalost možda postali i istina. Evo nekih ključnih navoda prema kojima se vidi kako je haaška tužiteljica nastupila u svom poslu koji se nije trebao odnositi na političku ocjenu, već na lov s dokazima na ratne zločince. "Jugoslaviju je devedesetih godina uništio relativno mali broj muškaraca i žena, od kojih su mnogi bili privrženi korupciji, spremni na poticanje svojih ljudi da počine velika nasilja. Glavni i odgovorni za to su bili Slobodan Milošević u Srbiji i Franjo Tuđman u Hrvatskoj te njihovi štićenici", piše Del Ponte.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 31. ožujka 2008.

Kako susjednoj Srbiji 11. svibnja ove godine predstoje parlamentarni izbori, za očekivati je da će na svjetlo dana, a u žaru unutardržavne političke borbe izaći bar dio prljavštine koju srbijanski dužnosnici kriju kao zmija noge. Čini se da je Dragan Šutanovac, srbijanski ministar obrane i dužnosnik Tadićevog DS-a, započeo prvi napad. On je naime izjavio kako su nemiri na Kosovu koordinirani i rukovođeni izravno iz Beograda. Izjava ministra Šutanovca za dnevni list "Blic" prvo je službeno priznanje o sudjelovanju Beograda u planiranju paljenja graničnih prijelaza između Kosova i Srbije, organizaciji masovnih prosvjeda Srba u Mitrovici te nasilnog zauzimanja zgrade suda nakon čega su intervenirali KFOR i UNIMK, a sve je rezultiralo i ljudskim žrtvama. Poznata je činjenica da je Kosovo bolna točka svakoga Srbina, a time i idealno sredstvo političke manipulacije, kako na unutarnjem, tako i na vanjskom planu. Ovo što se danas događa u Srbiji, čista je borba za vlast, a koriste se najniži mogući udarci, jer stanje u današnjoj Srbiji je gore nego ikada. Što se Hrvatske tiče, ništa se značajno nakon parlamentarnih izbora u Srbiji najvjerojatnije ne će promjeniti, jer razlika između radikala Koštunice i «demokrata» Tadića više je u nazivu, nego u praksi ponašanja, pogotovo što se animoziteta prema Hrvatskoj tiče. (mmb)

Detalji

Objavljeno: 28. ožujka 2008.

Slovenski premijer Janez Janša izjavio je u četvrtak da će za mjesec dana održati novi sastanak s političkim strankama posvećen odnosima s Hrvatskom i najavio da bi arbitraža mogla biti jedini put za rješavanje otvorenih graničnih problema. Tom pitanju u Sloveniji se zadnjih dana opet pridaje neproporcionalno velika medijska pažnja, a Janša je nekim manjim strankama zamjerio da od toga rade glavnu temu uoči izbora. Naime, nacionalistički populizam u odnosima s Hrvatskom, koji prezentira Zmago Jelinčič, u vrijeme Janeza Drnovšeka bio je marginalna pojava, a u vrijeme premijera Janeza Janše postao je "mainstream" slovenske politike - tvrdi u komentaru od srijede ljubljansko "Delo", uoči sutrašnjeg sastanka Janše i predsjednika političkih stranaka na kojemu bi moralo doći do "objedinjavanja" političke strategije prema susjednoj državi. Zanimljiva je okolnost da se većina slovenskih političara (predvođenih Jelinčičem) konstantno izjašnjava kako Hrvatska zapravo danas provodi tvrdu nacionalnu politiku, poslijedice čega su aktualni međudržavni sporovi tih dviju zemalja, a takvo mišljenje dijeli i većina slovenskih građana. Poslijedica takve politike "pile naopako" nije samo ambicija da se Hrvatska diplomatskim putem stjera u kut i prisili na dodatne ustupke (iako je već na najboljem putu) nego i znakovito i sve izraženije međusobno zahlađenje odnosa među takozvanim "običnim" ljudima.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 27. ožujka 2008.

Jurica Körbler u Vjesniku napisao je komentar pod nazivom "Nema kraja histeriji susjeda", u kojem se ironično osvrnuo na nedopustivo ponašanje susjedne Slovenije tijekom njenoga šestomjesečnog predsjedanja EU-om. Tu se prvenstveno misli na korištenje te vremenski ograničene funkcije za rješavanje bilateralnih problema s Hrvatskom, posebice glede ZERP-a. No, isto tako naglašava kako u situaciji kad Sloveniji predstoje izbori, u slovenskom parlamentu histerija oko "problematične Hrvaške" postaje sve veća, a sve oštriji tonovi neodoljivo podsjećaju na srpsku retoriku od prije nekih petnaestak godina (a dijelom i danas), te neumitno smještaju Sloveniju na Balkan unatoč tome što su njenim političarima i građanima puna usta Europe. Sve što je Vjesnikov komentator napisao vrlo vjerojatno i stoji. No ipak, nešto mu je vjerujemo čak i nesvjesno u cijeloj toj hrvatsko-slovenskoj trakavici ili sapunici promaklo, a to je zapravo ključni dio kad se promotri cijeli mozaik događaja. Pa iako je više puta spomenuo kako Slovenija svojim ponašanjem koje manifestira u predsjedavanju EU-om izaziva opetovani podsmjeh europskih zemalja i kako je na taj način pridonijela rušenju europskih standarda same Unije, Körbler je izostavio ono najvažnije, a to je sirova činjenica - da je u svojim zacrtanim namjerama Slovenija uspjela. Hrvatska je od ZERP-a na kraju odustala, "ohrabrena" obećanjem o ubrzanju pristupnih pregovora. Obećanjem koje se po svojoj težini i vrijednosti može strpati u zajednički koš sa svim onim obećanjima i garancijama kojima je hrvatska politička elita već dugi niz godina uporno odlučila vjerovati, iako jedno demantira drugo i tako u krug.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 26. ožujka 2008.

Bivši hrvatski veleposlanik u Beogradu osamdesetjednogodišnji Zvonimir Marković, pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora jer je s oko 670 tisuća kuna donacije za veleposlanstvo podmirio svoj stambeni kredit, neće ići u zatvor jer mu je odlukom predsjednika države kazna zamijenjena u uvjetnu osudu. Prema odluci predsjednika Stjepana Mesića, objavljenoj u Narodnim novinama, Marković neće u zatvor ako u godinu dana ne počini novo kazneno djelo. Odluka o zamjeni kazne Markoviću objavljena je u posljednjem broju Narodnih novina, zajedno s već poznatom odlukom o 18-mjesečnom smanjenju kazne Zadranki Ani Magaš, osuđenoj na pet godina zatvora zbog ubojstva supruga u prekoračenju nužne obrane. Stječe se dojam da je upravo slučaj Magaš, namjerno ili ne, svrsishodno poslužio namjeni, odnosno da spomenuto veoma sporno i dvojbeno pomilovanje Markovića u medijima, a time i u javnosti prođe neopaženo. Ipak, to se nije dogodilo, pa smo se imali prilike izravno uvjeriti kako se predsjednik Mesić hvata u koštac s korupcijom.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 25. ožujka 2008.

Iz Haaga dolazi novi kamen smutnje oko kojeg se ponovno sukobljavaju interesi Hrvatske, Srbije i BiH, ovoga puta oko toga u kojoj će od tih zemalja biti smještena cjelokupna arhiva koja se odnosi na rad Haaškoga suda. Zapravo, vijest i nije tako nova i na ovu temu već smo pisali na Portalu u članku "Nezavisno povjerenstvo" Haaškog suda. O zadnjem razvoju događaja piše Davor Ivanković u Večernjem listu, napominjući kako je kao i uvijek u svojim zahtjevima najglasnija i najrevnija Srbija. U BiH smatraju kako je najveća šansa da se dokumenti pohrane baš u Sarajevu – zbog najvećeg broja ratnih zločina koji su tamo počinjeni. A Hrvatska? Hrvatska je i ovoga puta negdje po strani, iako poznata po velikoj revnosti u smislu suradnje i opskrbe tribunala svakojakim važnim dokumentima i državnim tajnama, koje po riječima Ante Nazora, ravnatelja Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskoga centra, tamo nikada nisu ni smjele dospjeti. Postavlja se pitanje kako je uopće moguća ideja o stvaranju nekoga međunarodno-pravno potpuno nejasno definiranog arhiva, koji bi sadržavao dokumente koje su države poslale samo i isključivo za potrebe rada Međunarodnoga suda, a ne radi davanja na uvid ili deponiranja na nekoj trećoj lokaciji. Što drugovi hrvatski političari zapravo još uvijek čekaju i očekuju, kada se zna da ideja o stvaranju takvoga arhiva postoji već duže vrijeme i zašto nisu poduzeli baš ništa da se zaštite nacionalni interesi – ili ono što je od njih još uopće i ostalo nakon što je predsjednik Mesić ničim izazvan prema Haagu vodio politiku koja je rezultirala iskrcavanjem tona strogo povjerljivih dokumenata.(mmb)