Intelektualna ništica, moralna niš...

Sve ovo u članku i sve ispod njega čuli smo ovdje na portalu već milijun puta. Vjerojatno ćemo opet i sutra čitati isto.

Kad je, kod Sanaderova preuzimanja stranke i promjene kursa, Seks obznanio da je HDZ okrenuo svoje rudo u jednom drugom pravcu nazvao je to "kopernikanski obrat".

HDZ će sada napraviti novi "kopernikanski obrat" i vratiti se na Tudjmanov državotvorni smjer ili će se u kratkom roku rasplinuti.

čekam da se pojavi novi vodja, vodja sa petljom, koji će rasčistiti trulež u vrhu stranke, od Kosorice na dolje i započeti novu eru. Nova era će biti suverenistička, anti 'antifašistička ', hrvatska i samo hrvatski nacionalni interes bit će mjerilo uspjeha. Poštivat će se F. Tudjman i njegova postignuća ali se ne mora kopirati njegov stil vladanja i sva njegova vidjenja. Ono što se mora kopirati je njegov patriotizam. Nova era traži novo vodstvo a od takvog vodstva se zahtjeva u prvom redu patriotizam tj. domoljublje. Ako to budu imali neće praviti namjerne izdajnčke poteze kao u vrijeme I. Sanadera.

Novo vodstvo mora povratiti optimizam i vjeru u sebe, državu i narod.

...i ja se zabavljam s tvojim naslovima (drugo što piskaraš ne čitam) i volim ti kliknuti -.

Zbog čega su rezultati izbora takovi, kakovi su

Kada čovjek malo "zaviri" u dosadašnju povijest parlamentarizma , postaje jasno, da bi bilo pravo čudo, da je HDZ opet dobio ove izbore. Naime, u državama "zapadne demokracije" - kamo sada spada i RH - od izbora do izbora redovno se smjenjuju dvije najveće stranke,ili koalicije, ili smjera. Dosta rijetko neka od njih uzastopno ostaje više od dva uzastopna mandata. Zbog čega je to tako?

Jedna je mogućnost, da je stranka, koja je trenutačno na vlasti, možda biračima obećala neka rješenja samo, kao reklamu..., pa ih i ne pokušava provesti...

Druga mogućnost je, da su se u međuvremenu promijenile objektivne okolnosti, zbog kojih neka obećanja nije moguće provesti ( svjetska bankarska kriza, galopirajuća inflacija, globalne klimatske promjene,...). Oporbena(e) stranka to jedva dočeka i nastupa obećanjima, da će ona to riješiti... Uvijek je lakše iz oporbe vrebati, kada će pozicija nešto propustiti ili pogriješiti – pa „zaskočiti“ kritikom i novim obećanjima...

Treći uzrok zahtjeva za smjenu je "psihologija masa" - biračima je već "dosta gledanja istih faca", jer "svi su oni jednaki", "svi oni gledaju i rade samo za osobnu korist", pa neka malo bude i "onima drugima"... "ipak su bili bolji oni prije ovih"...

Hrvatski dužnosnici odlaze na svečano potpisivanje ugovora o pristupanju u EU. To pomalo podsjeća na 1918. god i "guske u magli". Možda je na birače utjecao "grčko-portugal sko-španjolsko- talijanski-... sindrom". Možda eventualno pristupanje RH u EU-u – čemu teže vodeći hrvatski političari - prijeti nestajanju malog hrvatskog naroda neograničenim naseljavanjem i rasprodajom lijepog hrvatskog teritorija i drugih vrijednosti....

Slab odaziv birača na izbore

Prema neslužbenim podacima DIP-a na izbore je izašlo nešto više od 60 % građana s pravom glasa.- od 57,05 % preko 58,95 %, 60,23 %, 61,82 %, itd...do najviše 66,89 %. Izgleda, da je slično i u nekim drugim državama parlamentarizma . Nameće se pitanje, zbog čega je tolika apstinencija?

Na odgovore podsjećaju „usputni razgovori“, posebno na tržnicama. „Za velike stranke ne želim dati svoj glas, a male stranke – kojih najednom ima puno – ne će prijeći izborni prag, pa bi moj glas opet došao nekoj od velikih stranaka. Kažu, da se tako radi kod obračuna izbornih rezultata – glasovi stranaka, koji ne prijeđu izborni prag, raspodijele se velikim strankama. Zato ću radije glasački list učiniti nevažećim...“

Takovo razmišljanje nedovoljno upućenih birača „odgovara“ velikim strankama.

Zbog velikog broja malih izbornih stranaka, koje nisu dosegnule izborni prag, broj izgubljenih glasova iznosi „pozamašnih“ preko 20 % glasalih : – od 18,54 %, preko 22,37 % ,....do 34,16 % glasalih u nekim izbornim jedinicama. To je „prostor“ za tri ili četiri manje stranke čiji bi broj postignutih glasova bio iznad izbornoga praga...

Veliki broj malih stranaka i nezavisnih kandidata

Kako veliki broj birača nije bio zadovoljan radom i rezultatima rada velikih stranaka, počeli su razmišljati o osnivanju novih političkih stranaka, čiji bi se programi sviđali biračima, pa bi na taj način u Saboru mogli inicirati no ve ideje. Tako je broj izbornih lista u nekim izbornim jedinicama dosegao i do 30. A broj zastupnika po izbornoj jedinici bio je 14.

Koji je uzrok pojave toliko izbornih lista?

Jedan razlog je malo vremena, da se nova stranka profilira, da ojača, da birače upozna sa svojim idejama,... Iznenadio ih je prekratak predizborni rok.

Drugi je razlog narcisoidna umišljenost u vlastitu sposobnost i popularnost nekih pokretača novih stranaka. U međusobnim raspravama nije bilo „sposobnosti“ odricanja od nekih svojih zamisli i prihvaćanje tuđih ideja.

U nekim slučajevima „veliki“ bi u novu stranku „ubacili“ svoje „krtice“ sa zadaćom usitnjavanja novih. Tako su im bile zanemarive protivnice....

Metode obračuna izbornih rezultata

Širenjem parlamentarizma ukazala se potreba za praktičnim, brzim, jednostavnim i pravičnim metodama obračunavanja izbornih rezultata. Počelo je prije više od sto godina. Prvu je metodu razradio Amerikanac Alexander Hamilton. Zbog velikog broja mogućih pogrešaka usavršio ju je Thomas Jefferson. U Europi to je na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće učinio belgijski matematičar Viktor d`Hondt. Popularno je zovu Dontova metoda. Danas se upotrebljava i u Hrvatskoj.

Ni jedna od tih metoda nije savršeno točna. Naime, kod obračuna broja zastupnika pojedinih stranaka njihov broj u izračunu nekad bude decimalni broj (ili razlomak). Kako je nemoguće, da zastupnik bude „razlomljen“, rezultat se zaokružuje u najbliži cijeli broj. Evo primjera iz Wikipedije:

Pretpostavimo da je na izborima u jednoj izbornoj jedinici u kojoj se bira 5 zastupnika popis stranke A dobio 4160, popis stranke B 3380 i popis stranke C 2460 glasova. Ti izborni rezultati svake liste predstavljaju njihovu biračku masu. Kako je utvrđena biračka masa svake liste, ona se dijeli sa 1, 2, 3, 4, 5 te se dobiveni rezultati poredaju po veličini:
Br. glasova (X) X : 1 X : 2 X : 3 X : 4 X : 5
Stranka A 4160 4160 (1) 2080 (4) 1386 (6) 1040 (9) 832 (11)
Stranka B 3380 3380 (2) 1690 (5) 1126 (8) 845 (10) 676 (13)
Stranka C 2460 2460 (3) 1230 (7) 820 (12) 615 (14) 495 (15)
Napomena: brojevi u zagradama su redna mjesta rezultata kada se svi poredaju po veličini.

Od svih dobivenih rezultata izabrati peti po veličini, jer se bira pet zastupnika, a to je 1690. Taj je broj zajednički djelitelj i njima valja podijeliti biračku masu svake liste:
biračka masa liste A – 4160 : 1690 = 2 (točnije 4160 : 1690 = 2,461 ÷ 2)
biračka masa liste B – 3380 : 1690 = 2 (točno 3380 : 1690 = 2 )
biračka masa liste C – 2460 : 1690 = 1 (točnije 2460 : 1690 = 1,455 ÷ 1)
Iz dobivenih rezultata slijedi da su liste stranaka A i B dobile po dva zastupnička mjesta, dok je lista stranke C dobila jedno zastupničko mjesto.

Vidljivo je da se pri dijeljenju biračke mase najčešče dobiva rezultat sa ostatkom koji valja zaokruživati tako da se primjenom D'Hondtove metode ne postiže potpuno razmjerna zastupljenost u predstavničkom tijelu. Naravno, sve je to potrebno raditi, kada se bira više od jednog zastupnika...

Po ovoj metodi nigdje se ne spominje „raspodjela“ glasova „ispod praga“ velikim strankama.. Ti su glasovi jednostavno „izgubljeni“. Njihovu eventualnu zloporabu trebaju spriječiti GONG i drugi nadzornici...

Koliko je % birača odredilo vlast RH u slijedećem razdoblju

Da bi nam to bilo jasnije, uzmimo za primjer, da je od 100 000 glasača izašlo na izbore spomenutih 60 %. To je 60 000 glasova. Ako se od toga „izgubilo ispod praga“ 20 %, u račun je ušlo njih 80 %, što iznosi 48 000. Prema onih 100 000 to je 48 %. Jednostavnim računom to je (60 % glasalih x 80 % glasova „iznad praga“ = 4800): 100 = 48 %. Dakle, zastupnike je odredilo 48 % građana s pravom glasa, a to je manje od 50%, dakle manje od pola.

Sada možemo to izračunati za neke konkretne slučajeve. Napr.:

U I. izbor. jedinici glasovalo je 66,89 % od toga ispod praga 28,28 %, pa je 48,97 % izabralo zastupnike, ili
U IV. izbor. jedin.glasovalo je 62,86 % od toga ispod praga 21,83 %, pa je 49,14 % izabralo zastupnike, ili
U VI .izb. jed. glasovalo je 62,13 %, od toga ispod praga 30,52 %, pa je 43,17 % izabralo zastupnike, ili
U X. izbor, jedin. glasovalo je 60,23% od toga ispod praga 18,54 %, pa je 49,06 % izabralo zastupnike...

Državni dužnosnici bi rekli, da su svi građani s pravom glasa – dakle njih 100 % mogli sudjelovati u izboru svojih zastupnika. Tko im je kriv, što nisu!.Formalno je to točno, ali bi dužnosnike trebalo zabrinuti takovo ponašanje birača...Da li su bili potpuno i ispravno obaviješteni o načinu obračunavanja rezultata glasovanja?

Političare bi opet trebalo zabrinuti „poplava“ tolikog broja malih stranaka i nezavisnih kandidata, jer zbog njih je djelomično toliko glasova završilo „ispod praga“...

Pouka za budućnost

Iz ovoga bi do slijedećih sličnih izbora trebalo nešto naučiti:

Na izbore treba svakako ići i „potrošiti“ svoj izborni list(ić) da ga zlonamjerni ljudi ne mogu zloupotrijebiti.

Male stranke sa sličnim programima trebale bi se na vrijeme nekako udružiti. Barem dvije godine prije izbora.(Kukurik u koalicija to je učinila prije izbora oko dvije i pol godine. Valja i od njih učiti!). Tako bi bilo više vremena, da ih birači upoznaju.

Vođe takovih stranaka trebale bi „sjesti“ i razmotriti, tko bi „vodio“ tako nastalu stranku ili koaliciju. Ako se treba nečega odreći u interesu svih – učiniti to, iako možda nije baš najbolje...Slič no kao prije sklapanja braka...

Upoznati potencijalne birače, kako će DIP obračunavati rezultate. Ukazati na moguće netočnosti i da do njih dolazi zbog metode obračuna.

Ako se sumnja, da bi netko namjerno htio učiniti nešto nečasno, treba angažirati kontrolu (Gong, ili što će već tada biti na raspolaganju).