O povratku Dražena Budiše u hrvatsku politiku

Izgleda da Dražen Budiša nije izvukao veću pouku iz smjene vlasti nakon smrti prvoga hrvatskog predsjednika, kada je zbog vlastitih predsjedničkih ambicija osigurao 2000. godine SDP-u potpuni politički prevrat na trećesiječanjskim izborima. Posljedice toga prevrata i velikih čistki koje su ga slijedile praktički se na svim razinama osjećaju i danas, jer povratkom Sanaderovoga HDZ-a na vlast nije ništa učinjeno drugoga nego je samo dodatno zabetonirano zatečeno stanje. Izlazeći sada iz političke mirovine, Dražen Budiša se pred još jedne važne parlamentarne izbore vraća u hrvatski politički život. Međutim, odabrani način, na žalost, sličan je onome koji je prethodio 2000., HSLS bi opet htio biti SDP-u partner pri povratku na vlast.

Mora se odati priznanje ljudima poput Dražena Budiše, koji su neovisno o svojim lutanjima nekako uvijek u šansi ipak nešto nakon svega napraviti. To vjerojatno proizlazi iz kolektivne svijesti hrvatskoga, ali i sigurno drugih naroda, koji što je situacija teža to više nade polažu u pojavu mitskog vođe. No, je li takav vođa Dražen Budiša?

Kapitalac i kapital

U razgovoru za subotnji Novi list Budiša je mnogo toga otkrio. Krenimo od toga koje je ljude oko sebe pri svom povratku u politiku okupio, pa recimo da je u razgovoru za Novi list najviše govora bilo o guverneru Hrvatske narodne banke Željku Rohatinskom. Ime Željka Rohatinskog se ovih dana zaista puno spominjalo u mnogim kontekstima, pa se tako i Dražen Budiša pohvalio kako je osobno razgovarao s guvernerom Hrvatske narodne banke želeći ga pridobiti u svoje HSLS-ovske redove. No osim što je to bio "jedan dobar razgovor", ništa se drugoga nije konkretnoga dogodilo, morao je na kraju priznati Dražen Budiša.

Dakle, umjesto da se Dražen Budiša osloni na vlasti politički potencijal pri svom političkom povratku, navedena epizoda s guvernerom Rohatinskim pokazala je kako se nade čak i unutar HSLS-a kao stranke polažu na nekoga drugoga. Pri tome, i pored trenutne neosporne popularnosti koju Željko Rohatinski uživa, što ga na prvi pogled čini odličnom udavačom, ipak vrijedi primijetiti jednu bitnu stvar. Naime, guverner HNB-a jedan je od glavnih kotača novčane politike kojom strane banke ostvaruju u Hrvatskoj silne zarade, dok su hrvatski izvoz i proizvodnja u velikim problemima. Stoga je pitanje koliko dugoročno Željko Rohatinski može uopće biti dobra udavača za one koji pretendiraju Hrvatskoj ponuditi novu perspektivu.

Štoviše, koliko je Dražen Budiša bio uspješan u kontroli situacije u koaliciji i suradnji s drugima već smo imali prilike vrlo dobro vidjeti na djelu. Vjerojatno ne treba posebno podsjećati na koalicijsku "suradnju" s Ivicom Račanom. Ona je vrlo brzo završila tako da su kadrovi koji su nominalno slovili za Budišine stranačke kolege odgovarali predsjedniku SDP-a. Stoga, u Budišinoj potrazi za političkim kapitalcem i kapitalom, čak i kad bi suradnja s Željkom Rohatinskim bila dogovorena, pitanje je koliko bi se dugo Dražena Budišu unutar HSLS-a opće više išta pitalo.

Dizanje prevratničke atmosfere

Kada već govorimo o poukama koje su ponudila politička zbivanja iz 2000. godine i kada se paralele s predstojećim izborima nameću same po sebi, vrijedi onda primijetiti još jednu sličnost između današnjih i prošlih zbivanja. Naime, i tada, jednako kao i danas, nastojala se stvoriti što glasnija prevratnička atmosfera. U prevratničkoj atmosferi sve je lakše, a i ruke su slobodnije nakon izbora za ne držati se zakona kao pijan plota, kao što se voljelo nekada reći.

Upravo u skladu s takvom doktrinom već više puta oglasio se i aktivno djelovao predsjednik Josipović. Zadnje u nizu njegovo je baš današnje traženje, daleko od ustavnih ovlasti predsjednika, raspisivanja prijevremenih izbora odmah u lipnju ako - a mnogi više ni ne skrivaju svoje nade - ne uspije završetak pregovora s Europskom unijom.

Zato je zanimljivo kako se u Novom listu Dražen Budiša po ovom pitanju izjasnio vrlo slično kao i trenutni predsjednik Republike Hrvatske. Odrekao je legimitet i moralni autoritet zadnje izabranoj HDZ-ovoj Vladi, i zatražio da ona stavi mandat na raspolaganje, te da se raspišu izbori. Nadalje, Budiša današnji HDZ politički smješta u kriminalni milje, iako svaki malo odgovorniji političar jako dobro zna da u okruženju u kakvom je Hrvatska formalna kriminalizacija HDZ-a kao najjače hrvatske političke stranke može imati znatno šire implikacije. Pri tome Dražen Budiša, kao i mnogi drugi, nije nimalo dosljedan, jer i najjača opozicijska stranka SDP vrvi aferama, samo se o njima u medijima ne priča, a DORH ih ne obrađuje.

HDZ-ovac Milanović

U shvaćanju toga kako točno Dražena Budiše želi izgraditi svoj povratak na političku pozornicu Hrvatske možda najviše otkriva zadnji dio razgovora za Novi list na temu Zorana Milanovića. Nasljednika Ivice Račana na čelu SDP-a Dražen Budiša nadugo i naširoko oblači u nacionalno ruho, argumentacijom koja odista predstavlja rijetko viđen logički sklop. Tako se, u istom razgovoru u kojem se sadašnjem HDZ-u slično kao i 2000. oduzima demokratski legitimitet upravo ta ista stranka koristi kada treba Zorana Milanovića opisati kao nacionalno osvješćenu osobu.

Po načinu na koji je Milanović raspravljao i rezonirao dok je radio u Ministarstvu vanjskih poslova, gotovo kao da tepa predsjedniku SDP-a, on, Budiša, je mislio kako se radi o pripadniku Mladeži HDZ-a. Dražen Budiša argumentira i dalje duž ove linije i općenito u smjeru suradnje sa SDP-om, no već i iz ovih nekoliko izdvojenih momenata teško da ostaje dvojba u kojem političkom okviru se HSLS i Dražen Budiša gibaju. Stoga procjena iz samoga uvoda ovoga teksta kako bi HSLS opet htio biti SDP-ov partner pri povratku na vlast teško da se može osporiti.

Ono što je drugačije je da je današnji HSLS ipak puno slabija stranka nego 2000. godine. Koliko je suradnja s HSLS-om SDP-u danas više zanimljiva zato ostaje pitanje. Isto ostaje pitanje nije li Dražen Budiša mogao na bolji način iskoristiti svoj politički potencijal, pogotovo što su mnogi očekivali da je iz iskustava stečenih dok je bio na vlasti izvukao ozbiljne pouke.

M. M.

PRILOZI

Vezano: Rohatinski – dio rješenja ili dio problema?

Razgovor s Draženom Budišom objavljen o Novom listu 2. travnja 2011.

Zašto se vraćate?

Prije 43 godine počeo sam se baviti politikom. Iz nje sam izašao, tada mi se činilo definitivno, prije osam godina nakon što sam doživio težak poraz na izborima za parlament. Kako je bilo puno špekulacija o motivima i razlozima, htio bih sada nakon puno godina reći da sam otišao jer sam doživio izborni neuspjeh i to u desetoj izbornoj jedinici u kojoj je pobijedio Sanader. I zato što sam smatrao da je logično da čovjek, koji je bio dva puta drugi na predsjedničkim izborima, kada ne prođe izborni prag u izborima za parlament podnese konzekvence. To je bio razlog odlaska.

Međutim, nakon osam godina mandata HDZ-a Hrvatska se našla u teškoj gospodarskoj, moralnoj i socijalnoj krizi, kao i krizi funkcioniranja političkih institucija. Bilo bi nevjerodostojno od nekoga tko se toliko bavio politikom, a još je u snazi, da ne pokuša dati svoj doprinos hrvatskoj političkoj sceni. A i doprinos jačanju moje stranke koja je također u ovih nekoliko godina bila u teškoj krizi. Da budem precizan, kriza u stranci započela je još pri koncu mog mandata. Ali onda se stranka zapravo urušila. To osjećam i kao obvezu prema svom dosadašnjem životu, a u nadi da će sada kada su mnoge maske u hrvatskoj politici pale građani drugačije birati. Vraćam se bez ikakve primisli o sebi kao nekakvom spasitelju ili proroku, kao što se to danas ironično govori iz meni uvijek nesklonih krugova.

Koja je osnovna razlika između HLSS-a kojeg su vodili Ivan Čehok i Đurđa Adlešić s ovim koji vodi Darinko Kosor?

Glavna je razlika, i zato sam i dao potporu Darinku Kosoru, u tome što se njegovom pobjedom HSLS počeo vraćati na pozicije samostalne političke stranke. HSLS je tu samostalnost izgubio u koalicijama u kojima je bio. A politička stranka ako nije samostalna onda nije ništa. Bivša vodstva HSLS-a devastirala su stranku osim u onim izbornim jedinicama gdje su se oni natjecali. Ono što sadašnje vodstvo radi je dizanje infrastrukture HSLS-a. I ne samo to, nego čak i širenje u odnosu na razdoblje kada sam ja bio predsjednik. Toga u HSLS-u godinama nije bilo.

Gdje ćete se kandidirati?

Još ne znam. Želim se kandidirati, o tome nema dvojbe. Dodatni razlog za moj povratak jest odazivanje pozivima predsjednika stranke i vodećih ljudi HSLS-a da se aktivno uključim u rad, i to ne samo kao simbolička potpora novom vodstvu. Namjeravam se kandidirati, ali poštujmo proceduru. Jer predsjednik je onaj koji predlaže, a to mora proći tijela HSLS-a. Moje je iskustvo da moji prijedlozi u tom pogledu nisu uvijek prolazili kada bi se suočio s neraspoloženjem u Velikom vijeću oko sastavljanja lista. Prijedlog predsjednika stranke je da se kandiram u devetoj jedinici gdje je mjesto mog rođenja, a gdje se dosad nisam natjecao.

Ako HSLS bude u poziciji odlučivati tko će biti nova parlamentarna većina biste li bili spremni podržati Vla¬du na čelu sa Zoranom Milanovićem?

Postupit ću onako kako stranka odluči. Odlučio sam se aktivirati zbog nezadovoljstva situacijom u koju nas je dovela vladajuća stranka. Pritom mislim na dvije bitne činjenice. Da se još ne nazire izlazak Hrvatske iz krize koja jest na neki način odjek krize u svijetu. Ali u svakom slučaju vladajuća stranka snosi odgovornost što je nije prepoznala na vrijeme, što se s njom nije suočila na pravi način. I što svi parametri govore da mi iz krize ne izlazimo, za razliku od svih ostalih zemalja, a posebice za razliku od okruženja. To je jedno. A drugo je što je ovu vlast potreslo nekoliko krupnih afera u kojima se razotkrio cijeli jedan paralelni sustav upravljanja.

Dakle, s jedne strane gospodarska situacija, a s druge moralna kriza u smislu funkcioniranja institucija i zloporabe tih institucija od strane kriminalnih grupa koje su infrastrukturu države koristile za pljačku. To su dva temeljna razloga zbog kojih sam protiv ove vlasti koja je izgubila i legitimitet i moralni autoritet, I to bez obzira na to tko je u tome bio nevin, i bez obzira na to što je po svemu sudeći Jadranka Kosor u svemu tome što se događalo osobno čista. Međutim, ona jei bila dio toga tima i smatram da Vlada kojoj se dogode takve stvari mora svoj mandat staviti na raspolaganje i ići na izbore.

Imate li saznanja hoće li se guverner Željko Rohatinski angažirati na listi HSLS-a?

Imam. l ja sam također sudjelovao u tim razgovorima s guvernerom Rohatinskim koji nisu završili s nekim decidiranim stavom. A u međuvremenu je to da smo razgovarali s njim dospjelo u javnost. Kako je dospjelo to ne znamo, ali to je HSLS-u naštetilo zbog toga jer je HSLS tu percipiran kao stranka koja to izmišlja. A da ne izmišljamo jamčim i ja jer samo bio na tim razgovorima.

Na čiju je inicijativu došlo do razgovora?

Razgovor je bio na inicijativu nekoliko istaknutih HSLS-ovaca koji su u prijateljskim odnosima s guvernerom Rohatinskim. To je što mogu reći.

Je li bilo više razgovora ili samo jedan?

Ja sam sudjelovao u jednom, i to je bio jedan dobar razgovor. Ne tajimo mi da smo željeli imati Rohatinskog u HSLS-u ili na našoj listi s obzirom na njegov ugled u javnosti i način na koji obnaša posao guvernera HNB-a. A to je onda procurilo u javnost, Guverner je demantirao priopćenjem da on ima takve planove i nakon toga zapravo rni trpimo štetu kao stranka koja je to navodno izmislila. A to tako baš i nije bilo.

Koji je bio zaključak tog sastanka?

Zaključak je bio da ćemo nastaviti razgovore.

Biste li možda prihvatili ministarsko mjesto ako bi vam bilo ponuđeno?

Stranka će odlučiti što i kako dalje. Ali je logično da HSLS ne ide u suradnju s političkom strankom koja nas je dovela u ovu situaciju. A što se tiče suradnje s drugim danas oporbenim strankama tu su dvije mogućnosti. Ili da se s njima surađuje ili da se ostane u oporbi. Međutim, nama je sada glavni cilj da ostvarimo što bolji rezultat na predstojećim izborima i da na taj način vratimo HSLS u parlamentarni politički život.

Kako vi tumačite fenomen Sanader u smislu toga da je sve to završilo u zatvoru u Salzburgu?

Bio sam jednako zaprepašten kao i svi drugi građani. Ne mogu reći da sam prepoznavao u njegovom djelovanju ove elemente koji su kasnije došli do izražaja. Čak štoviše rekao bih daje on bio političar koji je u kratko vrijeme napravio jedan veliki proboj. Sjećam se njegovih govora dok je bio šef oporbe. To je bilo, neću reći ispod razine, ali prosječno. Sanader se nakon pobjede na izborima u nekoliko mjeseci doista isprofilirao u jednu političku osobu koja je u mnogim svojim elementima imponirala. I na domaćoj i na vanjsko političkoj sceni. Pokazalo se međutim da je uspostavio jedan paralelni sustav. Ne bih želio prejudicirati, ali iz ovoga što je dosad objavljeno, on je uspostavio paralelan sustav vladanja i time ugrozio legalne institucije hrvatske države. Za njegove je vlasti do punog izražaja došao koruptivni model upravljanja javnim poslovima kojeg nazivam stvaranjem dvostruke ili duple države.

A koji su korijeni toga? Vjerujem da oni sežu u početke procesa privatizacije i pretvorbe kada je sve krenulo u krivo. Paralelna država stvara ljude dvostrukog morala i obrnuto. Naša je zadaća sada potpuno obnavljati institucije hrvatske države skoro kao da smo na početku njenog stvaranja pošto su one poharane od strane vladajuče politike.

Poznajete li ga osobno?

Slabo. I na temelju osobnog poznastva, s njim ja ne bi mogao reci ništa loše o njemu. Naši susreti su uvijek bili korektni. Susreli smo se svega nekoliko puta. Ali svi su ti susreti prošli dobro, vrlo pristojno.

Jeste li u zadnjih osam godina išta čuli, barem na razni trača, što se događalo primjerice s Fimi medijom ili u HAC-u?

Ne. Ali niti ljudi iz politike s kojima sam se ja susretao isto tako ne. Bilo je međutim nekoliko ljudi izvan politike - ne bih sad želio bez njihove suglasnosti iznositi imena jer su izvan politike - koji su moji bliski prijatelji, a koji su naslućivali da se iza te fasade događaju krupne loše stvari. I to baš u ovim primjerima koje ste vi spominjali. Ali iskreno govoreći, ja nisam bio baš uvjeren u to jer mi je to izgledalo kao na rubu fantastike. Konačno, nismo li se svi mi zaprepastitili razmjerima ovoga što se sada otkriva.

Može li HDZ uopće preživjeti cijelu ovu priču s korupcijom ili će im se dogoditi kao talijanskoj kršćanskoj demokraciji koja se pod teretom koruptivnih afera naprosto urušila?

Uvjeren sam da će HDZ izgubiti izbore. A Što se tiče njihovog opstanka malo sam tu suzdržan u prognozama. Naime, pojavila se ovih dana jedna nerealna anketa da HDZ dobiva samo šest posto glasova. Pa sam se prisjetio da je nakon pobjede koalicije 2000. godine isto odrađena jedna anketa u kojoj je HDZ dobijao šest, a HSLS 18 posto. Po mom dubokom uvjerenju ti su rezultati bili jedan od bitnih razloga poremećaja u odnosima tadašnjih koalicijskih partnera, prije svega SDP-a i HSLS-a. Jer HDZ je tada bio otpisana stranka, a naš koalicijski partner SDP zaključio je da mu je potencijalno najveći konkurent njegov koalicijski partner HSLS. Da smo mi tada ispred sebe imali snažni HDZ vjerojatno se ono što se događalo u koaliciji ne bi događalo. A taj HDZ koji je navodno početkom 2000. godine imao samo šest posto poslije je dva puta pobijedio na izborima. Na desnom centru zasigurno će i nakon izbora postojati snažna politička grupacija. A hoće li to biti re¬formirani HDZ ili netko drugi to mi je teško reći. Ovo nam iskustvo govori da se HDZ ni¬kada ne treba potcjenjivati.

Rekli ste da premijerka Kosor nije sudjelovala u aferama.

Meni se tako čini.

Ali sabor HSLS-a je odlučio da nikako neće koalirati s HDZ-om.

To je logično i u skladu s onim što sam govorio.

Ali ako ona sama nije umočena u afere i ako na izborima ponudi nove ljude zašto onda isključujete bilo kakvu mogućnost koaliranja s njom?

Gospođa Kosor po »za povjednoj« odgovornosti kao druga osoba u Vladi i vladajućoj stranci nesumnjivo snosi političku odgovornost bez obzira na to je li ona osobno involvirana u ove kriminalne radnje. Ne mogu ništa drugo reći nego da ću se kao lojalni član HSLS-a držati zaključka našeg sabora. A onima koji me prozivaju i pitaju se koji će se to Budiša vratiti ja kažem - svakako ne onaj koji bi išao podupirati stranku koja je Hrvatsku dovela u ovu tešku situaciju.

Neki, među njima i komentatori inače vama skloni, kažu da ćete sada opet, nakon što ste to već napravili 3. siječnja 2000., ako ne baš dovesti, a ono podržati SDP u dolasku na vlast?

S tim se ne opterećujem. Oni koji to govore trebali bi si postaviti sljedeća pitanja; Tko je odustao od ZERP-a? Tko je uhitio Antu Gotovinu? Tko je zatvarao odvjetnike iz njegovog tima? Za vrijeme čije vlasti se dogodio slučaj Purda? Tko je išao na kontroverzno obilježavanje kontroverznog događaja u Srbu? Tko se zauzima da se u Ustav unese kategorija o zajedničkom vijeću općina na području istočne Slavonije? Ovo nije radila Kukuriku koalicija. U tom smislu mene se ne može dobiti na taj nacionalni sentiment jer se pokazalo daje često nacionalna retorika u Hrvatskoj služila za pokriće pljačke Hrvatske. I daje ta desnica koja mi to zamjera nama pokrala ne samo sredstva nego nekada i jezik. Pa je danas vrlo teško govoriti i o nacionalnim interesima i o domo¬ljublju jer je to bio rječnik kojim su nam punili uši, a u isto vrijeme se događalo ovo što se događalo. Ja nisam dio toga.

Kako gledate na mo­gućnost da bi HSLS mogao biti dio vladajuče većine na čelu sa SDP-om.

Meni je žao što je to sve ta­ko ispalo s našom prijašnjom koalicijom. Ali vjerojatno bi, kada bi se danas našao u istoj situaciji postupio jednako. I to iz ovog razloga. Tada se HSLS našao na udaru Porečke sku­pine koji je bio grublji i teži ne­go udar samog HDZ-a. U tom se sukobu SDP ponašao vrlo korektno. Odbio je Porečku skupinu kao partnera i mi smo uspostavili koaliciju. A nakon toga mi je Porečka skupina došla i predlagala da ja tu koa­liciju razvrgnem i da se stavim na čelo njihove koalicije nu­deći meni premijerski položaj. Njihova je procjena bila da bi ta koalicija bila jača nego sam SDR Ja sam tu ponudu otklo­nio. Ali HSLS ne snosi odgo­vornost za kasniji raspad koa­licije sa SDP-om.

Odgovornost snosi prije svega ne SDP nego prvi čovjek SDP-a. To bi mo­gao ilustrirati brojnim primje­rima. On se okrenuo još onog trenutka kada sam ja izgubio prvi krug predsjedničkih izbo­ra. Ostavili su me samog usred predsjedničke kampanje. A onda me potpuno marginali­zirali u pogledu donošenja važnih i ključnih odluka, te mi uskratili sve najvažnije infor­macije. Pa sam se našao u ap­surdnoj situaciji da ministri iz redova HSLS-a znaju 15 dana da je podignuta optužnica protiv Ante Gotovine jer im je to rekao predsjednik SDP-a, ali sa zabranom da se to meni prenosi.

Jeste li ikada nakon odlaska iz Vlade, a prije Račanove smrti sjeli s njim i pokušali raščistiti stvari?

Te smo stvari raspravili u jednom dugom i otvorenom razgovoru dan nakon što sam se ja povukao iz Vlade. Bio je to razgovor u četiri oka u kojem smo jedan drugom, a prije svega ja njemu, zapravo rekli sve. A poslije toga više nismo imali kontakta.

Kako biste surađivali s današnjim SDP-om koji je na takozvane nacionalne teme manje osjetljiv nego u Račanovo vrijeme?

Ta su pitanja danas iza nas. I nisam ja taj koji će odlučivati o budućem pozicioniranju HSLS-a niti sam razmišljao o nekim istaknutij­im dužnostima. Samo želim donijeti    saborski    mandat HSLS-u i da se čuje moja riječ u Hrvatskom saboru. Moram reći da Milanovića nisam doživljavao kao SDP-ovca. Čak štoviše. Upoznao sam ga kao predstavnika Ministar­stva vanjskih poslova u savje­tu Hrvatskog centra za razmi­niranje koji sam ja vodio. Ta­ko smo se upoznali. I mogu vam reći da sam ja mislio da je on u HDZ-u. Još se sjećam da sam razmišljao - pa dobro da ta stranka ima takvih mla­dih i obrazovanih ljudi koji znaju jezike. To je bio moj doživljaj Milanovića. Po načinu na koji je on tamo ras­pravljao i rezonirao ja sam bio uvjeren da je on Mladež HDZ-a. Možda ne mladež, ali mlađi kadar HDZ-a. I još sam bio zadovoljan što ih oni ima­ju takvih.

A onda su prošle godine i ja njega ugledam na nekom skupu SDP-a. I kažem, pa taj je čovjek bio u Savjetu Centra za razminiranje. Ot­kud on sada na skupu SDP-a?

Na koji je to način Mila­nović raspravljao da ste po­mislili da je HDZ-ovac?

Govorim vam o svom dojmu. Nisam ga tada doživljavao kao SDP-ovca.

Zlatko Crnčec