Branitelji se ne boje, a još manje su maloumni

„Ne bojte se jer nitko ne će progoniti branitelje koji su časno branili domovinu, koji su sebe, svoj život i zdravlje izložili pogibelji" – rekao je prekjučer hrvatski predsjednik Ivo Josipović i operacionalizirao na hrvatske branitelje onaj odavno iskušani i provjereni recept o poštenoj i onoj drugoj inteligenciji. Pa ćemo sada hrvatske branitelje dijeliti na one koji su se „borili za pravnu državu" i „za demokratsku Hrvatsku koja djeluje, radi, živi po najvišim standardima EU", i one druge, koji se eto nisu borili za „pravnu državu", „demokratsku Hrvatsku" i da ne ponavljamo dalje predsjednikove floskule i konstrukcije. Uostalom, ovih dana se javnost već naslušala sličnih poruka. S njima je prvi na Vladinoj sjednici još prošli tjedan počeo glavni operativni državni uhititelj Tomislav Karamarko.

U kamere Hrvatske televizije je svekolikom građanstvu Karamarko prvi objasnio „da se zakoni moraju dosljedno provoditi te da je to alfa i omega pravne države" i onda u istom dahu svoga političkoga promišljanja objasnio da „naši branitelji nisu pali u Domovinskom ratu za bilo kakvu Hrvatsku, nego za Hrvatsku kao pravnu i civiliziranu državu". Preko vikenda štafetu je preuzela Jadranka Kosor i sa sigurne udaljenosti od braniteljskog prosvjeda u Zagrebu i od mise u Markovoj crkvi na Gornjem gradu pokraj zgrade Vlade objasnila: „Branitelji su se borili za pravnu državu, a u tom smislu treba podržati Vladu i sve neovisne institucije u Hrvatskoj čija je to zadaća". Šećer na kraju dodala je prekjučer, kao što smo već rekli, slavna PravDa.

U pomanjkanju ikakvih argumenata, logike, opravdanja, iskrenosti i poštenja, kao i bilo kakve odgovornosti i kajanja za ovo što je napravljeno hrvatskoj borbi za neovisnost, a posebice hrvatskim braniteljima, vladajuće strukture dosjetile su se perfidnoj konstrukciji po kojoj bi hrvatski branitelji od sada čistoću svoga ratnog puta trebati dokazivati time što šutke gledaju kako im sudi kako god tko hoće. Pa i po nalogu srpskih obavještajnih službi i policije uz nadnadzor srpskih sudbenih vlast, a u korist velikosrpskih interesa i četničkih povijesnih krivotvorina.

Po ovoj logici, na one koji su javno protiv suđenja hrvatskim braniteljima od sada će se trebati gledati kao na one koji su sami sebe diskvalificirali. Takvi nisu za „pravnu državu", „demokratsku Hrvatsku", „europske standarde" itd., itd. „Ne bojte se jer nitko ne će progoniti branitelje koji su časno branili domovinu" – kaže Predsjednik. A što je sa svima koji su se našli na javnim i tajnim uhidbenim spiskovima u Hrvatskoj i Srbiji, što je sa znanima i neznanima iz haaških optužnica koje će u budućnosti preuzeti „domaći" sudovi?

Što je s generalom Gotovinom kojeg Haag maltretira sada već više od jednog desetljeća i čiji je slučaj postao simbolom haških političko-obavještajno-sudskih farsi. I to sve nakon što je general Gotovina puno prije postojanja Haaga sam svojim zaslugama izrastao u istinskog heroja i simbola Domovinskoga rata? On po Josipoviću očigledno nije sebe, svoj život i zdravlje izložio za svoju domovinu dovoljno pogibelji makar što je bio i ranjavan, ili ovo što se njemu dogodilo i dalje događa nije progon. Zar beskonačno ponavljanje suđenja hrvatskim braniteljima s raznim sudskim vijećima dok napokon ne budu osuđeni uz krunske svjedoke iz Srbije nije progon? Zar kada se vukovarske branitelje uhićuje na hrvatskoj granici i sprovodi u ekstradicijski zatvor za izručenje nazad u Srbiju gdje su ih nakon zarobljavanja zvjerski mučili nije progon? Što je to? Josipovićeva, Kosoričina i Karamarkova nagrada za to što su sebe, svoj život i zdravlje izložili pogibelji?

Sumnjamo da se nakon svih iskušenja devedesetih hrvatski branitelji boje kao što to sada sugerira predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović. Istina je da su u nekim aspektima hrvatski branitelji šesnaest godina nakon kraja rata ugroženiji nego devedesetih, ali ne vjerujemo da su zbog toga odjednom potpuno izgubili kompas i da će sada tražiti slamku spasa u Josipovićevoj politici. Upravo obrnuto. Mnogi hrvatski branitelji ne pristaju više na sustavnu nepravdu i progon koji je prevršio zaista svaku mjeru i zbog toga su spremni i na javnim prosvjedima, kao što smo vidjeli, dignuti svoj glas.

M. M.