Javna rasprava

Javna rasprava - dobro zvuči, zar ne? No, što je to javna rasprava? Javno, na placu, mogu raspravljati kumice uz svoje štandove. Pa je to javna rasprava. Javno može raspravljati i akademska zajednica o prijedlogu triju zakona koji je se tiču, pa je to također javna rasprava. Ima li razlike između kumica i akademske zajednice? Ima. Akademska zajednica, za razliku od kumica na placu koje prodaju voće, uživa u "gorkom voću sveučilišne autonomije" i trpa u svoje džepove groteskne honorare, kako je to elokventno napisao jedan kolumnista Jutarnjeg lista. No, osim te razlike, učinci javne rasprave jednih i drugih, kumica i naše inače uvažene inteligencije su slični - nikakvi.

Kako smo došli do gorkih plodova sveučilišne autonomije u Jutarnjem listu? Jednostavno. Protivljenje instituta, fakulteta i sveučilišta, HAZU-a, predstavnika studenata, itd. prijedlozima triju zakona koji su prije nekoliko tjedana bili iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa upućeni na ekspresnu javnu raspravu bilo je gotovo jednoglasno. I to je bilo dovoljno da hrvatski nezavisni mediji, s nekoliko časnih izuzetaka, potpuno izgube interes za onim što se tiče akademske zajednice sve do utorka 2. studenoga.

Svojedobno, kada je pokrenuta akcija Indeks protiv korupcije na Sveučilištu, čudili smo se tome što je ona zaobišla neke fakultete za koje je javna tajna bila da vrve financijskim nepravilnostima. Čudili smo se mi, čudili su se studenti po forumima, čudila se svekolika hrvatska javnost, a čudili bi se svi mi skupa vjerojatno još godinama i desetljećima da u ponedjeljak 1. studenoga nije završila javna rasprava o nacrtima prijedloga zakona o znanosti, visokom obrazovanju i sveučilištu.

Ili ćemo radije vjerovati da su baš potpuno slučajno u utorak 2. studenoga u svim hrvatskim novinama osvanuli sočni napisi o lopinama na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Po tome bi, dakle, bilo sasvim slučajno da su informacije iz Ministarstva financija o proračunskom nadzoru završenom 8. lipnja ove godine na Filozofskom fakultetu došle u novine baš kada je okončana javna rasprava, onako nepovoljno po pisce prijedloga novih zakona. Pa je samo sretnim spletom okolnosti za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa otvorena jedna posve drugačija javna rasprava. Ona o akademskoj zajednici koja uživa u "gorkom voću sveučilišne autonomije" i trpa u svoje džepove groteskne honorare.

No, nije to ništa novoga. O uživanju o gorkom voću raznih autonomija naslušali smo se kroz prošle godine puno, pa smo tako ostali bez banaka, proizvodnje, vojske, a sada je na redu došlo i visoko školstvo, gimnazije, znanost. Jesu li hrvatski političari dobili mandat od hrvatskih građana da nas ovako lišavaju raznih autonomija? Je li ministar Radovan Fuchs od HDZ-ovih glasača dobio mandat da dade pisati katastrofalne zakone onima kojima ih je dao pisati? Naravno, da ne. No, jednako kao i javne rasprave, izbori u Hrvatskoj već neko vrijeme više nemaju baš puno smisla. Ti zaokružiš jedno, neovisno što, a dobiješ nešto potpuno drugo.

Što je sa sindikatom, zašto on ne reagira, kao da čujemo pitanje? Možda zato što su sindikalni čelnici jednostavno prezauzeti organiziranjem prosvjeda protiv prijedloga zakona koji je povućen prije više mjeseci. Čak su se navodno danas dok smo ovo pisali i fizički obračunavali, a među najvatrenijima je bio upravo predstavnik sindikata što okuplja zaposlene u osnovnom i srednjem školstvu, znanosti i visokom obrazovanju. Možda bi ga netko trebao upozoriti da u Hrvatskoj danas postoje i drugi zakonski prijedlozi osim povućenih, oni o kojima se ovih dana vodila javna rasprava i da se u njima reguliraju ključni odnosi za zaposlenike koje on predstavlja. No, dobro. Očigledno nismo do kraja shvatili bit sindikalnog udruživanja u Republici Hrvatskoj.

Na kraju krajeva, možda i nije sve tako crno. Akademski građani se mogu uvijek pridružiti kumicama na placu i s njima voditi javnu raspravu. To ne bi bilo loše za turizam. Zašto? Zato što je do turista zasigurno već došao nadaleko svijetom pronijeti glas o Hrvatskoj, zemlji Znanja. Gdje ćeš većeg dokaza o zemlji Znanja od placa punog akademskih građana.

M. M.