Dosje – Srb, 27. srpnja

U 214. broju „Hrvatskog zatvorenika" objavljen je opsežan tekst člana predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva Željka Tomaševića na temu proslave u Srbu 27. srpnja. Osim što još jednom dokumentirano podsjeća na četničke masakre nad katoličkim i muslimanskim stanovništvom ljetnih dana 1941. u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni, tekst iz prepiske autora s nadležnim hrvatskim tijelima daje vrlo dobar uvid u to kako je došlo do financiranja obnove spomenika "ustanku naroda Like" u Srbu.

Dakle, kada joj je još na čelu bio dr. Ivo Sanader, hrvatska je Vlada na sjednici 19. prosinca 2008. donijela odluku o uplati točno milijun kuna za obnovu spomenika u Srbu. Novac je izdvojen izravno iz Državnoga proračuna, odnosno iz Proračunske zalihe, i to na račun Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu. Iako je upit Željka Tomaševića o načinu financiranja spomenika u Srbu prvobitno bio poslan na Vladu Republike Hrvatske, on je iz Ureda za informiranje Vlade RH proslijeđen Biškupićevom Ministarstvu kulture, koje je g. Željku Tomaševiću izdalo konačno objašnjenje.

U tekstu objavljenom u Hrvatskom zatvoreniku, kojeg zbog velike opsežnosti prenosimo uz određena kraćenja, objašnjeno je kako je Vlada nezakonito odobrila novčana sredstva za obnovu spomenika u Srbu na teret Proračunske zalihe, „budući je odredbama Zakona o proračunu jasno određeno za što se isključivo smiju koristiti sredstva Proračunske zalihe". Naime, prema tim odredbama proizlazi da Vlada nije uopće smjela prenamijeniti sredstva u obnovu spomenika budući da tako što nije predviđeno Zakonom, kao i to da je ujedno prebačen zakonski dopušteni iznos raspolaganja. Tako je taj iznos za predsjednika Vlade Zakonom ograničen na 500.000,00 kuna, dok za ministra financija ograničen na 100.000,00 kuna.

Međutim, izgleda da milijun kuna za obnovu spomenika u Srbu, dobivenih na samom kraju 2008. godine, nije više bilo dovoljno početkom 2010. godine, jer se tada u istu namjenu još jednom krenulo u džep poreznih obveznika. Ovaj puta, HDZ-ova Vlada, ali s Jadrankom Kosor na čelu, odobrila je dvostruko više novaca nego krajem 2008. godine, odnosno iz proračunskih zaliha otišlo je 2.163.267,00 kuna. Odluka je donesena na zatvorenoj sjednici pa je hrvatska javnost ostala uskraćena za objašnjenje ovakve odluke hrvatske Vlade. Ipak, nešto se može saznati i iz drugih izvora.

Prije točno jednu godinu, potpredsjednik Vlade RH Slobodan Uzelac ustvrdio je kako je obnova spomenika u Srbu zapisana u koalicijskom sporazumu između SDSS-a i Vlade te da će se ona morati ispoštovati. To nitko nije demantirao. Nitko nije demantirao ni da će kamen za 28-metarski spomenik u Srbu biti uvezen iz Srbije, što je podatak koji smo čuti na tribini Hrvatskoga kulturnog vijeća početkom ove godine.

A možda je upravo ideja da se kamen za spomenik opasnoj političkoj krivotvorini u Republici Hrvatskoj uvozi iz Srbije najbolje pokazuje na čemu se temelji današnje službeno hrvatsko-srpsko približavanje. Na srpskoj bahatosti i hrvatskim političkim patuljcima.

Pri tome izgleda da nikoga puno ne zabrinjava kako niti hrvatske službene predstavnike naša javnost više puno doživljava, kao niti to da se Beogradu lažni mitovi u zadnjih dvadesetak godina nisu baš puno isplatili, a neće ni ubuduće. Međutim, ove zabrinutosti bi trebalo biti. Formulu, hrvatski beskičmenjaci plus velikosrpsko potpomognuto stranim čimbenicima, imali smo do hrvatskog osamostaljenja i raspada bivše Jugoslavije, pa je sve završilo krvavim ratom.

Obično se iz rata izvuku pouke, ali izgleda da su za savladavanje povijesne škole neki jednostavno nesposobni. Njima bi zato trebalo biti mjesto u ropotarnici povijesti umjesto da ovako opet krivo vode cijele narode. Uostalom, poslužimo se za kraj riječima:

„Mi se držimo zakona i obilježavamo službene datume, konkretno 22. lipanj, Dan antifašističke borbe. Kud bismo došli kad bismo opet slavili datume koji su nekad bili praznici."

To je pred samo dvije godine izrekao HDZ-ov glavni tajnik Ivan Jarnjak, a ne mi. Pa, onda, kud smo došli?

M. M.

PRILOZI

Tribina Hrvatskoga kulturnog vijeća - Pokušaji rehabilitacije četništva u Hrvatskoj

Hrvatski zatvorenik, broj 214

Uvod

Potaknut vijestima o znatnim sredstvima koje Republika Hrvatska izdvaja za obnovu spomenika u Srbu – spomenika pobuni protiv onodobne hrvatske države, koja je započela u srpnju 1941. pokoljem civila – gospodin Željko Tomašević iz Zagreba uputio je 26. studenoga 2009. otvoreno prosvjedno pismo nizu hrvatskih državnih tijela (ali, začudo, i «Njegovoj Ekselenciji Paulu Vandorenu, šefu misije Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj», ne naznačujući zašto bi ona već sada, dok i formalno nismo podvrgnuti Bruxellesu, bila mjerodavna za otpravljanje bilo kakvih poslova koji se hrvatske države tiču?). Objavljujemo to pismo bez ikakvih – čak i pravopisnih – intervencija, kao dokument jednoga nejunačkog vremena. Ispušteni su samo dijelovi u kojima se citiraju pravne norme. U međuvremeno su pismo supotpisali mnogi pojedinci, a potpisivanje se nastavlja.

U tom je kontekstu zanimljivo spomenuti da su 11. prosinca 2009. Ante Beljo i Cika Mikolčić, članovi Građanske Inicijative „Krug za TRG", pred ulazom u Hrvatski sabor svim saborskim zastupnicima dijelili Beljinu brošuru „Četnička pobuna i zločin u istočnoj Lici i jugozapadnoj Bosni 27. srpnja 1941. i hrvatske žrtve", predstavljenu dva dana ranije na konferenciji za novinstvo spomenute građanske inicijative u Europskom domu u Zagrebu. Prema svjedočenju gospođe Mikolčić, jedini saborski zastupnik koji je odbio primiti brošuru bio je Zoran Milanović, koji je – kao i Vesna Pusić – vlastitim sudjelovanjem znao uveličati srbsku proslavu. Milanović je brošuru odbio, uz riječi: „Ne trebam to, to nisu bili četnici, ja znam!" Ostale implikacije pobune iz Srba Milanovića ne zanimaju.

Prosvjedno pismo Željka Tomaševića

Zbog protucivilizacijskog čina Vlade Republike Hrvatske počinjenog odobrenjem obnove spomenika četničkom fašističkom zločinu genocidnih razmjera započetom od četničke rulje u Srbu 27. srpnja 1941., i nezakonitosti Rješenja Vlade Republike Hrvatske o izdvajanju novčanih sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. u svrhu financiranja obnove spomenika u Srbu.

Obrazloženje:

Potaknut vijestima koje se šire u hrvatskoj i inozemnoj javnosti o obnovi i državnom financiranju obnove spomenika u Srbu, na koju obnovu i financiranje da je Vlada Republike Hrvatske pristala na ultimativni zahtjev potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca koji da je time uvjetovao ostanak stranke SSDS u vladajućoj koaliciji, a pozivom na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, Vladi Republike Hrvatske sam 4. studenog 2009. postavio sljedeći upit:

1. Na kojoj je sjednici Vlade Republike Hrvatske od strane potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske Slobodana Uzelca odnosno SSDS-a podnijet (po našem mišljenju kažnjivi i za svaku javnu moralnu osudu) prijedlog odnosno zahtjev za donošenjem Odluke o obnovi i financiranjem obnove spomenika tobožnjem "antifašističkom ustanku naroda Like" u Srbu 27. srpnja 1941. godine?

2. Na kojoj Sjednici je Vlada Republike Hrvatske usvojila prijedlog i donijela Odluku o obnovi i financiranju spomenika tom tobožnjem "antifašističkom ustanku" u Srbu?

3. Kolika su financijska sredstva u ukupnom iznosu i po stavkama odobrena u svrhu obnove i ponovnog otkrivanja spomenika „ustanku" u Srbu i sa koje stavke Državnog proračuna za 2009. ili 2010. godinu?

Odgovori nadležnih tijela

Umjesto konkretnog odgovora Vlade RH o svom aktu kojim je odlučila obnoviti i financirati obnovu spomenika, Vlada Republike Hrvatske svojim me dopisom Klasa:008-02/09-01/387, Urbroj: 50402- 01-09-02 od 11. studenog 2009. obavijestila, da je zahtjev proslijedila Ministarstvu kulture uz sljedeći tekst:

Poštovani gospodine Biškupić, temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine" 172/2003), članak 13., stavak 1., u privitku dopisa ustupamo Vam na mjerodavno postupanje zahtjev g. Željka Tomaševića radi ostvarivanja prava na pristup informacijama. S poštovanjem, Zamjenica predstojnika ureda za odnose s javnošću i službenik za informiranje Vlade RH Martina Banić". (Dopis Vlade RH dostavlja se i u privitku ovog Prosvjednog pisma).

Dopisom Ministarstva kulture Republike Hrvatske Klasa: 008-01/09-01/0014, Urbroj: 532-02-01/1-09-02 od 17. studenog 2009, a zaprimljenim 25. studenog 2009., obaviješten sam sljedeće:

Poštovani, temeljem Vašeg zahtjeva za ostvarivanjem prava na pristup informacijama, i postavljenih pitanja dajemo sljedeći odgovor: Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 19. prosinca 2008. godine donijela rješenje o odobrenju sredstava na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu. Na teret posebnog dijela Državnog proračuna Republike Hrvatske za 2008. godinu (Narodne novine, broj 28/2008 i 82/2008), Razdjela 025 – Ministarstvo financija, Glave 02506 Ministarstvo financija – ostali izdaci države, Aktivnosti 539019 – Proračunska zaliha, računa 3851 – Nepredviđeni rashodi do visine proračunske pričuve, odobrava se Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu, iznos od 1.000.000,00 kuna, za obnovu spomenika u Srbu. S poštovanjem, Državni tajnik Zoran Šikić (preslik u privitku).

Protuzakonitosti u Vladinoj odluci

Iz postupanja Vlade Republike Hrvatske koja je kao prvonadležna o svom aktu izbjegla izravno dati točan odgovor u zakonskom roku od 15 dana (Zakon o pravu na pristup informacijama) te citiranog odgovora Ministarstva kulture RH, očevidno je da je Vlada Republike Hrvatske pri donošenju akta o pristanku na obnovu i financiranju iz Državnog proračuna postupala nezakonito, slijedom čega se u njezinom postupanju ostvaruju sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela, zbog čega se ovaj dopis dostavlja na nadležno razmatranje i postupanje i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Državnom uredu za reviziju te Pučkom pravobranitelju Republike Hrvatske, budući se ovdje raspolaže sredstvima poreznih obveznika. (...)

Prema citiranom odgovoru Ministarstva kulture Republike Hrvatske, očevidno je i da je Vlada nezakonito odobrila novčana sredstva za obnovu spomenika u Srbu na teret Proračunske zalihe Državnog proračuna RH za 2008, budući je odredbama Zakona o proračunu (NN, broj 96/03, 87/08) jasno određeno za što se isključivo smiju koristiti sredstva Proračunske zalihe. (...) Nadalje, Zakonom o izvršavanju državnog proračuna za 2008. godinu (N.N. broj 28/08, 82/08), odredbom članka 8., određen je iznos planiranih sredstava i iznos dopustivog raspolaganja proračunskom zalihom. (...)

Iz citiranih odredbi Zakona o proračunu i Zakona o izvršavanju Državnog proračuna RH za 2008. godinu, očevidno je da je Vlada RH, sredstva Proračunske zalihe nezakonito prenamijenila za svrhu potpuno drugačiju od Zakonom striktno određene, i još k tome u iznosu koji znatno nadilazi Zakonom dopušteni iznos raspolaganja (Predsjednik Vlade do 500.000,00 kuna, ministar financija do 100.000,00 kuna!).

Međutim, ovim se prosvjednim pismom nadležnim tijelima Republike Hrvatske i drugim primateljima pisma ne ukazuje samo na navedeno nezakonito, proizvoljno te stoga nesporno kažnjivo odlučivanje Vlade Republike Hrvatske, očevidno usmjereno u cilju javnog zatajenja odluke o odobrenju obnove i uvjetima i načinu financiranja obnove spomenika u Srbu, a koje zatajenje ne bi u tolikom stupnju moglo biti moguće, u slučaju zakonitog odlučivanja Odlukom Vlade RH koja podliježe javnoj objavi te tako postaje dostupna javnosti. Ova je istinita činjenica na žalost potvrđena i postupanjem Vlade RH povodom postavljenih upita o obnovi spomenika u Srbu o kojima Vlada RH svojim dopisom od 11. studenog 2009., nije željela izravno odgovoriti?!

Protucivilizacijski aspekti Vladina odluka

Ovim se prosvjednim pismom prije svega ukazuje, kako tijelima Republike Hrvatske tako i međunarodnoj zajednici čijim će nadležnim tijelima biti dostavljeno (UN, EU), da je Vlada Republike Hrvatske pristankom na obnovu spomenika ustanku u Srbu 27. srpnja 1941. i dodjeljivanjem novčanih sredstava iz Državnog proračuna u tu namjenu, počinila nedopustivi te od hrvatskog društva i svjetske zajednice civiliziranih naroda neprihvatljiv protucivilizacijskog čin obnove spomenika genocidnom četničkom zločinu započetom u Srbu 27. srpnja 1941. i okončanom potpunim istrebljenjem, potpunim „etničkim čišćenjem" svega nepravoslavnog puka istočne Like i jugozapadne Bosne i zatiranjem zemljišnih međa i knjiga njihove privatne imovine!

Budući Vladi RH takva genocidna narav „ustanka" u Srbu nije i ne smije biti nepoznata, ovakav civilizacijski sramotan i nedopustiv, kažnjiv čin Vlade RH, razlog je i „tajnovitosti" postupanja Vlade RH.

Povijesna zbivanja 1941. godine

Nadnevka 27. srpnja 1941. u mjestu Srb u Lici nije došlo do bilo kakvog antifašističkog ustanka ugroženog srpskog (pravoslavnog) puka protiv bilo kojih naoružanih vojnih ili redarstvenih postrojbi Nezavisne Države Hrvatske, niti protiv okupatorskih talijanskih vojnih postrojbi, niti protiv oružanih postrojbi bilo koje druge države članice tzv. „Sila osovine". Tog je zlosretnog 27. srpnja 1941., započeo pokolj svega nepravoslavnog (nesrpskog) puka istočne Like i jugozapadne Bosne (katolika i muslimana), organiziran od pripadnika četničkog pokreta Draže Mihailovića, a u čijim su redovima u to vrijeme uistinu bili i vodeći srpski komunisti iz tog područja. Citat jednog od sudionika i organizatora pobune Gojka Polovine (Svedočenje, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988., str. 340. I 342.): „Za nepun sat Boričevac je bio u plamenu...ostaje činjenica da je u masi neboraca tog momenta u pljački i paljenju učestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo partizanski borci nego politički i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hoću javno pomenuti njihova imena".

Toga zlosretnog 27. srpnja 1941., nisu „ustali" narodi Like, Hrvati, Srbi i drugi narodi Like, gospodo iz Vlade RH, kako se to zločinački podlo pokušava iskazati nazivom spomenika „spomenik ustanku naroda Like"!, već su tog dana, uistinu sotonskom mržnjom prema hrvatskom narodu i svakoj hrvatskoj državi ispunjeni, monstruoznim zločinom „ustali" jedino srpski četnici, a protiv svekolikog hrvatskog civilnog puka toga kraja, smjerajući istrebljenje hrvatskog naroda u cjelini te protiv postojanja i obstanka bilo kakve hrvatske države!

Pokolj koji se nakon jugosrbske hegemonističke povijesne torture od 1945. do 1995., njoj unatoč i danas ponovno pokušava podvesti pod „antifašistički ustanak", započeo je, gospodo iz Vlade RH, postavljanjem balvana na prugu (jednako dakle kao i 1990.!) i zaustavljanjem vlaka s civilima hodočasnicima muževima, ženama, djecom, starcima, svećenikom, te oružanim napadom na te nenaoružane hodočasnike koji su od svega „oružja" imali samo krunice i molitvenike, a zajedno su sa svojim župnikom Waldemarom Maximilianom Nestorom, svi pobijeni i bačeni u jamu Golubinjaču i tako postali prve žrtve tog četničkog „antifašističkog" pokolja (tako svjedoči partizan Stevo Babić u knjizi „Drvar 1941-1945 – Sjećanje učesnika", Drvar, 1972., II. sv., str. 207.-208.: „...grupa Damjana Zeljkovića je na svoju ruku povela sve putnike ka Golubinjači i sve ih, bez ičijeg odobrenja, postrijeljala."). A, primjerice, tamošnjeg katoličkog župnika Gospodnetića rodom s Brača, „uhitili su 27. srpnja 1941. u 10 sati, sazvali zbor Srba ispred katoličke Crkve Sv. Ilije. Nabili mu na leđa magareći samar i jašili ga i to ispred njegove majke. Naložili su veliku vatru. Nabili ga na ražanj i pekli, te između ostaloga uz silnu kriku i viku pjevali..." (Ante Mile Krvavica, „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu..." Nedjeljna Dalmacija, 10. 08. 1995. str. 15).

Željko Tomašević, dipl. iur.