Svete krave

Korupcija najviše stanuje u HDZ-u i ona je sistemski problem HDZ-a, izjavio je jednom prilikom predsjednik SDP-a Zoran Milanović. To je ujedno i srž pristupa s kojim se unutar najjače oporbene stranke pristupa korupciji u vlastitim redovima. Zapravo, treba se diviti smjelosti raznoraznih SDP-ovih moralnih vertikala koje s jedne strane govore o pravdi i poštenju, a s druge strane su do grla upleteni u mućke, namještanja, pogodovanja i kadroviranja. Najsvježiji primjer je onaj SDP-ovog saborskog zastupnika i gradonačelnika grada u kojem sjedište ima Podravka, Zvonimira Mršića, vezan za aferu što se po medijima povlači još od 2008. godine a da do dana današnjeg ništa nije razriješeno.

Slučaj koprivničkog gradonačelnika ogledni je primjer sprege politike i Državnog odvjetništva pred kojom čak ni ministar policije i cijelo njegovo ministarstvo ne mogu ništa. Odmaralište Pirovac grad Koprivnica je po višestruko nižoj cijeni od knjigovodstvene prodao šogoru Stjepana Mesića. Zbog toga je početkom ove godine podnesena kaznena prijava protiv trojice odgovornih, uključujući i koprivničkoga gradonačelnika Zvonimira Mršića. Međutim, iako su po navodima medija ovu prijavu zajedno priredili ravnatelj policije Oliver Grbić i glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, nju je na koncu Državno odvjetništvo u Koprivnici odbacilo. Na to je reagirao ministar policije otkrivši javnosti kako koprivnička državna odvjetnica motivirana rodbinskim vezama budući da joj i muž i kćer rade u službama osiguranim od strane grada Koprivnice.

No, slučaj s koprivničkim gradonačelnikom nije jedini slučaj što se trenutno povlači po novinama. Na vrlo sličan način kao i u Koprivnici pokrivale su se zlouporabe ovlasti u KIO Keramici. 460 radnika ove tvrtke sa sjedištem u Orahovici, rodnom mjestu Stjepana Mesića u kojem je on čest i rado viđen gost, danas je na zavodu za zapošljavanje, a dug tvrtke je u osam godina narastao s 85 na 600 milijuna kuna. Kada su mediji objavili da je policijska prijava od 2008. godine stajala u ladici Državnog odvjetništva, županijska državna odvjetnica u Bjelovaru imala je hrabrosti ustvrditi kako to nije istina, već da su se zlouporabe u KIO Keramici istraživale sve do jučer, kroz vremensko razdoblje od punih pet godina. A dok je Državno odvjetništvo godinama provjeravalo financijski vrlo jednostavnu kupnju tvrtke s milijunima kuna iste te tvrtke, njezini čelni ljudi i većinski vlasnici samo kroz savjetničke usluge u 2008. i 2009. godini isplatili su si više od 370.000 kuna. Trošilo se nemilice, pa je bilo tu i novaca za krstarenje SDP-u drage estradne umjetnice Severine Vučković. Da farsa bude potpuna, prvooptuženoga je 2004. Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika proglasilo "Menadžerom godine".

I što na sve to imaju poručiti u SDP-u? Najpozvanijim se, valjda kao bivši ravnatelj policije, osjetio Ranko Ostojić. SDP-ov stručnjak za policijska pitanja u posljednjim aktivnostima i izjavama ministra i Ministarstva unutarnjih poslova našao je dokaze politizacije policije, i poručio ministru da nema pravo govoriti o predmetu koje je nadležno pravosudno tijelo odbacilo. Drugim riječima, odmarališta se mogu prodavati ispod cijene kao ono u Pirovcu kada to čine dični SDP-ovci, a ako netko ukaže na očiglednu spredu SDP-a i Državnog odvjetništva onda je to politizacija pravosuđa.

Hrvatskoj javnosti javio se ovim povodom i sveučilišni profesor s neuobičajeno velikim brojem stanova, ocjenjujući postupak ministra unutarnjih poslova „neuobičajenim". Predsjednik Republike založio se ujedno za podrobno ispitivanje problema u sustavu. No, kako do sada i pored svoje visoke naobrazbe baš na području prava nositelj PravDe nije našao ništa neuobičajenoga u radu Državnog odvjetništva, treba sumnjati da će i ovo najnovije podrobno ispitivanje dati neke rezultate. Naime, sve ovo vrijeme predsjedniku Republike nije bilo ništa neobičnoga da slučaj s znanim potplaćenim hrvatskim dužnosnicima u aferi Daimler stoji u ladici Državnog odvjetnika. Predsjedniku Republike nema ništa neobičnog i u neučinkovitosti sustava u aferi Viktor Lenac ili aferi Tržnice Rijeka. Ili u aferama „Posmrtna pripomoć" i „Zlatica", kada već pričamo o predsjedniku.

Korupcija teško nagriza cjelokupno hrvatsko društvo, a primjere zlouporaba ovlasti i položaja može se naći na svakom koraku. Štoviše, hrvatski zakoni i propisi namjerno su tako napisani da ih je ako se bilo što želi konkretnog napraviti vrlo teško sve poštovati. Zakonski akti su brojni, nejasni i stalno se mijenjaju, a za njihova tumačenja potrebno je pratiti specijalizirane časopise. U takvim okolnostima Državno odvjetništvo vrlo je moćna institucija preko koje se mnoge može više ili manje pritisnuti, ili kada treba progledati im kroz prste. Zato biti državnim odvjetnikom u Hrvatskoj znači imati i prvorazrednu političku ulogu. Uostalom, u politički moć Državnog odvjetništva već smo se mogli uvjeriti pri suđenjima hrvatskim braniteljima i, s druge srane, potpunom pomanjkanju suđenja za zločine nad Hrvatima. Slična taktika sada se primjenjuje u odnosu na stranačku pripadnost. Procesuiraju se afere koje mogu naštetiti onome što se u Hrvatskoj zove desnica, dok se istovremeno SDP-ovci, HNS-ovci, IDS-ovci i ostali kukurikači tretiraju kao svete krave. I još bi se to dalo možda nekako izdržati da nam pri tome SDP-ovi dežurni moralisti stalno ne drže prodike o poštenju u politici i potrebi funkcioniranja pravne države. Ovako, ako je i od SDP-a, previše je.

M. M.