Vlada RHU ponedjeljak smo objavili već jedan osvrt dijelom potaknut sindikalnim referendumom. U njemu se uspjelo prikupljanje potpisa pripisuje sazreloj želji hrvatskoga društva da napokon i ono o nečemu stvarno odlučuje. No, kako svaka medalja ima dvije strane, naišli smo i na potpuno suprotna mišljenja po kojima je tako veliki broj prikupljenih potpisa znak kako hrvatski građani jednostavno nisu spremni odreći se komotnosti i sigurnosti državnih službi i općenito života na državnim jaslama. Drugim riječima, biranje između novog Zakona o radu kakvog predlaže Vlada, i raznih sadašnjih beneficija propisanih kolektivnim ugovorima, a koje često nisu opravdane produktivnošću i kompetentnošću, treba shvatiti kao biranje između dvije suštinski različite Hrvatske. One s kompetitivnom privredom kojoj barem deklarativno težimo, i stvarne sadašnje Hrvatske, s da ne kažemo dogovornom ekonomijom, gdje većina društva živi na račun produktivne manjine.

Jasno je da dok je sposobni i agilni dio društva s malim utjecajem na društvene tokove, a poduzetnički duh opterećen silnim nametima, Hrvatska ne može uhvatiti priključak s modernim gospodarstvima. Međutim, isto je tako jasno da zbog načina na koji Hrvatska funkcionira stezanje remena najviše odgovara stranom kapitalu, pa i raznim domaćim tajkunima, koji nemaju nikakvog osjećaja za socijalnu odgovornost, kao ni obvezu prema hrvatskim građanima. Već nebrojeno smo se puta uvjerili kako je krupnom kapitalu jedino u interesu zarada, dok do samih djelatnika drže kao do lanjskog snijega. Stoga se današnje kolektivne ugovore ne može gledati samo kao kočnicu bržeg hrvatskoga razvoja, već su ipak i svojevrsna zaštita od nezajažljivog eksploatiranja hrvatskoga radništva. Kako pomiriti zaštitu radnika i potrebu za fleksibilnijim tržištem rada sigurno nije jednostavno pitanje, pogotovo kada se uzme u obzir tko o tome odlučuje i tko u čije ime danas nastupa.

O temi sindikalnog referenduma zato treba govoriti i s aspekta motiva organizatora prikupljanja potpisa za njegovo raspisivanje. O tome vrlo rječito govori Ivica Šola, kolumnist Glasa Slavonije, čiji tekst prenosimo u nastavku. Osim što vrlo jasno razdvaja situaciju radnika u privatnom od one u javnom sektoru, o samim sindikalistima Šola piše vrlo kritično. S takvom intonacijom trebao bi se svatko složiti tko sindikalne vođe vidi kao dio upravljačke oligarhije što Hrvatsku jednostavno nije sposobna, a niti želi iskreno izvući iz krize. Uostalom, sindikalisti i ovih dana u raspravama oko zahtjeva za pokretanje referenduma koji je potpisalo više od 700.000 ljudi ostavljaju dojam političara koji pripadaju jednoj političkoj opciji, a ponajmanje se u njihovim izjavama osjeća želja i vizija za nekom boljom i pravednijom Hrvatskom. Ipak, dojma smo da nedvojbeno prisutnu želju hrvatskih ljudi, kako onih koji su potpisali tako i onih koji nisu potpisali zahtjev za pokretanjem referenduma, ne treba poistovjećivati s još jednom političkom uravnilovkom koja se upravo odigrava pred našim očima.

M. M.

 

 

Protiv Vlade, protiv sindikata: Za kapitalizam

Hrvatskom vlada divlji kapitalizam? Prije bi se reklo da vlada divlji sindikalizam. Stalno se, posebno u javnom sektoru, traži nešto nerealano, nešto što nije zarađeno. Nema ovdje nikakvog "divljeg kapitalizma", možda tek divlji statalizam, nešto između Marxa i Ludwiga von Misesa. Hrvatska je žrtva krupnog kapitala? Krupni kapital zaobilazi Hrvatsku u širokom luku. Kapital traži (pravnu) sigurnost i red, a ovdje vlada kaos i nered. Ovdje riječ profit zvuči kao psovka, riječ kapitalizam sinonim je za nepravdu i krađu, riječ tržište sinonim je moralne iskvarenosti i kulturalne imbecilnosti. Zato, upravo suprotno, u Hrvatsku gotovo nitko ne želi investirati zbog jednostavnog razloga: preskupo, prekomplicirano (nekompetentna državna birokracija).

Nepostojeći krupni kapital

Umišljamo si da nas krupni kapital eksploatira, a mi još nismo došli ni na razinu da budemo dostojni takvog prljavog pokušaja. Hrvatska je socijalna država? Nije, Hrvatska je parazitska država u kojoj najbolje prolaze gospoda poput Ozrena Matijaševića, Vilima Ribića, Spomenke Avberšek... koji su od plemenitih ideja kao što je solidarnost napravili osobni biznis i postali medijske zvijezde, što, da su ostali u struci, nikada ne bi uspjeli postići ovih 15 minuta slave sa showom zvanim referendum. Kao i mnogi sindikalni voždovi, inferiornost u struci kompenzirali su sindikalnim aktivizmom, pa primaju masne plaće s puno manje truda, žive u državnim ili sindikalnim stanovima, kupuju skupa građevinska zemljišta po Zagrebu... Zbog solidarnosti, shvaćene kao dobrotvorje tuđim novcem i dođosmo dovde. Ovaj referendum je nastavak toga mentaliteta i prakse. Tu su sindikati i Vlada isti, uzmi drugima i daj trećima, potencijalnim glasačima ili onima koji će plaćati članarinu i financirati sindikalni tajkunizam. Sada se pripadnici iste demagogije, kada je ponestalo (tuđeg) novca za bančenje, počeli svađati, optuživati. I harač je plod tako shvaćene "solidarnosti"; kada je državnoj birokraciji i javnom sektoru došla u pitanje isplata plaća, oderi po svima. No kada su desetci tisuća radnika u privatnom sektoru završavali i na ulici, nigdje solidarnosti. Socijalna država kakvu smo poznavali u drugoj polovini prošlog stoljeća propada i u EU, a njene štete tek se zbrajaju. Jedna je sigurna: delegirajući solidarnost kravi muzari zvanoj socijalna država, ubijena je individualna, obiteljska i društvena solidarnost i odgovornost. I to će zasigurno riješiti neki referendum. Sindikati štite prava radnika? Ma, dajte. Sindikati uljuljkavaju radnike i od toga jako dobro žive. Oni ne žele reći, na primjer, pravo na rad ne postoji. Zapravo, postoji: Možeš cio dan tucati kamen, ali ako taj kamen nitko neće kupiti, ako tržište (pardon, tržište je zlo) nema potrebe za tom vrstom proizvoda, možeš ga tucati stoljećima i ostvarivati svoje pravo.

Tucači kamena

Pravo na rad efektivno postoji kada se njime proizvede nešto za čim postoji potreba kod drugog koji je za to spreman platiti razumnu cijenu. Pravo na rad nastat će kada se hrvatski tucači kamena odluče na stalno učenje u uvjetima sve jezivije konkurencije, na prekvalifikacije, pa čekić, primjerice, pokušaju zamijeniti tastaturom, a sve to pokrenu i financijski pomognu, uz poslodavce, Vlada i sindikati. Nikakav "kolektivni ugovor" i deklarativno "pravo na rad" ili "pravednu plaću" neće spasiti tucače kamena od propasti. Vremena je malo: Bauk kruži Hrvatskom, bauk kapitalizma! (P.S. Ovaj tekst djelo je totalnog neznalice, koji jedino što zna jest plaćati poreze i ine namete, pa se, eto, drznuo upustiti u stvari o kojima pojma nema.)

Ivica Šola
Glas Slavonije

KOMENTARI ČITATELJA 

#1 referedum i kako ga izbjećiGuest 2010-07-07 00:25
ne znam otkuda sindikatima tolika uvjerenost da glasovi prikupljeni za održavanje referenduma već znače i rezultate samoga referenduma, Osobnom, ja sam potpisala zahtjev za održavanje, ali s namjerom da na samom referendumu glasam PROTIV sindikalnih zahtjeva za čuvanje svete krave. Kosorici u tom pogledu zamjeram uglavnom to što nema petlje početi s otpuštanjem min. 30% prekobrojnih ljudi u državnoj administraciji, već naprotiv ta birokracija svakim danom i dalje sve više buja (paradržavvne Agencije, fondovi, zaklade, instituti, ..sve to i dalje gomila umjetno zaposlene ispod žita).
Inače, gornji Šolin članak također, prema mom mišljenju, ne odgovara istini, jer RH, istina, nije zadnjih 10 godina isisao ''krupni kapital'', ali nas je zato isisao financijski kapital, gurajući nas sve dublje u dužničko ropstvo putem divljih kamata, konzumerizma, navlačenja na kojekakve 'špekulacije' dionicama, i kompletnim rezanjem grane malog i srednjeg poduzetništva, sve potpomognuto sumanutom poreznom politikom. Dokle god se ''više isplati'' ulagati u špekulacije i financijski inžinjering, a nikako se ne isplati ulagati u realni sektor, dotle će se sav nacionalni prihod prelijevati u strane financijske institucije.
Prijavi Administratoru
#2 Sve suprotno od Škegrinih mjera!Guest 2010-07-07 09:01
Hrvatska vlada i sindikati vode nesmiljeni medijski rat jedni protiv drugih, ali za račun trećih, hrvatska vlada za svoje briselske gospodare, a sindikalne vođe za SDP-e.

Kad bi se htjelo doista na pravi način raditi na izlasku iz duboke ekonomske krize u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo onda bi hrvatska vlada i sindikati mogli lako naći zajednički jezik, pa bi se primjerice mogli složiti oko minimuma mjera koje bi se mogle bez problema sprovesti ako bi bilo političke volje i želje da se radi za hrvatski interes, a ne za interes svojih gospodara iz Brisela, odnosno Iblerova trga.

Tako da bi umjesto 131 mjere za oporavak hrvatskog gospodarstva, koje je uvela hrvatska vlada po preporukama MMF-a, točnije naredbama, već samo 3 mjere koje bi se uvele, kad bi to naravno smjela i htjela uraditi hrvatska vlast, bile poticajne i pružale šansu za spas posrnulog hrvatskog gospodarstva i društva.

Prva mjera, osnivanje jedne jake hrvatske banke, preko koje bi se vršile sve proračunske transakcije, plaćanja, potraživanja, kreditiranja hrvatskog gospodarstva i isplate hrvatskih proračunskih korisnika.

Druga mjera, devizne rezerve od 10 milijardi eura staviti u opticaj za razvoj hrvatskog gospodarstva, a ne nikako držati kao zamrznuta sredstva u stranim bankama, koje nam te iste novce, te nekada naše banke, koje smo prethodno sanirali sa desetke milijardi kuna, a onda za milijardu kuna prodali-predali judeomasoneriji , sada nude po lihvarskim kamatama (koja sotonska prijevara, na koju svjesno pristaju naši veleizdajnici i njihovi savjetnici poput Škegre)

Treća mjera, raditi sve suprotno od onoga što nam savjetuje, bolje reći naređuje MMF-a i Svjetska banka.

Kad bi htio ovo sve izrečeno, sublimirati u jednoj rečenici, onda bih ponovio genijalnu misao dr. Slavka Kulića, «na tuđoj moći nema nam opstanka», odnosno, «na tuđoj moći se ne može graditi budućnost nas kao pojedinaca, obitelji i hrvatske države»!

Međutim, kad bi ove 3 mjere sprovela odnarođena hrvatska politička vrhuška, ne bi ni 3 dana sjedila u svojim foteljama, jer znaju da to ne smiju ni pomisliti, a kamoli uraditi. Naime, oni kojima vjerno služe (judeomasonerij a) i za čije interese zdušno rade, našli bi već načina da ih skinu sa vlasti na koju su ih i doveli!

Zato na sljedećim parlamentarnim izborima birajmo one koje će moći i smjeti sprovesti ove mjere, a to svakako nisu briselske stranke.
Prijavi Administratoru
#3 komunistički kapitalizamhugh grant 2010-07-07 09:37
Nadodao bih još i "komunistički kapitalizam" na onaj "divlji statalizam". Gospodin Šola je potpuno u pravu i nemam ništa dodati.PS Žao mi je što nismo mogli skupiti ovoliko potpisa za inicijativu More je kopno.
Prijavi Administratoru
#4 Sindikati, Seljaci, Tko je idući? A da nastupe zajedno.Branitelj 2010-07-07 11:11
Citat hugh grant:
Nadodao bih još i "komunistički kapitalizam" na onaj "divlji statalizam". Gospodin Šola je potpuno u pravu i nemam ništa dodati.PS Žao mi je što nismo mogli skupiti ovoliko potpisa za inicijativu More je kopno.

'More je Kopno' počela i odradila šačica entuzijasta iz Obiteljske stranke (njih 15 - 20) u samom začetku, da bi im se tokom akcije pridružilo još 300-tinjak povremenih i polu-organizira nih dragovoljaca. E sada usporedite postojeći sindikalni aparat i njihovu brojnost sa navedenim brojkama i brojem potpisa. Sve daljnje analize vama na volju!
Prijavi Administratoru
#5 Gospodarska krizaiGuest 2010-07-07 13:55
HRVATSKA IMA IZLAZA IZ MORALNE I GOSPODASRKE KRIZE .
Sporo ali se pokreću procesi promjena zahvaljujući znanstvenicima koji su se uključili u izradu i predstavljanje konkretnih programa za izlaz iz krize..
PROGRAMI GOSPODARSKE OBNOVE REPUBLIKE HRVATSKE
Koje objedinjuje i koordinira HRVATSKI SVEJTSKI SABOR do sada kompletirani programi:

• MEĐUNARODNI CENTAR MLADIH, koji se treba realizirati na prostoru od 200 km2 na području gradova Vrgorca i Makarske te susjednog grada Ljubuškog u B i H;
• PROGRAM GOSPODARSKE OBNOVE HRVATSKE,
• Program MEĐUNARODNI POSLOVNI CENTAR Karlovac,
• Program OLIMPIJADA KULTURE Osijek( 2012. god.)
• PROGRAM ZBRINJAVANJA OTPADOM u RH,
• PROGRAM ENERGETIKE u RH.
• PROGRAM EKOLOŠKE POLJOPRIVREDE

Do sada je prijavljeno ukupno 33 programa, a u procesu dovršetka nalazi se još 5 programa koji će biti kompletirani ovih dana. Ukupna aproksimativna procjena investicija, za 33 programa, procjenjuje se na iznos cca. 100 milijardi EUR-a, čime se otvara 400.000 novih proizvodnih radnih mjesta. Do sada su osigurana investicijska sredstva u iznosu cca. 50 milijardi EUR-a. Najveći dio sredstva odnosi se na Program tranzita robe preko Hrvatske u međunarodnom javnom prometu i „Hrvatsku Svjetsku Banku“ na koje otpada cca. 60 milijardi EUR-a, a za ostale investicije preostaje cca. 40 milijardi EUR-a. Akcent današnjeg Znanstvenog skupa biti će prometni pravci i program „Hrvatske Svjetske Banke“, „Olimpijada kulture“, koja se organizira u Hrvatskoj 2012. godine te „Međunarodni Poslovni centar Karlovac“.

Program INTERIM čiji je naručitelj Europska komisija.
Nedavno istaknuta „Strategija razvoja“, s kojom je Vlada izašla u javnost, ne može poslužiti za raspravu o strateškim programima i projektima, a još manje za poduzimanje konkretnih strateških poteza.
Isto tako ni znanost ni struka nisu još ponudili niti jedan konkretni smjer i PROGRAM ZA IZLAZAK IZ GOSPODARSKE I MORALNE KRIZE. Svi nude nekakve nove načine oporezivanja plaća, mirovina, ukidanje državnih poticaja, subvencija, smanjivanje TV pretplate itd., a nitko ni riječi o konkretnim programima i projektima, koji će osigurati:

1. Pokretanje velikih investicijskih radova
2. Otvaranje velikog boja novih proizvodnih radnih mjesta
3. Pokretanje razvoja malog i srednjeg poduzetništva
4. Značajno povećavanje – porast BDP i životnog (potrošačkog) standarda
5. Sustavno i dugoročno povećavanje izvoza i relativno smanjivanje uvoza, itd.

Jedno od najgorih mogućih rješenja predstavlja čekanje katastrofe – „grčkog sindroma“ –

Hrvatski razvojni resursi iznose oko 56 milijardi EUR-a, koji se mogu koristiti za strateško-gospo darski razvoj, kroz strateško partnerstvo, što znači bez novih zaduživanja države i bez prodaje milimetra hrvatske grude.
Danas Republika Hrvatska ima samo dva izravna specifična strateška resursa s kojima može izaći na svjetsko tržište FDI (Foreign Direct Investments) – izravnih inozemnih ulaganja, a to su:
- Međunarodni javni promet sa pripadajućim ekonomskim multiplikatorima
- Strateška poljoprivredna proizvodnja ekološki održivih živežnih namirnica i njihov pretežiti izvoz preko cjelogodišnjeg turizma, za što postoje izvrsni prirodni resursi.

U ovom trenutku postoji konkretni interes velikih svjetskih ulagača u razvoj međunarodnog javnog prometa, a sasvim konkretno radi se o slijedećim strateškim projektima iz PROGRAMA RAZVOJA PROMETNO-GOSPOD ARSKOG SUSTAVA:
1. Izgradnja nizinske, dvokolosiječne i elektrificirane željezničke pruge Rijeka – Zagreb – Botovo.
2. Izgradnja matičnog kontejnerskog terminala „Zagrebačko pristanište“.
3. Izgradnja velikog poslovno-logist ičkog čvorišta „Miklavlje“.
4. Razvoj “Međunarodnog poslovnog centra Karlovac”
5. Izgradnja mreže željezničkih pruga između lučkih terminala i logističkih čvorišta za unutarnji (interni) prijevoz kontejnera po strogom normativu matičnih brodova od 75 TEU/h
- Priprema izgradnje novog matičnog terminala „Omišalj“ na otoku Krku.
- Izgradnja novog željezničko-ces tovnog mosta kopno – otok Krk.
- Izgradnja novog ranžirnog kolodvora „Kraljevica“.
- Izgradnja IMONODE željezničke pruge Rijeka – Koper – Trieste
- Izgradnja plovnog kanala Dunav – Sava (Vukovar – Šamac)
- Izgradnja konsolidacijsko g strateškog čvorišta „Rugvica“ kod Zagreba – Karlovca.

Za projekte od 1. – 5. postoji neupitni strateški interes Europske unije, koja je čak izdala specijalni Certifikat, kojim jamči svojim poduzetnicima za uloženi kapital u njihovu realizaciju, Kine čiji je Parlament donio odluku o ulaganju 10 milijardi USD, te pisma namjere čak 11 najvećih svjetskih brodskih kompanija, koje kontroliraju više od 2/3 svjetskog kontejnerskog prometa i koje imaju bogato iskustvo u FDI ulaganjima u funkciju međunarodnog javnog prometa:

1. „Hutchinson Port Holding“ – Vode luku u Hong Kongu, više od 30.000 zaposlenih. Operater i developer u 50 luka u 25 zemalja diljem svijeta. Prošle godine servisirali 65,3 milijuna TEU-a i ostvarili udio od 20% u svjetskom kontejnerskom transportu morem.
2. „PSA Singapore Terminals“ – Vode luku u Singapuru, oko 6.000 zaposlenih. Investicije u 28 projekata u lukama u 16 zemalja. Prošle godine ostvarili 25,14 milijuna TEU-a samo u Singapuru, a globalno ukupno 56,93 milijuna TEU-a. Nude uslugu više od 200 pomorskih linija i vezu sa 600 luka u 123 zemlje.
3. „APM Terminals“ – Dio su „Maersk“ grupacije, imaju oko 18.000 zaposlenika i 50 terminala u 34 zemlje, između ostalog u luci Rotterdam. Ostvaruju promet od 31 milijun TEU-a, te zauzimaju jedno od vodećih mjesta u svijetu u pomorstvu i logistiki.
4. „Dubai Ports World“ – Oko 30.000 zaposlenih, 49 terminala i još 12 u razvoju u 31 zemlji svijeta. Prošle godine ostvaren promet od 43,4 milijuna TEU. Očekuju rast prometa do 95 milijuna tona u idućih 10 godina zbog niza razvojnih projekata u Indiji, Kini i Bliskom istoku.
5. „Hamburger Hafen und Logistik AG“ – Vlasništvo grada Hamburga, imaju oko 5.000 zaposlenika i slave 125 godina postojanja, te osim u Hamburgu imaju terminal u ukrajinskoj Odessi na Crnom moru. Prošle godine ostvarili 4,9 milijuna TEU-a.
6. „T.O. Delta“ S.p.A. (Evergreen Group) – Sjedište u Veneciji, dio su Evergreen grupacije koja ima oko 18.000 zaposlenih i predstavlja jednog od najvećih svjetskih brodara sa više od 150 brodova u floti.
7. „International Container Services Inc.“ – Sjedište u Manili na Filipinima, posjeduju i upravljaju sa 18 terminala u 13 zemalja. Promet prošle godine iznosio 3,55 milijuna TEU-a. Između ostalog imaju terminale u Brazilu, Poljskoj, Indoneziji, Japanu, Ekvadoru, Magadaskaru.
8. „Overseas Port Management“ – Trenutno upravljaju sa kontejnerskim terminalima luke Aden u Jemenu, gdje je ostvareno 350.824 TEU-a, te luke Bandar Abbas u Iranu (1,4 milijuna TEU-a).
9. „Mariner Corporation Limited“ – Globalni fond koji se primarno angažira i pojavljuje u razvoju projekata i upravljanju.
10. „Dragados“ – Oko 9.000 zaposlenih, veliko iskustvo u gradnji offshore platformi. Dio su španjolske ACS grupacije, čiji je direktor Florentino Perez, aktualni predsjednik nogometnog kluba Real Madrida.
11. „TCB Group“ – Vodeći španjolski lučki operater. Imaju terminal u Barceloni i nizu drugih španjolskih luka, te na Kubi, Brazilu i Meksiku.
Na kraju pozvani su sudionici Skupa da pridonesu boljitku Hrvatske bilo intelektualno, fizički ili financijski, s napomenom da je vrijeme za zajedništvo, za odgovornost kako za sadašnje tako i za buduće generacije. Odgovornost za opće dobro koje mora biti iznad osobnog interesa. Bez općeg dobra nema ni pojedinačnog dobra, osim kod pojedinaca koji osobni interes stavljaju iznad općeg. Privremeno oni dobivaju, a dugoročno sijeku granu na kojoj sjede.
Detalji na www.hssd.hr
Koordina tor Niko Šoljak prof. ing.
Prijavi Administratoru

Budući da je trenutačno dopušteno komentiranje samo registriranim korisnicima, molimo sve one koji žele komentirati da se, ako već nisu, najprije registriraju na Portalu kako bi dobili svoje korisničko ime zaštićeno lozinkom. Tri jednostavna koraka za registraciju objašnjena su ovdje, a u slučaju poteškoća dovoljno je javiti se Administratoru.

Prijava/odjava s Portala Hrvatskoga kulturnog vijeća

Zadnje vijesti

Zadnji komentari

Najave

  • 1
  • 2
30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu 30. svibnja - Misa za poginule branitelje na Medvedgradu Povodom ustanovljenja prvog višestranački izabranog Hrvatskog Državnog Sabora i nekadašnjeg Dana Hrvatske Državnosti te dana branitelja grada Zagreba, u srijedu... Više...
28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru 28. svibnja - Predstavljanje knjige Damira Borovčaka u Zadru U ponedjeljak, 28. svibnja u Nadbiskupskom sjemeništu Zmajević u Zadru s početkom u 19,00 sati održat će se predstavljanje knjige Damira Borovčaka «Gvozdansko –... Više...

Tko je na vezi?

  • Boljunac
  • MIJO F
  • Otto84
  • SJENA
  • 4 korisnika
  • 74 gostiju

Uvjeti korištenja

Portal HKV-a

Izvorni prilozi objavljeni na ovom portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje imena autora, odnosno izvora.

Licenca GNU

Naša udruga

Hrvatsko kulturno vijeće

HKV djeluje od 2006. i nezavisna je udruga građana s više od 1300 članova, mahom hrvatskih intelektualaca.

Kontakti

Stranice članova

Učlani se i predstavi

Članovi naše udruge ugledni su intelektualci, umjetnici, književnici, političari, novinari, poslovni ljudi i studenti. Predstavite se i vi!

Članovi

Izbor publikacija

Izaberi, pročitaj, preporuči

U pripremi imamo cijeli niz zanimljivih publikacija koje će se moći naručiti preko Portala. Rado ćemo poslušati i vaše preporuke.

Trenutna ponuda

Prijava na Portal