A zašto bi SDP trebao dobiti izbore u Zagrebu?

Nedavni unutarstranački izbori SDP-ovaca u Zagrebu opet su u prvi plan izbacili pitanje kako će se stvari razvijati do i nakon odlaska Milana Bandića. Većina promatrača uopće ne dvoji kako glavnu i jedinu riječ po tom pitanju ima upravo SDP, donedavno Bandićeva matična stranka, pa se već govori o SDP-ovom organiziranju referenduma kojim bi sadašnji gradonačelnik s malo još stvarne vlasti trebao biti napokon smijenjen. Ipak, nekako se preskače činjenica da grad Zagreb po prirodi stvari ni po čemu ne bi trebao biti isključivo SDP-ovo leno, već da bi na vlast mogle računati i druge stranke, počevši od HDZ-a, ako baš hoćete. Zapravo, pomalo zvuči nevjerojatno da se stranka koja Zagrebom vlada već deset godina, pri čemu su gradski dugovi jednako kao i broj afera postali astronomski, danas percipira kao jedina realna opcija za formiranje nove vlasti nakon još jednog kruga izbora. Što se radi u drugim strankama?

Jaka osoba koja je obilježila grad Zagreb kao gradonačelnica prije dolaska SDP-a i Milana Bandića na vlast i danas sjedi u Vladi Republike Hrvatske. Radi se o ministrici Marini Matulović Dropulić, čija je cijela politička karijera vezana uz građevinske poslove, počevši tamo još od 1985. godine kada je zasjela u fotelju predsjednice Komiteta za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove Grada Zagreba. Danas je ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, dakle nije se nimalo udaljila od svoga početnog resora, pa ne treba sumnjati da i danas jako dobro zna što se i kako gradi u gradu Zagrebu.

A za znati što i kako se gradi u gradu Zagrebu dovoljno je primjerice pogledati ono što je ostalo od šumskog pojasa na elitnim zagrebačkim lokacijama, da bi se ujedno shvatilo i kolike su se vrtoglave zarade tamo zavrtjele. Zaštita okoliša, koja je u imenu ministarstva Marine Matulović Dropulić, bila je pri tome svima zadnja rupa na svirali. Zašto to spominjemo? Spominjemo to kao ilustraciju da u trenutnoj političkoj konstalaciji svi mogu profitirati, neovisno na kojoj su formalno poziciji unutar vlasti, samo dok jesu na vlasti.

Sve to skupa može objasniti činjenicu zašto je već deset godina HDZ u gradu Zagrebu u potpunom pasivnom položaju. Nije da nema Zagrepčana koji ne bi rado glasovali za HDZ-ove kadrove. Ima, naravno, samo im se ništa ne nudi. Da je umjesto Jasena Mesića, posuđenog iz Biškupićevog ministarstva kulture, za predsjednika zagrebačke podružnice izabran netko tko nije klonirani predstavnik politički beskičmene HDZ-ove vrhuške stvari bi u Zagrebu danas sigurno stajale drugačije.

Zamislimo zato situaciju da je na čelu zagrebačkog HDZ-a neki bivši branitelj, i ujedno bivši student zagrebačkog sveučilišta, bez korupcijskih mrlja u svom životopisu. Nacionalno svjestan, a opet dovoljno moderan da to iskaže na lako razumljiv i prihvatljiv način. Čovjek koji cijeni i poznaje svoje birače i ne shvaća ih samo kao ljude koje treba varati i iskoristiti. Zamislimo osobu koju ne bi svi doživljavali kao pijuna, već kao mlađeg čovjeka s ambicijom da nešto stvarno i napravi. I da ima stranačku infrastrukturu HDZ-a iza sebe, da to može ostvariti. Bi li se u takvim okolnostima već sada kada izbori još nisu ni raspisani znao pobjednik u gradu Zagrebu?

M. M.