Krivo!

 

Ivo JosipovićČitajući komentare prošli tjedan na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća zapeo mi je za oko jedan koji se bavio Haaškim sudom. Iz njega mi je postalo jasno kako se elementarne stvari u kronologiji rada Haaškog suda ne znaju čak i kod nekih naših čitatelja, pored svih održanih stručnih skupova HKV-a i pored svih napisanih članaka na ovu temu, kojih na našem Portalu ima u stotinama. U spomenutom komentaru čitatelja, koji me ponukao na ovo reagiranje, raspravlja se pitanje nadležnosti Haaškog suda nad operacijama „Bljesak“ i „Oluja“, i zaključuje kako se nakon pristanka na njegovo osnivanje nije moglo više ničim utjecati na njegove nadležnosti, budući da je Haaški sud kao međunarodna institucija iznad hrvatskih zakona. Drugim riječima, može se zaključiti kako je politika koja se vodila od 2000. godine prema Haaškom sudu proizlazila ponajviše iz manjka izbora, a ne iz izdajničkih i podaničkih koraka. Eh, da, kamo sreće za naše političke predstavnike od 2000. pa do danas kada bi to bilo točno, ali nije. Teza je kriva, pogrješna, netočna, i jednostavno na ovom Portalu ne prolazi. Možda drugi i treći predsjednik Republike Hrvatske duguju svoj politički uspjeh upravo krivotvorinama uloga koje su imali u haaškim zavrzlamama, ali mi ne dugujemo nikome ništa.

Repetitio mater studiorum est

Pitanje nadležnosti Haaškog suda pojavilo se prije smrti prvoga hrvatskoga predsjednika, pa zbog toga možemo lako argumentirati da se moglo i drugačije. Naime, Republika je Hrvatska kasnih devedesetih vodila spor na Haaškom sudu oko toga može li on biti nadležan za akcije Hrvatske vojske i policije kada nije postojao međunarodni sukob. To što se u međuvremenu uloga Haaškog suda potpuno promijenila u odnosu na premise na kojima je osnovan ne mijenja na činjenici kako su akcije „Bljesak“ i „Oluja“ bile obračun s domaćim srpskim teroristima u samoproglašenoj republici Srpskoj Krajini na teritoriju Republike Hrvatske. Rat u Hrvatskoj bio je međunarodni sukob dok je JNA pustošila Vukovarom, za što, istina, ne postoji ni jedna pravomoćna presuda Haaškog suda koja bi to izrijekom potvrdila, ali 1995. godine JNA i Slobodan Milošević već su odavno bili digli ruke od izravnog vojnog sukobljavanja s Hrvatskom vojskom unutar međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Zato se 1995. godine nije vodio međunarodni vojni sukob nego su poduzete vojno-redarstvene akcije kojima je na teritoriju naše zemlje ponovno uspostavljen ustavno-pravni poredak - ni manje, ni više.

Ivica RačanOdluka Haaškog suda po kojem bi on bio nadležan za „Oluju“ i „Bljesak“ predstavljala bi presedan s mogućim dalekosežnim posljedicama za međunarodno pravo. Naime, takvim presedanom otvorila bi se mogućnost da sve buduće vojne i redarstvene akcije nekih zemalja kojima one rješavaju svoje unutarnje probleme potpadnu pod nadležnost nekog ad hoc osnovanog ili stalnog međunarodnog suda, čime bi se onda širom otvorila vrata političkim pritiscima i ucjenama u već ionako složenim međunarodnim odnosima. Na tako što malo tko bi na ovom svijetu pristao, da ne govorimo o vladama velik zemalja sa stoljetnim iskustvom u međunarodnim, unutarnjim, i svim drugim sukobima, ratovima, agresijama, invazijama, preventivnim udarima, intervencijama i humanitarnim krizama. Zato se pitanje nadležnosti Haaškog suda dugo povlačilo, pa je na koncu 1. rujna 1999. godine Republika Hrvatska obratila Vijeću sigurnosti za mišljenje, kao tijelu koje je i osnovalo Haaški sud rezolucijom broj 827.

Odgovor na ovaj upit hrvatske Države nikada nije došao jer to promjenom vlasti riješeno drugačije. Izvršnu vlast je nakon smrti predsjednika Franje Tuđmana preuzeo Ivica Račan, pod čijom je koalicijskom Vladom u Saboru izglasovana kao politički čin famozna rezolucija kojom hrvatska samoinicijativno proširuje nadležnost Haaškog suda nad „Olujom“ i „Bljeskom“. S pravne strane problem je riješen „zaboravljanjem“ hrvatskoga upita Vijeću sigurnosti, i obračun s temeljima moderne hrvatske države mogao je početi. Do kuda nas je to dovelo najbolje govori činjenica da je sada krivica što haaško Tužiteljstvo nema "ključne dokaze" u obliku izmišljenih topničkih dnevnika prebacuje na hrvatske časnike, pa im Karamarkova policija upada s dugim cijevima u stanove i obiteljske kuće. Ne u želji da se nešto nađe kada svi znaju da toga nema, nego da se ovakvim potragama dade posredno za pravo tvrdnjama da su dnevnici postojali, da su inkriminirajući i zato skriveni ili uništeni, odnosno da je pretjeranog granatiranja Knina bilo makar se to na samom gradu nikada nije moglo vidjeti. Jedino što je u Kninu 1995. do temelja bilo porušeno je katolička Crkva, ali koga to u ovim haaškim farsama zanima, zar ne?

Diplomski ispit

Ivan ŠimonovićPortal hrvatskoga kulturnog vijeća skupio je mnoštvo pisanoga materijala relevantnog za ozbiljnu studiju vezanu uz haaška ročišta, koji mogu biti zanimljivi svakom pedantnijem studentu prava, povijesti ili političkih znanosti. Već niz članaka pod naslovom “Kriminalne radnje haaški dužnosnika“, pisanih bez posebnog pravničkog predznanja, ali slijedeći zdrav razum, dovoljni su za raskrinkavanje pravne nedosljednosti Haaškog suda, dokazivanje prekrajanja optužnice za Vukovar, uplitanja politike u sudski proces koji se vodi pod autoritetom Vijeća sigurnosti, kao i rasvjetljavanje uloge lokalnih čimbenika u političkom pasiviziranju i rastrojavanju jedne nacije. Općenito, tema je bogata i vrijedna, pogotovo ako joj se pristupi ozbiljno i argumentirano.

No, to bi značilo, primjerice, da na zagrebačkom Pravnom fakultetu profesori svoje studente podučavaju kako se hrvatska Država i njezini interesi mogu pravno zaštiti od vanjskih pritisaka, umjesto da recimo jedna od perjanica toga fakulteta prof. dr. sc. Ivo Josipović svoju stručnu i puno uspješniju političku karijeru izgradi tumačeći hrvatskoj javnosti kako se mora bespogovorno surađivati s Haaškim sudom. No, tada prof. dr. sc. Ivo Josipović ne bi postao trećim hrvatskim predsjednikom, već bi bio dobar sveučilišni profesor koji našu mladost priprema da jednom preuzme i vodi hrvatsku Državu slično kao što se to radi u zrelim zemljama zapadnih demokracija. Ovako državu kao za nagradu za svoje haaške zasluge, slično kao i Mesić prije njega, sada vodi on, njegov dobar prijatelj, kolega i istomišljenik je ministar pravosuđa, a mi naravno možemo pisati što hoćemo - među studentima Pravnog fakulteta će njihova sigurno biti zadnja. Međutim, ne i na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća.

M. M.

Pon, 16-12-2019, 05:24:34

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)1/481-0047

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.