HDZ-ova vrhuška

Kada razmišljamo o postignutom na zadnjim, predzadnjim i predpredzadnjim predsjedničkim izborima onda nam prva pada na pamet HDZ-ova vrhuška i njezin doprinos današnjem stanju u Hrvatskoj. Naime, ponajviše upravo njezinom zaslugom danas na političkoj sceni više ne postoji ni jedna jača državotvorna opcija. Zato je za bilo kakve ozbiljnije promjene u Republici Hrvatskoj potrebno krenuti ispočetka, od nule. No, za razliku od osamdesetih, kada se širom otvarao prostor za stranačko udruživanje, danas je hrvatska politička scena dobrim dijelom zasićena brojnim već osnovanim strankama pa je u neku ruku zadaća stvaranja nove stranke teža nego u doba prelaska na višestranački sustav. Druga mogućnost je promjena HDZ-ove politike, ali onda se postavlja pitanje kako to provesti sa sadašnjim HDZ-ovim vodstvom?

Što reći primjerice o Vladimiru Šeksu, kada je on, kako je pred neki tjedan posvjedočio Dražen Budiša, već na predsjedničkim izborima 2000. godine zdušno agitirao za Mesića? Pada li nekom na pamet što je 2000., od kada HDZ nije pod vodstvom Franje Tuđmana, spomenuti Vladimir Šeks dobroga napravio za Hrvatsku? Nakon što ode s hrvatske političke pozornice - "Identificirati, locirati, uhititi, transferirati"? - vjerojatno će biti jedina rečenica po kojoj će ga se itko sjećati. Da li ju je izrekao kako bi stekao bolju poziciju u očima stranih čimbenika ili ju je izrekao samo zbog doživljavanja samog sebe kao velikog političara uopće nije važno. Radi se samo o jednoj kockici u mozaiku politike HDZ-a od kada ga više ne vodi Prvi hrvatski predsjednik.

Na dan prvoga kruga zadnjih predsjedničkih izbora razgovarali smo s nekim HDZ-ovim aktivistima o tome kako se nekada sat prije službenih objava točno znalo kroz dojave s terena kakvi su rezultati izbora. Međutim, na dan 1. kruga predsjedničkih izbora 2009. godine u 23 sata navečer u HDZ-u se nije znalo ništa. Uostalom, da bi se prije izbornog dana uvjerilo kako je HDZ ušao u predsjedničku kampanju dovoljno je bilo pogledati nepismeno nadrljani predizborni letak Andrije Hebranga. Ili u svibnju pročitati naše predviđanje da će HDZ-ov kandidat za još jedan poraz u utrci za predsjednika biti upravo on.

Nakon HDZ-ovog dolaska na vlast 2003. godine Račanove čistke u policiji, vojci, HRT-u, diplomaciji - i da ne nabrajamo dalje - postale su trajne. Raskorak između obećanja na splitskoj Rivi i stvarnosti bio je toliki da se činilo kako će HDZ sigurno izgubiti vlast na parlamentarnim izborima. Onda se uoči tih izbora HSP naprasito raspao, odlaskom više njegovih utjecajnih članova, pa se nezadovoljni glasači HDZ-a više nisu mogli usmjeriti prema toj stranci. Štoviše, vjerojatno i zbog dojma kojeg je ostavio Zoran Milanović, HSP-ovi glasovi su se prelili HDZ-u u dovoljnoj mjeri da je ova stranka ipak dobila priliku po drugi puta za redom sastaviti Vladu i nastaviti po starom.

Međutim, o uspješnosti HDZ Vlade u dva mandata najbolje govori naprasito povlačenje njezina predsjednika iz politike sredinom prošle godine. Bez objašnjenja, Sanader je napustio brod s kojim više nije vladao ni toliko da može zaštititi svoju političku funkciju, ma koliko formalno moćna bila. No, to na žalost nije izazvalo bilo kakve promjene na bolje ili ozbiljnije prestrojavanje u HDZ-u. Tako glasačko tijelo koje pokriva nekada najjača hrvatska stranka ni danas nema prilike izabrati novi politički pravac jednako kao i za vrijeme Ive Sanadera.

Šest mjeseci od kada je Jadranka Kosor na njezinom čelu, ima se sve više dojam da ona vodi tek tehničku Vladu. Ustaljena Sanaderova praksa bespogovornog popuštanja stranim čimbenicima samo je do kraja proširena i na domaći teren. Vlada Jadranke Kosor predlaže zakone i donosi odluke koje kao da su izašle iz radionice SDP-a, a s novoizabranim SDP-ovim predsjednikom suglasje je na takvoj razini da bi svatko pomislilo kako ga je predložio HDZ. Strah nas je i pomisliti kako će završiti nova kadrovska križaljka na HRT-u, kada su Ivo Josipović i Žarko Puhovski već i do sada bili najdraži gosti. Istovremeno, dok se iz Vlade obećava kako u obračunu s korupcijom neće biti nedodirljivih, najavljuje se i kako će Mladen Bajić, kao da nije jedan od najodgovornijih za današnje stanje, dobiti još jedan mandat. Ministru Šimonoviću, pak, koji samo gleda kako povući tužbu Hrvatske protiv Srbije za genocid trebali bi vjerovati kako će on izvesti hrvatsko pravosuđe na pravi put?

Netko će reći kako HDZ-ovo vodstvo na čelu s Jadrankom Kosor samo kupuje vrijeme. Da, vjerojatno je tako, ali ostaje pitanje za što ga kupuje? Jer na osnovu svega do sada viđenoga bojimo se da je odgovor vrlo jednostavan - za sebe, za HDZ-ovu vrhušku - u zamjenu za potpunu demobilizaciju i pasivizaciju državotvornih ideja i ljudi.

M. M.