Hrvatska ima šanse

U trenutku pisanja ovoga teksta traje glasovanje u Republici Hrvatskoj, ali za ono što treba jasno i glasno reći vezano uz ove predsjedničke izbore postotci koje će pojedini kandidati danas osvojiti su potpuno nevažni. Naime, neovisno koliko ćemo biti zadovoljni s ishodom glasovanja, ovi izbori bili su slobodni tek u smislu da je svatko mogao na glasačkom mjestu zaokružiti koga hoće. U svim drugim aspektima koji nam padaju na pamet, nedjeljni izbori bili su manipulirani i upravljani još od početka pretkampanje.

U prvom redu treba izdvojiti sramotnu ulogu medija koji su potpuno otvoreno promicali četiri-pet kandidata vladajućih struktura, kršeći tako izravno zakonske odredbe o potrebi ravnopravne izborne utrke. I sve se to događalo naočigled Državnog izbornog povjerenstva koje ništa nije poduzelo kako bi se ispravio ovaj neravnopravni tretman kandidata. No, može se reći i kako od medija zapravo ništa novoga nismo doživjeli. Prešućivanje, manipulacije, lažne konstrukcije i poluinformacije - osim časnih iznimaka - konstanta su hrvatskoga novinarstva već godinama. Na temelju ove kampanje može se tek zaključiti kako je proces političkog svrstavanja na hrvatskoj medijskoj sceni došao do kraja i kako slobodno i objektivno novinarstvo u vodećim hrvatskim medijima više ne postoji. Članci se naručuju, a istina se piše samo u dijelu kada on nekom odgovara.

Kampanja za ove predsjedničke izbore pokazala je još nekoliko stvari. Krenimo od one bolje - a ta je da detuđmanizacija slomljena, dobrim dijelom iz zbog same kandidature sina prvoga hrvatskog predsjednika prof. dr. Miroslava Tuđmana. Ljudima je vladajućih struktura dosta, a priča o tome kako je za sve zlo u Hrvatskoj kriva privatizacija devedesetih više ne prolazi. Zna se da je astronomski dug nastao iza 2000. godine i zna se da je glavnina obiteljskog srebra rasprodana isto tako iza 2000. godine. Zna se kada su banke otišle u strane ruke i koliko su danas skupi krediti. Povijesnu ulogu prvoga hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana, osim nekolicine najekstremnijih jugokolonaša, više nitko javno ne spori. Štoviše, deseta obljetnica njegove smrti obilježena je na posebno svečani način u mnogim crkvama, a HRT je prikazao dvosatni dokumentarni film o Franji Tuđmanu koji je i najveće skeptike mogao uvjeriti u ispravnost njegovog glavnog političkog cilja, a to je samostalna i nezavisna hrvatska država u punom smislu tih riječi. U tih dva sata trajanja dokumentarnog filma ime Franje Tuđmana na Državnoj televiziji čuli smo više puta nego u svih zadnjih deset godina zajedno.

S druge strane, najlošija stvar koju su ovi izbori zorno pokazali je ta da hrvatska danas funkcionira u prvom redu kao kolonija, a ne kao samostalna država. Institucije sustava kao da više ni ne postoje. Usred kampanje smjenjuje se vodstvo Državne televizije a da nitko više ni ne primjećuje koliko se to kosi s praksom u demokratskim zapadnim državama. Glavna urednica informativnog programa ima toliko utjecaja na program da jedino što može javno je obznaniti kako je bila protiv navjerojatne odluke o prikazivanju završnog televizijskog sučeljavanja predsjedničkih kandidata oko 22 sata. A kada smo već kod završnog sučeljavanja, dio predsjedničkih kandidata bezočno je mogao lagati u oči javnosti o troškovima svoje kampanje znajući da zbog toga nitko ne će reagirati, a kamoli izbaciti ih iz predsjedničke utrke. O neprofesionalnostima i bahatostima Zorana Šprajca u zadnjem božićnom Dnevniku prije predizborne šutnje ili onima koje vladaju na komercijalnim televizijama u stranom vlasništvu bolje da ni ne govorimo ovom prilikom.

No, možda i najvažnije od svega ovdje za reći je da kampanja kojoj smo bili svjedoci pokazala kako u Hrvatskoj postoji stvarna politička alternativa današnjim strukturama i da za razliku od tih struktura ova alternativa može samo jačati. Medijski favorizirani kandidati pokazali su se u rijetkim izravnim polemikama potpuno inferiorni medijski sabotiranim kandidatima. I zato, neovisno kakvi će biti rezultati nedjeljnih izbora, već sada se može sa sigurnošću tvrditi da Hrvatska ima šanse i da apsolutno treba nastaviti politički djelovati kao oporba današnjoj političkoj oligarhiji .

M. M.