Koliko euroskeptika piše u Večernjem listu?

Negdje između svih izvještaja o aferama koje danas potresaju Hrvatsku, moglo se čuti kako nekada najprodavanijim dnevnim novinama Večernjem listu slijedi reorganizacija. A što bi ta reorganizacija mogla biti nije teško pogoditi, toliko smo već naučili od stranih gazda. Otpuštanja. Što će Austrijancima hrvatski novinari, kada se s nekoliko slika bikinija europskih trendseterica može zamijeniti koliko god hoćeš kartica novinarskog teksta. Uostalom, nisu li najprodavanije novine u Hrvatskoj, upravo Styrijina 24sata, pokazale kako za ono što se želi Hrvatima danas prodati na papiru i ne treba puno truda.

Nakon što se otkazalo prvo Hini, na red su došle i vlastite redakcije. Manjak vijesti i novinara menadžment će već lako zamijeniti. Kako to obično biva, najvjerojatnije onim što se u teoriji i praksi današnjeg marketinga naziva promjenom vizualnog identiteta. Štoviše, promjenu vizualnog identiteta internetskih stranica Večernjeg lista već smo imali nedavno priliku vidjeti. Zbog te promjene sve češće u prvom odabiru posežemo za elektroničkim izdanjem kroatoskeptičnih novina koje uređuje Mladen Pleše, EPH-ova akvizicija iz umalo propale Slobodne Dalmacije. Ali, što mi znamo, valjda je sada vecernji.hr puno bolji. Demonstracija dostignuća internetskih tehnologija, s puno brzo izmjenjujućih slika i malo zamarajućeg teksta. Istina, nema sumnje da će se i tamošnji strani vlasnici primiti prije ili kasnije otpuštanja novinara, ispričavamo se, promjene vizualnog identiteta Jutarnjeg lista, ali dok traje - traje. Barem znaš koju rubriku i novinara čitaš.

U Večernjem listu, zbog svih ovih zbivanja je u najavi opći štrajk. Neposredan povod je otpuštanje petorice radnika pod izlikom da su tehnološki višak, a svima je sada jasno da se na tome ne će stati. A mi ćemo se ovom prilikom sjetiti novinara, koji je gotovo četiri godine pisao kolumnu u Večernjem listu, i koja je unatoč velikoj popularnosti početkom godine naprasno ukinuta. Nije li ovaj otkaz bio alarm za uzbunu da svatko može biti tehnološkim viškom, pa makar spadao u najčitanije? Bio je, ali nismo zabilježili niti jedan prosvjed novinarskog ceha protiv povrede elementarne logike novinarstva. Politički su razlozi spomenutom hrvatskom cehu bili očigledno dovoljno opravdani da preskoči neugodnost s još jednim otkazom na "desnom" krilu. Ali rezao se kruh s lijeva ili desna, na kraju se dođe i do sredine.

U jednom od nedavnih članaka Večernjakov kolumnist Milan Ivkošić pozabavio se zgodnim aspektom ustavnih promjena o kojima inače nema puno riječi. Naime, razlozi zbog kojih se manipulira Ustavom i namješta referendum za pristupanje Europskoj uniji su očigledni. Politička elita se boji da joj narod ne će oprostiti što je sve radila pod sloganom "Europska unija nema alternative", pa će nakon ustavnih promjena za pristupanje plavoj zastavi sa žutim petokrakama biti dovoljno "Da" jedne četvrtine Hrvata. Stoga Ivkošić dobro pita i odgovara "a gdje su u Hrvatskom saboru predstavnici, zastupnici tolikog silnog broja euroskeptika kojih se politička elita boji? Nema ni jednoga!"

A mi ćemo pitati gdje su predstavnici tolikoga silnog broja euroskeptika u Večernjem listu? U svakom slučaju slabo se čuju. Jer, ne će netko valjda pisati da nam ne trebaju strane gazde i da možemo imati svoje novine. I ne treba misliti da se s Večernjem listom tu išta više može promijeniti. Ove novine idu ususret svojoj sudbini, a zadnja stvar kojom će nakladu vlasnici pokušati popraviti je angažman ljudi što u Europskoj uniji, kao i u mnogim drugim postulatima hrvatskog europskog puta, ne vide obećani raj. Naime, zbog tih postulata su, u prvom redu, Austrijanci vlasnici hrvatskih novina, pa ne će sada rezati granu na kojoj sjede. Neki će mudro zaključiti da oni koji se nisu htjeli izboriti za bolje, drugačiju sudbinu nisu ni zaslužili. Kako čitatelji, tako i novinari. No, mi se ne slažemo. Svi smo mi zaslužili puno bolje u našoj Hrvatskoj, samo mnogi nikako da napokon povjeruju da je to moguće samo ako smo sami sebi gazde.

M. M.