Hoćemo li nakon predsjednika-građanina dobiti predsjednika-gradonačelnika?

Može se slobodno reći kako je trakavica s pitanjem hoće li se ili ne Milan Bandić kandidirati za predsjednika Republike Hrvatske postigla prvorazredni marketinški uspjeh. "Važnost" i "napetost" sadržana u ovom pitanju kulminirala je do takvih granica da je zagrebački gradonačelnik prošli tjedan morao otvoriti dušu i priznati kako ga pet od osam građana zaustavi i pita o njegovim predsjedničkim planovima, a da je njemu najvažnije moliti Boga za zdravlje i ujutro se zdrav probuditi. Briljantno. Napetost ostaje, a da bi saznali kako će se priča završiti morat ćemo se moliti zajedno s Bandićem. Štoviše, stvara se osjećaj kako je prava šteta da se u isto vrijeme ne može biti predsjednikom i gradonačelnikom. Gdje bi nam onda bio kraj! Koliko toga Zagreb ne bi trebao izgubiti da bi Hrvatska dobila! Ili to ide nekako obrnuto?

Majstor iluzije

Koji se danas prosječan građanin više sjeća Zida boli kojeg je Grad Zagreb sahranio u temeljima djela Dušana Džamonje na Mirogoju? Na crnom kamenu, kao suprotnost bijelom spomeniku Narodnim herojima NOB-a, između drveća pored arkada otisnuta su i danas nepismeno, nakaradno i pogrdno imena sa cigala koje su majke sazidale svojedobno na rubu Selske ulice. Zid boli završio je kao građevinska šuta, a majke nestalih branitelja ostale su osramoćene i izigrane. No koji će se zagrebački branitelj sjetiti crnog mirogojskog zida s porazbacanim dijelovima imena svojih poginulih suboraca kada u novinama ugleda vijest da je Milan Bandić još jednom ispratio novu turu djecu hrvatskih branitelja na more?

Za vrijeme mandata Milana Bandića prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dobio je četiri table, svaku u drugom kutu ledine koja je uz Ilicu ostala davnim rušenjem Rudolfove vojarne. Od protesta kako se radi o neprimjerenom prostoru za Trg prvog hrvatskog predsjednika nije, naravno, bilo ništa. No, zato će prigodom obilježavanja važnijih obljetnica gradonačelnik Milan Bandić položiti vijenac na grob predsjednika Tuđmana i time ostaviti dojam istinskog hrvatskog domoljuba, i k tome još na ljevici. Vijenac će uvenuti a ime Trga će ostati. Ali vijenci se polažu nekoliko puta godišnje, dok je gužva s Trgom došla i već odavno prošla.

Jedan,

Milan Bandić rekao je kako nema povijesnih razloga za mijenjanje imena Trga maršala Tita. Toga se mišljenja nastavio držati i dalje i kada su objavljivane jezive slike hrvatskih žrtava u grobnicama po Sloveniji, kao što ga se drži i danas iako su već dobrim dijelom i običnim građanima jasni genocidni razmjeri partizanskih zločina. Nad Hrvatima, nad katolicima, nad brojnim svećenicima. Ali tko će se sjetiti Trga maršala Tita kada se gradonačelnika glavnog grada Republike Hrvatske pojavi ovih dana opet na televizijskim prijemnicima kao veliki vjernik koji s neskrivenom radošću pohađa svete mise?

Gradonačelnik koji je zadužio Zagreb kao nitko drugi

Za gradonačelnika Milana Bandića se odista može reći da je zadužio Zagreb kao nitko drugi. I to doslovno. Dug zagrebačkog Holdinga nakon samo tri godine od osnivanja već je premašio 6 milijardi kuna, što približno iznosi jedan godišnji gradski proračun, a tu još treba dodati dugove samog Grada Zagreba u iznosu od milijardu kuna. Uz naplatu kamata koje samo za ovu godinu iznose nešto više od pola milijarde kuna nema sumnje kako će gradonačelnik i ako bude izabran za predsjednika još dugo biti blizu srca Zagrepčana, barem onih koji novčanike nose u prednjem džepu košulje ili sakoa.

No tko pita za dugove kada se ima novaca za donacije. Po cijeloj Hrvatskoj i šire. Na kraju krajeva, i zadnje donacije tek su kap u moru onoga što je za Bandića u Zagrebu prosuto.

Tko pita za nadsrešnicu od milijun kuna, ZET-ove montažne kućice za 5000 eura po kvadratu, ili dug od 70 milijunčeka za niskopodne tramvaje kada se narod milošću gospodina Milana Bandića može voziti besplatno istim tim tramvajima od Frankopanske do Kvatrića. Nekada je dosta i 15 dana da se stvari zaborave, pa su pauci dva tjedna prije zadnjeg Bandićevog reizbora imali dozvolu premještanja samo onih vozila koja ugrožavaju promet i sigurnost, dakle, ironije li, raditi samo ono čemu bi po duhu zakona i trebali raditi. Dva velika tjedna su prošla, dobili smo novog starog gradonačelnika i sve ostalo je opet po starom, tek se središte grada, uz obrazloženje da tako građani više štede, sve više crveni od prve parkirne zone na radost ideološki zastranjenih osoba. A gdje nema crvenih zona, ležeći policajci provjeravaju vozila radnog naroda i građana, ničući između nepokrpanih rupa na cesti kao gljive poslije kiše. Jer,  naime, oh kako to samo europski zvuči, građane u red dovodi - Zagrebački holding.

dva,

A zašto ne predsjednik-gradonačelnik?

I za kraj, vratimo se neodgovorenom pitanju zbog kojeg mediji pune stupce a Zagrepčani kao ne mogu spavati. Možda odgovor na Bandićeve predsjedničke ambicije krije zagrebačka ulica Pantovčak koja je upravo, kako smo doznali, u svom dijelu prije Predsjedničkih dvora očišćena do daljnjega od svih parkiranih vozila, kako stanara tako i svih ostalih. Valjda zato da budući predsjednik, Milan Bandić, može na posao doći kao ni jedan od njegovih prethodnika - širokom pustom ulicom, velebnim dokazom njegove moći i vizije.

M. M.

tri, predsjednik si Ti!

Gradonačelnik je put do Pantovčaka već očistio paucima, pa bi stvarno bio red da ga se sada izabere za predsjednika.

(zahvaljujemo N.I.-u na slikama i komentarima)