Pogled koji doseže daleko, daleko na Balkan

 Pogled koji doseže daleko, daleko na Balkan

Problem bespravne gradnje u podsljemenskoj zoni gradu Zagreba hrvatska Vlada odlučila je riješiti na sebi svojstveni način - smanjenjem površine Parka prirode Medvednica za čitavih 20%. Drugim riječima, oni koji su motornim pilama posjekli sljemensku šumu kao javno dobro sada će svoju otimačinu legalizirati odlukom Vlade i biti darovani vrtoglavim vrijednostima građevinskog zemljišta na elitnim pozicijama u Gradu Zagrebu. Ovo je vjerojatno odluka bez presedana u Republici Hrvatskoj i samo je još jedan od pokazatelja kako smo kao društvo potpuno zašli u glib anarhije, otimačine i korupcije. Onima koji su imali dovoljno veza i bezobrazluka jeftino kupovati zemlju kao negrađevinsko zemljište, znajući da su pokriveni, sjekira je doslovno pala u med. Čestitke hrvatskoj Vladi premijera dr. Ive Sanadera - uspjela je napokon stvoriti novu vrijednost. Potezom pera - na štetu javnog interesa, no tko javnost više išta pita.

Napokon će biti dovoljno prostora za velike okućnice i rezidencijalne objekte u kojima će stanovati naša društvena elita. Nema sumnje, na Medvednici će joj se zasigurno pridružiti strani predstavnici i dužnosnici, na kraju krajeva, danas zajedno vladaju Hrvatskom. Više se ne će trebati gurati s rajom u gradu - već će se raju moći smireno i s osjećajem nadmoćnosti gledati odozgora, s brežuljaka. Mjesta bi mogli sada smanjenjem površine Parka prirode osigurati i golf tereni koji su nedavnim zakonskim izmjenama Vlade premijera dr. Ive Sanadera već dobili izniman pravni status kao da su od najvećeg nacionalnog interesa.

A raji, tko je kriv. U školi je učila da su šume nacionalno bogatstvo i da ih treba čuvati. Da su parkovi prirode parkovi u kojima se priroda čuva, kako bi svi mogli od te prirode nešto dobiti lijepoga i od nje nešto naučiti. A ne gledati samo u beton i ograde. Zagrebačka raja vjerovala je pričama kako je Medvednica prekrivena prirodnom šumom posebno bogatstvo kakvim se malo koji grad na svijetu može podičiti. Naivčine, kakvi jesmo, tražimo i plaćamo lokacijske i građevinske dozvole kada nešto želimo izgraditi. Mučimo se godinama s raznim suglasnostima i upisom u gruntovnicu, plaćajući pri tome odvjetnicima astronomske honorare. Tražimo dozvole i za male adaptacije. Natežemo se s bankama i kreditima kako bi stambeno zbrinuli djecu jednom kada smo ih odškolovali.

A dovoljno je bilo znati prave ljude, uzeti "motorku" u ruke, posjeći dio stabala na Medvednici, i onda sve to legalizirati. Problem riješen. Uostalom, tko će bolje znati situaciju u Gradu Zagrebu od trenutne ministrice zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Marine Matulović Dropulić. Ipak se radi o dugogodišnjoj gradonačelnici Grada Zagreba i visokoj dužnosnici u izvršnoj gradskoj vlasti još tamo od 1985. pa na ovamo.

Jedina smutnja koja se nazire je što kada nadmorska visina na Medvednici na kojoj se rezidencijalno živi hrvatskoj eliti postane pitanje prestiža. Pa će svatko htjeti zagrabiti još jedan red više prema vrhu. Zato bi bilo najbolje odmah izgraditi niz ekskluzivnih vila na samom vrhu Medvednice, pokraj skijališta, i tako preduhitriti utrku naših odličnika u prestižu. A najvećem i najvažnijem od svih odličnika dati da živi na vrhu Sljemenskog tornja od kuda pogled doseže daleko, daleko na Balkan kada je stražnjica drži u pravcu Europske unije.

M. M.