Čistke i pritisci u Večernjem listu

Prema informacijama koje su nam pristigle u redakciju, a koje smo potaknuti komentarom jednog od naših čitatelja u okviru naših mogućnosti provjerili, jedan od najpopularnijih kolumnista u Hrvatskoj Tihomir Dujmović dobiva otkaz u Večernjem listu. Kako se pouzdano zna da je riječ o autoru čije su kolumne ponedjeljkom već godinama daleko najčitanije, jasno je kako je ekonomska logika i u mediju čije je vlasništvo u rukama stranog (austrijskog) kapitala ustuknula pred političkim pritiscima - što je do sada bila uobičajena praksa tek u medijima iza kojih je stajao na ovaj ili onaj način hrvatski kapital. Osim Dujmovića, prema našim informacijama na izravnom udaru našli su se novinari Zvonimir Despot i Anita Malenica, kojima su sadašnja primanja već smanjena za 30 %, a prijeti im se i skorim otkazom. Naravno, ne treba dvojiti kako su ove čistke dovele i do pritiska na nekoliko ostalih novinara koji su svojim kritičkim pisanjem Večernji list učinili barem dijelom drugačijim od ostalih visokotiražnih medija. Prema našim saznanjima, austrijski vlasnici protivili su se ovim čistkama zbog nesumnjive financijske štete koje će one donijeti, ali je politički pritisak očigledno bio prejak te su na koncu popustili.

Bez ikakve sumnje jasno je da se ovdje radi o čistkama ono malo ljudi koji su u velikim medijima tu i tamo mogli napisati barem djelić istine o politici koja, sada je očito despotski i beskrupulozno vlada državom, a izgleda želi potpuno vladati i umovima građana. Ovakav način i metode zorno ukazuju još jednom da se u Hrvatskoj provodi bespoštedna kontrola medijskog prostora. Mediji su stavljeni u funkciju jedne određene politike koja je s objektivnim izvještavanjem od početka raskrstila, i kojoj je osnovni cilj kolektivno pranje mozgova hrvatskih građana. Primjer vrlo popularnog Tihomira Dujmovića posebno je znakovit jer je on u svojim kolumnama vrlo jasno i efektno pisao o mnogim apsurdima koji obilježavaju hrvatsku svakodnevnicu, ne štedeći tu u zadnje vrijeme renesansu četničke politike u Republici Hrvatskoj, kao ni poteze Pantovčaka. A po našim saznanjima izgleda da ga je upravo Pantovčak koštao posla u Večernjem listu. Zanimljivo je pri tome da mu nije pomoglo ni to što je bio jedan od rijetkih britkih kolumnista koji je otvoreno tražio i podupirao logiku u potezima Vlade dr. Ive Sanadera.

Vrijedi ovdje primijetiti još kako ovaj posljednji slučaj, kao i mnogi prije njih, ukazuje na nasušnu potrebu osnivanja novog medija u Republici Hrvatskoj. Broj vrlo kvalitetnih novinara koji su se našli na izravnom ili posrednom udaru cenzure je već toliki da bi se mogle osnovati ne jedne, nego više dnevnih novina. Jedan dnevni list koje bi u pravom smislu riječi bio hrvatski nezavisni medij, a u kojima bi se bez cenzure moglo izvještavati i komentirati o svim apsurdima koji se trenutno događaju u hrvatskom društvu, sigurno bi u današnjem potpunom vakuumu profesionalnog i objektivno novinarstva imao velike šanse za komercijalni uspjeh. U svakom slučaju, današnje hrvatsko društvo u kojem vlada potpuna profesionalna prostitucija i nesloboda novinarske profesije, a svi koji misle drugačije u njemu ne mogu naći svoje mjesto pod suncem, ma koliko visokotiražni mediji i ma koliko nas određene političke elite uvjeravale u suprotno, nema šansu na uspjeh i neku sretnu budućnost. A ovakve okolnosti, po svemu sudeći, mogu još jedino promijeniti smjele inicijative izmaknute iz dometa aktualnih struktura moći.

M. M. i M.M.B.