Hajde vi sada mene smijenite!

Hajde vi sada mene smijenite!

Ministar prof. dr. sc. Dragan Primorac voli se slikati u učionici. S đacima. O njegovom imidžu brine šest PR-ovaca. Krajem prošlog tjedna nikako bez razloga ministar Primorac dao je intervju za bečki Die Presse s naslovom "Kroatien toleriert keinen Faschismus" . Naime, ono što predlaže njegovo Ministarstvo naišlo je na do sada najozbiljnije kritike u Hrvatskoj. Pa je ministar odgovorio na najbolji mogući način, demonstracijom savršene političke korektnosti u stranim medijima: "Naša djeca uče da je Drugi svjetski rat bio užasno razdoblje fašizma i nacionalsocijalizma i da se tako nešto više nikada ne smije ponoviti", uz dodatak vrlo isplatljive privrženosti zapadnobalkanskim suradnjama: "Lako je manipulirati s neobrazovanim ljudima. Zato je jako važno raditi na obrazovanju mladih generacija, i mi tu usko surađujemo s BiH, Srbijom i drugim zemljama regije. Nova generacija mora naučiti što znači tolerancija". Dakle, od sada će se svaka daljnja kritika ministra Primorca moći jedino tumačiti kao neonacistički ili hrvatski-uskogrudno šovinistički motivirana.

A kakve su prije intervjua bile kritike na račun Dragana Primorca? Prošli tjedan je Odbor za znanost i obrazovanje koalicijom HDZ-a i SDP-a amandmanima znatno izmijenio prijedlog Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta o udžbenicima. Time je projekt "besplatnih" udžbenika za sve školarce - a za koji su se odvajali astronomski iznosi iz državnog proračuna, uz potpunu anarhiju u broju raznih udžbenika - malo spušten na zemlju, a Primorac pretrpio udar, rekli bi smo, iz obje matične stranke. U raspravi se na Odboru moglo čuti i mnoge stvari koje se već dugo znaju, ali se nisu kazivale, pa je napokon "otkriveno" kako je neiskorišteni novac u školama koji se troši na nabavu računala leglo korupcije. Dobro jutro!

Na žestoke reakcije naišao je i prijedlog kojim bi se dodatno hnosizirao HNOS, odnosno kritiziran je prijedlog Nacionalnog okvirnog kurikuluma, kako se nova daljnja totalna hnosizacija hrvatskog školstva službeno i politički korektno naziva. Naime, mnogima se nije svidjela ideja po kojoj, primjerice, djeca ne će više trebati znati čitati i pisati jednom kada su završila prvi razred, ali će znati izraditi i zahtjevnije predmete poput stolice, vilice ili šahovske ploče jednom kada su završila šesti razred. Među kritičarima su se našli čak i neki začetnici prvog HNOS-a, koji sada naknadno i kasno uviđaju kako je njihov izvorni HNOS bio tek prvi strateški korak. Kolo iz kojeg su ispali sada vode drugi, a ovi drugi se služe rječnikom i frazama kojima politički korektno društvo jednostavno ne će i ne smije odoljeti. Uostalom, evo nekoliko ključnih  riječi i parola Nacionalnog okvirnog kurikuluma koje pokazuju koliko smo u pravu:

prava djece i ljudskih prava i poduzetništva; razbijanje krutosti i centraliziranosti nastavnih planova i programa; primarnost vremena i sadržaja; nastavnici koji vode brigu o obrazovnom ciklusu a ne o razredu; škole nude - učenici biraju; podjela osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja na cikluse; diferencijalni programi; veća sloboda školama u izradi školskih kurikuluma; veća autonomija nastavnika i učenika; mogućnost uvođenja novih programa; nastavni planovi definirani prema sposobnostima učenika; itd.

Treba znati da budućnost kakvu Hrvatska danas gradi pripada samo politički savršeno korektnima. Žao nam je naravno osnovaca i njihovih učiteljica, ali nismo mi krivi što imaju politički savršeno korektnog ministra, okruženog s isto takvim politički savršeno korektnim stručnjacima.

M. M.

Dodatak

Glazbeno ogledalo za savršeno politički korektne - Tomorrow belongs to me!